I 15. dan je stigao. Singer je moj favorit i stavljam ga na zadnje mjesto sa njegovom primijenjenom etikom. Kada bismo svi poslušali njegov savjet iz filma Examined life (2008)i uzeli sebi za obavezu ne samo da ne činimo drugom zlo, nego i da činimo dobro, svijet bi bio barem malo bolji.
Transkript zapisa:
Filozofirajmo danas! Piter Singer
Piter Albert Dejvid Singer rođen 1946. godine etički i politički filozof iz Australije, poznat po radovima na području bioetike, te kao intelektualac i jedan od osnivača pokreta za prava životinja.
Singerovi roditelji jevrejskog porijekla prebjegli su ’38. godine iz Beča u Melburn za vrijeme 2. Svjetskog rata i pri tom su mu ubijenu bake i djedovi. Na Oksford stupa 1969. godine i tu usvaja vegeterijanizam i piše jedno od najpoznatijih djela: Oslobođenje životinja, ’75. godine, koje često nazivaju i biblijom pokreta za oslobođenje životinja.
“Po objavljivanju “Oslobođenja životinja”, nadao sam se da, nakon 40 godina, neće biti više klaonica – i zato ne više novinskih članaka o zlodjelima poput onoga u klaonici na sjeveru Engleske. Argumenti protiv našeg ugnjetavanja životinja činili su mi se tako jasni i nepobitni te da će se sigurno snažan pokret pojaviti, koji će prenositi ova predanja u istoriju, kao što je anti-robovski pokret zaustavio afričku trgovinu robova.”
Za eutanaziju
Jedan od predmeta Singerovih istraživanja jeste i problem eutanazije. Smatra da treba dozvoliti osobama koje znaju da umiru a u bolovima su, da okončaju sebi život.
“Ljudi me često pitaju šta spaja različite teme o kojima sam pisao tokom ovih godina – teme kao globalno siromaštvo, način na koji tretiramo životinje, način na koji umiremo. Moj odgovor je jednostavan: Tražim smanjenje besmislene patnje. Svijet je dovoljno bogat da da svakome čistu vodu, osnovno zdravstveno osiguranje i hrane dovoljno, pa zašto onda dopuštamo da se ekstremno siromaštvo bez ovih osnovnih potreba nastavlja ? Ne bi trebali da ograđujemo bilione životinja na proizvodnim farmama, prouzrokujući im dugotrajnu patnju, a završavajući sa manje hrane za nas same nego što bismo je potrošili hraneći njih.”
Singerov rad na primijenjenoj etici i njegov aktivizam u politici nastali su pod uticajem utilitarizma, tradicije u etičkoj filozofiji koja smatra da su radnje dobre ili loše u zavisnosti od područja u kojem se promoviše sreća ili sprječavanje boli. U uticajnom članku kojeg je napisao ranije, Glad, bogatstvo i moral (1972), čiji povod je bio katastrofičan ciklon u Bangladešu 1971, odbacio je zajedničku ranije utvrđenu filozofsku pretpostavku da fizička blizina jeste bitan činilac u odredbi nečijih moralnih obaveza prema drugima.
Stvaranje kulture davanj
Jedno od poglavlja knjige “Život koji možeš spasiti” (2010) nosi naziv Stvaranje kulture davanja i ovdje će Singer takođe jednim živim primjerom pokazati kako se opredijeliti na davanje umjesto zadržavanje novca – govori o Krisu Ilindžeru koji iako siromašan saznaje od svog brokera da je dobio u nasljedstvo 250.000 dolara; pitao se šta da radi i zašto bi baš on bio imućan kada je toliko ljudi bez ičega? Ubrzo je počeo davati trećinu i polovinu od prihoda na novo bogatstvo. Mislio je davati i više ali se bojao da ne da previše. Ali šta je to značilo? Pitao je svoju porodicu koliko oni daju i naišao je na ćutanje.
Tek nakon par godina je na jednoj konferenciji kada su svi upitani koliko bi njih dalo pola svoga pobatstva , a ne samo određeni procenat od prihoda, samo njih par je diglo ruke. Ubrzo nakon toga pridružio im se veći broj ljudi i formirana je Liga od 50 %.
Proizvodnja: Author anagalicblog, decembar 2017.
Preuzeto sa bloga Ane Galić