U našem nakaradnom društvu javlja se novi oblik diskriminacije. Što si mlađi i obrazovaniji, to si nekako češća meta za pucanje iz praznih topova ograničenog, egoističnog bosanskog, brdskog čovjeka. To ti priča kako si mlad i zelen, to ti ruši samopouzdanje, to priča o neiskustvu mlađeg, to te ucjenjuje. Žene kao i uvijek izvlače deblje krajeve jer po patrijahatu, ona treba biti domaćica, vrijedna i požrtvovana muškarcu, koji bi po logici šumskog Homo sapiensa trebao imati posljednju riječ.
Šta su ti snovi, ciljevi, koliko možeš doprinijeti društvu na ivici provalije, ne bi trebala reći, jer ko si ti?
Mala, sićušna ženica, hodajuća enciklopedija je ovom palanačkom društvu kriva što ne broji veliki broj godina, što ne šuti na primitivne i krajnje maloumne komentare šumskog Homo sapiensa, bori se za samostalnost i pravo da bude jednako tretirana kao muški kolega. Specifična situacija u Bosni i Hercegovini jeste to što do trideset godina i naše muške kolege su izložene istoj diskriminaciji. Politika patrijahata jeste iz onih ruralnih rečenica: “Š'a će on, g…cu još nije oprao”. I tako, dok nekima ističe rok trajanja s kojim se nikako ne mire oni čije su ideje i stil na zalasku, ne prihvataju mlađe i obrazovanije ljude.
Dragi intelektualci (čitaj: Homo sapiensi) s krizom srednjih godina, to što smatrate neiskustvom, mladošću i (ne)znanjem je samo drugačiji stil, vrijedan kao i Vaš u nekom vremenu. Očekivanja da Vam mlađe kolege tolerišu podcjenjivanja samo na osnovu broja godina i stav da su nevaspitani, umišljeni oni koji se suprostave Vašim stavovima je karakteristika nerazvijenosti organa koji bi trebao služiti za razumijevanje i percipiranje stvarnosti.
Piše: Anisa Mahmutović