Čudna je to zemlja Bosna, tamo negdje na brdovitom Balkanu, kako je neki opisaše. Vijekovima su dolazile i prolazile sahibije. Zauzimali Bosnu, ostajali neko vrijeme pa otišli. Svako od njih ima svoju ”sliku” Bosne i Bosanaca. Dolazili su u Bosnu i oni sa dobrim namjerama. Da vide, obiđu i dive se toj zemlji koju mnogi opisuju, ali je nikad niko nije uspio u potpunosti opisati. Jer… svi smo mi ljudi. Svi mi vidimo različito. A u Bosni… tu imaš jarane šta da vidiš, da čujes. Imaš o čemu pisati hiljade knjiga, a Bosna ostaje… neopisana. Nema tih riječi kojima se Bosna opisati može. Bosna se mora doživjeti i… preživjeti. Kako neko reče ”Bosna je zemlja u kojoj se živi da bi se umrlo za Bosnu ili u Bosni.” Odakle čovjek da krene?
Bosanska priroda je predivna, veličanstvena. Nema čovjeka koji u Bosni neće naći nešto za sebe, u svoj toj besprijekornoj raskoši i ljepoti prirode. Razne civilizacije i razni vremenski periodi ostavljali su svoj ”pečat” u bosanskoj prirodi, koju su pokušavali ukrotiti na razne načine. Ostavljani su tragovi i u bosanskoj kulturi, arhitekturi. A Bosanci… nisu rušili ono što je ostajalo iz ranijih vremena i civilizacija, nego su stavljali svoj, bosanski pečat i uobličavali tu kulturu tako da i ona postaje dio bosanske kulture. Gradili su Bosnu i rušili. Dolazili i odlazili, a mi, Bosanci, ostajali. Barem do sada. A kako će biti… ko zna. Mogu (ne)ljudi svašta učiniti. Mogu nam zabraniti da se vratimo u Bosnu. Mogu je porušiti i izgraditi onako kako njima odgovara. Baš kao što su to radili poslednjih 30-tak godina. Rušili, ubijali, palili, prodavali, dijelili Bosnu i sve sto je bosansko.
Protjerali su Bosance i Hercegovce sa njihovih ognjišta da bi se tu ”naselili” neki veliki Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Neki strani (ne)ljudi koji mrze sve što je bosansko, a željeli bi vratiti nešto tuđe, nešto strano ili pak promijeniti BiH u nešto što oni žele. Ove današnje sahibije bosanske su prvi u dugoj bosanskoj istoriji/povijesti ili historiji kojima smeta ono što je ostalo od prethodnih sahibija. Po prvi put se u Bosni ruši dio naše prošlosti. Ruše je oni kojima je ta prošlost nešto čega se stide ili vrijeme kada su izgubili neke svoje ideale i ideje. Zato se danas u Bosni slave neke izgubljene bitke iz vremena osmanlija. Antifašizam i antifašisti se ”čiste” kako bi ustupili mjesto onima koji su služili fašizmu i radili protiv svoga naroda. Četništvo koje je rehabilitovano u Srbiji, kao i ustaštvo u Hrvatskoj, pokušavaju u Bosnu ”posijati” kao nasljedstvo Bosancima i Hercegovcima. Nažalost, neki su podlegli (ne)znanju i nepoznavanju svoga porijekla, pa prihvatiše te neke stare i bolesne ideologije. Normalan čovjek neće i ne može slaviti okupatora svoje zemlje ili??? Zašto se neko stidi i želi promijeniti ono što nigdje i niko u svijetu nema.
Malo je zemalja, ako uopšte i postoje, koje imaju dušu kao što je Bosna ima(la). Dušu koju su činili njeni sinovi i kćeri. Bosanci i Hercegovci su bili i ostali srce i duša Bosne. Tako, dokle god postoje Bosanci i Hercegovci postojat će i BiH. Gdje to još postoje ljudi kao Bosanci. Za dobra čovjeka će se kocevima potući. Nahranit će gladnog, napojiti žednog. Dočekat će te na konak i najljepšu sobu ti dati da se odmoriš. Podijelit će zadnji komad kruha sa čovjekom. A nema vala ni ljudi od većeg inata. Kad se Bosanac zainati, neće komad kruha zatražiti od nekih ljudi, radije će skapati od gladi. Vrijedni su to radnici i mirni. Mirni su sve dok im u ono najvažnije ne dirneš li mu nekog od familije spomenes ružnom besidom. Neće prijatelja ostaviti, a ni (ne)čovjeka u njegovom društvu. Žrtvovat će svoju glavu da spasi i one koji to ne zaslužuju jer… nemere Bosanac nikog u nevolji ostaviti.
Ako se čovjek nađe na zapadu odnosno u zemljama EU, slavit će Božić. Ako kojim slučajem se zatekneš u Iraku ili Iranu u doba Bajrama, slavit ćeš ga. U Grčkoj se slavi pravoslavni Božić, a u Bosni se sve to slavi. I na svakoj slavi su svi… ljudi. Te naše različitosti su činile Bosnu onim što je nekad bila. Gdje još u svijetu ima čovjek koji navija i gori za reprezentaciju svoje zemlje, a kad izgube, slavi ili psuje jer… zaslužili su “smradovi” da izgube. U kojoj još zemlji vlast državu vraća nekoliko stotina godina unazad. Gdje to još ima da u Predsjedništvu države sjedi čovjek koji ne voli tu državu, koji se izjašnjava kao državljanin druge zemlje. Gdje se to jos unutrašnja politika jedne zemlje vodi u komšijskim državama. Koju to zemlju toliko država “voli” kao Bosnu. Svima je “draga”, a jos bi draža bila kada bi se nekom pokorila.
I sve je to… Bosna, naša domovina, najljepša na svijetu. Država u kojoj ne trebaju pare da bi se čovjek napio, niti najeo ili negdje prenoćio. Zemlja gdje se na “crtu” može…. sve. Zemlja u kojoj se lopovi “biznismenima” nazivaju. Političari sve svoje promašaje Bogu pripisuju i čekaju da “Bog da”.
Bosna je jedina država u kojoj vjerske zajednice imaju pare dok ostali umiru od gladi. A pare dolaze od vlastodržaca koji “otkupljuju” Božiji oprost od imama, popova, svećenika. Tu i istaknuti “privrednici” Bogu porez plaćaju kako bi im oprostio što radnicima ne daje platu.
To je moja, a more biti i tvoja i njegova Bosna, jer BOSNA je NAŠA, nas Bosanaca i Hercegovaca. Mi je volimo i za njom patimo. Pustimo sevdah, a suze liju za njom… Bosnom.
Autor:
Ćejko Kahteran
Zecovi, Prijedor
Preuzeto sa bloga Djeca bez djetinjstva