ŠTA JE ESPERANTO?
To je lahki i lijepi, ‘planski’ a ne stihijski ili ‘vještački’, više umjetnički nego umjet-ni, neutralni, dakle nenacionalni, tj. internacionalni, uistinu MEĐUNARODNI jezik. Krase ga epiteti: „remek-djelo logike i jednostavnosti“ , „jezik prijateljstva“, „jezik putnika“ , „lingvistički trezor“, „prozor u svijet“; „most između naroda i kultura“. Svaki esperantista ga osjeća svojim drugim jezikom. On uljepšava život, osvestranjuje i oplemenjuje čovjeka i čovječanstvo. Kreirao ga je, bolje reći inicirao, poljski Jevrejin, dr Lazar Ludvik Zamenhof i izdao udžbenik 1887. god. 130-godšnja praksa ga je usavršila. Postao je živi jezik, rasprostranjen širom svijeta. I na internetu je vrlo zastupljen (facebook, “prevoditelj” na googlu, besplatni kursevi, skype-druženja…). Ima svoju literaturu (prevedenu i originalnu), štampu, TV, brojne organizacije svake vrste, biblioteke, muzeje, filmove, klubove, delegate, službu za besplatno ugošćavanje…
Gramatika je uprošćena, lahka, logična, a pravila su bez izuzetaka! (Npr., ni neki nastavnici njemačkog jezika nisu savladali perfekt, a osnovci ga u esperantu nauče i uvježbaju za samo 5-10 minuta! Za dvadeset minuta nauči se čitati, pisati i pravilno izgovarati! I bez učenja djeca poznaju par stotina, a školovani odrasli par hiljada esperantskih riječi! A engleski, kineski, arapski, hindu? Pismo je latinica, sa 28 slova. Samo u Vukovoj ćirilici i Zamenhofovoj latinici važi ono pravilo: „Čitaj kako piše, a piši kako govoriš!“. Naglasak je uvijek na predzadnjem slogu. Od padeža ima samo akuzativ (uvijek samo nastavak –N). Sve imenice se završavaju na –O, pridjevi na –A, prilozi na –E, glagoli na –I. A svi glagoli su pravilni, a vremena prosta. Kad se odbije ono infinitivno „I“, za prezent se doda nastavak –AS u sva tri lica i oba broja (!), za perfekt -IS, futur -OS, kondicional/potential -US, imperativ -U. A sistem participa, aktivnih i pasivnih, veoma obogaćuje izražajne mogućnosti. Precizno i nijansirano.Samo je 16 osnovnih gramatičkih pravila. RIJEČI su maksimalno već internacionalne, a zanimljiva je (i zabavna!) tvorba riječi prefiksima i sufiksima. Ima ih 40. Evo nekih riječi: profesoro, doktoro, adreso, domo…(ovakvih djeca već znaju 800-1000, a odrasli 3-4000), patro-otac, patrino-majka, bona-dobar, kanti-pjevati, trinki-piti, ami-voljeti, amiko-prijatelj, bela-lijep, hundo-pas, akvo-voda. Esperanto je milozvučan i izražajno veoma bogat! On je bez dijalekata, svuda isti! Esperanto nema političku ni ekonomsku snagu, ali ima moć entuzijazma i organizovan pokret. Esperanto je mnogo više od jezika.To je ne samo lingvistički, već i sociološki, kulturni, didaktički, humanitarni fenomen.
