Djetinjstvo
Prva ljubav
Imali smo dvije lijepe kuće, jedna nasprat novija i starija prizemna kuća. Obje kuće su bile pored puta, a iza kuća je bio veliki komad zemljišta oko 22 dunuma (22.000 m2). Niko nije u Jakešu imao veći dio zemljišta uz kuću u jednom komadu. Iza kuća bile su pomoćne zgrade (štala, kokošinjac, vanjski wc i garaža, koja je ljeti ponekad služila i kao ljetna kuhinja). Iza tih zgrada prostirao se veliki voćnjak sa različitim voćem; najviše šljiva, pa krušaka, jabuka, trešanja, višanja, oraha i sl. Posebno su lijepe bile kruške, jer su one bile tako zasađene da su sazrijevale jedne poslije drugih i to redom od pomoćnih zgrada pa do kraja. Na početku je bila kruška ranka, a na kraju kruška koja se brala tek u kasnu jesen.
U osmom razredu zaljubio sam se u djevojčica koja je bila dvije godine mlađa od mene i stanovala je u mom komšiluku. Često smo se viđali, jer smo živjeli u blizini. Bila je veoma lijep i drag djevojčurak. Kako je vrijeme prolazilo bivala je sve ljepša i ljepša. Često je dolazila našoj kući s mojom rodicom Nerkom njenom vršnjakinjom, kako bi ponekad ubrale kruške u našem voćnjaku. Azira se zvala, valjda zbog prekrasnih azurno plavih očiju. Živjela je u finoj porodici sa dva brata i jednom sestrom. Otac joj je radio u općini a majka je bila domaćica. Iz njihove kuće se nije čulo ništa loše. Nisam se nikada zabavljao s njom mada je znala da mi se sviđa. Valjda nisam imao hrabrosti da prvi priđem. U mom oklijevanju ona se zaljubila u jednog drugog mladića iz našeg mjesta. Vehid se zvao, bio je zgodan i kulturan momak, visok, naočit sa crnom dužom kosom koja mu je padala skoro na ramena. U to vrijeme mnogi momci su nosili dužu kosu, bila je takva moda. Nekima je duža kosa lijepo pristajala a nekima nije. Pokušao sam i ja pustiti kosu, ali kad sam vidio da mi ne stoji odustao sam. Vehidu je duga crna kosa lijepo pristajala, uokvirivala mu je lijepo markantno lice. Prije toga Vehid mi je bio simpatičan, poslije toga, kad sam saznao da se on sviđa Aziri nisam ga volio. Najradije bih ga izudarao, ali nisam smio. Bio je i veći i stariji a što je najvažnije i jači od mene. Tako da bih vjerovatno u tom okršaju ja popio batine.
Nakon nekoliko godina, poslije završenog prvoga razreda srednje škole, Azira se družila samo sa djevojkama koje su bile Vehidove rodice, želeći tako biti više u njegovoj blizini. Međutim, Vehid se zabavljao sa drugom djevojkom. Alma je bila omanja djevojka imala je koji kilogram više, moglo bi se reći bila je lijepo popunjena. Za mene je Azira bila prava ljepotica u poređenju sa Almom. Međutim, Vehid se, na moju veliku radost, odlučio za Almu a ne za Aziru. Bilo je sasvim logično da se Azira okane Vehida i okrene nekome ko je voli i kome je draga. Naravno, nadao sam se da ću to biti ja. Moja želja za njenom blizinom nije pomagala, niti je imalo bilo kakvog uticaja to što sam joj brao kruške sa najviših grana, jer su one bile najljepše. Pri tom nisam bio neki hrabar momčić, koji se dobro snalazio na drveću. Naprotiv, imao sam strah od visine. Ako bih pao sa vrha kruške, nisam siguran da bi kod mene ostala i jedna čitava kost.
Tog ljeta Vehid se oženio Almom. Bili su lijepi i veliki svatovi, jer su njihovi roditelji bili dosta imućni. Svako je želio biti dio svečanosti, neko kao svat a drugi su jednostavno došli mladoženjinoj kući na sviranje koje je isti dan organizirano. Sa nekoliko drugova otišao sam Vehidovoj kući gdje je lokalni sastav imao svirku. Bilo je zabavno i veselo. Pojedini gosti su već bili pomalo pijani i jedva su sjedili pod velikim šatorom razapetim u dvorištu. Azira nije došla na igranku mada su sve njene drugarice bile prisutne, kako Vehidove rodice tako i druge djevojke njenog uzrasta.
Sljedeće subote Azira se sa šesnaest godina udala, za čovjeka duplo starijeg od sebe. Vidjela ga je samo dva puta i pristala je otići sa njim. Govorili su da je to njena osveta za Vehidovu ženidbu s drugom djevojkom. Osveta joj i nije bila baš posebno pametna, jer njen muž nije bio neka posebno dobra prilika. Bio je siromašan i bez neke posebno završene škole. Živjeli su zajedno sa njegovim roditeljima. Rijetko je dolazila roditeljima u posjetu. Muž je nije puštao samu a put za oboje je koštao novaca koji oni nisu imali. Pričali su da je muž bio ljubomoran, a i da njenim roditeljima nije bio baš po volji njen izbor životnog saputnika. Jednom prilikom, za vrijeme rijetkih posjeta roditeljima, Azira je pričala sa materom i žalila se kako je sve skupo i da se teško živi. Razgovor majke i kćerke slučajno je čuo Azirin otac i samo kratko prokomentarisao.
– Nije grah skup, nego si se ti loše udala.
Njih dvije su odmah prekinule dalji razgovor na tu temu, a obje su znale da je otac u pravu. Ako jedna porodica malo zarađuje, svaka cijena na pijaci ili prodavnici je previsoka.
Odlomke djela „Jakeš“ ćete moći čitati na web stranici Mreže za izgradnju mira.
Knjiga „Jakeš“ je dostupna za kupovinu u knjižarama Svjetlost, Buybook i Šahinpašić.