Krug izabranih tekstova, koje potpisuje 55 autorki (među kojima su Kejt Milet, Robin Morgan, Šulamit Fajerston…), završava se 75. godinom, kada prema feministkinji Elen Vilis radikalni feminizam prestaje da postoji kao pokret, iako njegova vizija nastavlja da živi kroz teoriju i aktivizam potonjeg perioda, jer feminizam, kako kaže Urošević, “mora da bude radikalan”. Tekstovi koji su ušli u ovu čitanku među prvima problematizuju određene teme koje su u tom istorijskom trenutku bile važne. Osnovna namera je da se sadržajem čitanke prikaže odnos pokreta za oslobođenje žena prema drugim društvenim pokretima tog vremena, ali i ukaže na tačke promišljanja unutar samog ženskog pokreta. Ona je istovremeno doprinos “njenoj” istoriji (HERstory), jer je prema uverenju uredništva ovog štiva istorija ostala prazna i prećutana za jednu polovinu čovečanstva.
U ovom periodu drugog talasa polazi se od pretpostavke da je diskriminacija žena duboko ukorenjena i da je osnova (koren – radix) svih drugih oblika diskriminacije. Kako se tada politička i ekonomska prava već podrazumevaju, radikalne feministkinje postavljaju niz novih zahteva, a naročito pravo na odlučivanje o sopstvenom telu i slobodan izbor seksualnosti. Ova pitanja su, nažalost, i danas aktuelna.
– One slobode koje su žene osvojile tada, nisu zauvek osvojene, već se pokazuje da mi za te slobode moramo stalno da se borimo – ističe Urošević. Ipak, on ukazuje na ogroman pomak u zaštiti žena žrtava silovanja u ratu na nivou međunarodnog humanitarnog prava.
– Feminističke pravnice su mogle da kreiraju pravni okvir u kome se silovanje u ratu kvalifikuje kao ratni zločin i zločin protiv čovečnosti. Veoma je važno što sada postoje takvi instrumenti na međunarodnom nivou – kaže Urošević.
Na pitanje šta je feminizam, na koje nije lako dati odgovor, kaže da je to pokret koji veruje u čovečnost žena.
– Tokom vekovne vladavine patrijarhata muškarci su neprestano poricali čovečnost žena, i to i dalje traje, što se ogleda u širokom rasponu mizoginih praksi, od femicida, ubijanja ženskih fetusa, preko silovanja, prostitucije, pornografije – navodi Urošević i skreće pažnju da su ove nasilne prakse pre svega “muški problem”, jer su muškarci ti koji treba da se pozabave tom temom.
Od pokreta do manifesta
Feministička čitanka “Pokret za oslobođenje žena” razvrstana je u pet poglavlja. Nulto poglavlje “Pre pokreta (1964-1967)” sadrži četiri teksta koji prenose iskustva o položaju žena unutar različitih pokreta za građanska prava i prvi put problematizuju ulogu žene, kako u pokretima, tako i u društvu kao celini. Prvo poglavlje “Pokret za oslobođenje žena (1968-1971)” sadrži 10 tekstova koji razjašnjavaju kontekst u kome je nastajao ženski pokret.
Drugo poglavlje “Podizanje svesti/osvešćivanje (1969-1975)” sadrži 22 teksta koji govore o centralnoj aktivnosti ranog pokreta za oslobođenje žena – procesu osvešćivanja. Treće poglavlje “Tematski tekstovi (1968-1975)” je najobimnije i sastoji se iz 49 tekstova okupljenih oko pet tematskih celina: seksualnost, muško nasilje i privilegije, lezbejstvo, klasa i ženski pokret.
Četvrto poglavlje “Manifesti (1967-1972)” sadrži 15 manifesta radikalnih feminističkih grupa, a koji govore o njihovom političkom delovanju. Pored pomenutih poglavlja, ova čitanka nudi i priloge koji doprinose boljem razumevanju odabranih tekstova – biografije svih autorki, informacije o radikalnim feminističkim grupama, kao i o pokretima i organizacijama tog vremena, korišćenu literaturu, kao i preporuke za dalje čitanje.
Link n ačitanku: https://womenngo.org.rs/images/publikacije/Feministicka_citanka.pdf