Pogodio nas je trenutak zbog kojeg se nije mislilo na podjele, mržnju, svakodnevno lošu politiku i probleme. Nažalost doveli smo se do toga da nas nešto ovakvo probudi da bi shvatili koliko je to sve bezvrijedno.
Arslane, ljepotane naš. Dobio si prvu bitku, ne sumnjamo da ćeš i rat. Ujedinili smo se, pomogli, svako na svoj način, onako kako je ko znao i umio, uplatom manje ili veće novčane cifre ili jednostavno riječima podrške, nije bitno. Bitno je ono što se krije iza toga. Bebo, nisu ljudi dobrog srca pomogli samo tebi, pomogli su i sebi da shvate ko su, šta osjećaju, da su u pravom smislu riječi ljudi i ovoga puta, za promjenu, nepodijeljeni. Vjerujem da ćeš jednoga dana sve ovo shvatiti i biti ponosan na sebe što si nas ujedinio. Maleni, ti si neko ko je heroj, to su i tvoji roditelji koji se bore zajedno sa tobom i zaslužuju svaku mrvu podrške.
Samo heroji zaslužuju podršku a oni su među nama, ne gledajte okolo. To su obični, prizemljeni, hrabri ljudi, čistog srca, a među njima su oni koji neće stati na ovome, pomoći će Arslanu da dobije svoj rat ali i još mnogo bitki sa novim borcima, posebno onih gdje su glavni heroji mali ali ustvari veliki.
Piše: Aldina Durić, studentica Univerziteta u Tuzli.