U okviru Esperanto pokreta svako može naći svoj interes. Tu djeluju sva moguća stručna i interesna udruženja: nastavnika, ljekara, inženjera, pisaca, pravnika, naučnika, novinara,ali i muzičara, radioamatera, ljubitelja prirode, vjernika, ateista, komunista, vegetarijanaca, omladine, itd. I na esperantu se, dakle, pjeva, glumi, diskutuje, predaje, raspravlja, voli. U Brazilu Savez penzionera organizovano prakticira medicinski opravdanu “Espernto-terapiju”, a njemački esperantisti izvode “projekat 50+” uz finansijsku podršku Evropske unije. Doktora Zamenhofa je OUN priznao kao velikana čovječanstva, Unesko je više puta donosio rezolucije u prilog esperanta, a mnoge svjetski poznate ličnosti su bili esperantisti, ili su se o njemu vrlo pohvalno izjasnili. Grupa evropskih parlamentaraca predlažu esperanto kao jezik Evrope. Studira se, ali uči i u predškolskim ustanovama. Internacionalni “univerzalni” esperanto kongres održava se svake godine u drugoj zemlji. Brojni su i drugi e-susreti u svijetu i kod nas, razne vrste.
E-pokret ima svoju zastavu, simbol, himnu, Centralni ured (u Rtoterdamu), Esperanto akademiju… Anglo-Amerikanac (univerz. prof. H. Tonkin) je dugo godina bio predsjednik Svjetskog saveza esperantista, a Hercegovac (Simo Milojević) dugo godina bio direktor Centralnog ureda (tamo je esperanto radni jezik).
U Sarajevu su održana dva svjetska omladinska esperanto-kongresa, ali i brojni drugi susreti i manifestacije.
Sarajevsko Društvo esperantista ima vlastite prostorije u centru grada. Prije rata je u Sarajevu bio aktivan i Univerzitetski esperanto klub, Željezničarsko esperanto društvo, Savez Esperanto-omladine, a autor ovih redaka (nastavnik i pisac Smail Grbo) vodio je brojne sekcije i školski klub “Kolombo”, najaktivniji u Jugoslaviji…
Prošle godine je SMAIL GRBO, zvani “Bosanski Marko Polo”, obilježio 55 godina svog aktivnog bavljenja esperantom. Svečanost sa programom u njegovom Esperanto-muzeju i Esperanto-bašči zabilježili su TV-Vogošča i “Oslobođenje”. Prisustvovalo je osam esperantista iz J. Koreje i nekoliko profesora iz Sarajeva, među kojima i njegov učenik esperanta, dr. Samir Ribić. O tome šta Esperanto znači za Smaila (kojeg zovu i Carem), a šta on za Esperanto, napisane su već i knjige, a snimljeni i dokumentarni filmovi. O tome svjedoče i dva leksikona, jedan ex-jugoslovenski i jedan svjetski. Među njegovim brojnim priznanjima, najnovije je “DŽEK POPULARNOSTI” za 2017. godinu kao putopisac i esperantista. Prvu knjigu od njih 11 izdao je prije 40 godina (“Esperanto u škole!”, 400 strana,“najveću i najvredniju u Jugosl. o esp.”). Iako samouki esperantista (!), osnovao je i vodio i Sekciju nastavnika esperantista BiH.
U svojoj Esperanto-musafirhani ugostio je preko 150 esperantista iz 20 zemalja i pokazao im grad, ali je i on bio gost u brojnim zemljama širom četiri kontinenta. Vodio je najmasovniju sekciju bilo koje vrste na svijetu (500 esperantista, u OŠ “1. maj”); napisao feljton “Sto godina esperanta” u “Oslobođenju”; vodao mlade esperantiste po ex-Jugoslaviji i 4 evropske zemlje; liječio kćerku u Švajcarskoj (Kontakt: tamošnji esperantisti); držao kurseve u 17 sarajevskih škola i u Društvu, zatim u Poljskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Luksenburgu…; predavanja i projekcije o putovanjima i o BiH držao po BiH i svijetu; 1993. g. držao predavanja na esp. o BiH i Sarajevu u 13 gradova Belgije i Njemačke; prisustvovao brojnim međunarodnim e-kongresima i raznim drugim susretima (ako je već “77”, prošle godine je posjetio četiri evropske zemlje); i sada čuva pisma na esp. iz 60 zemalja; u izbjeglištvu u Njemačkoj esperanto mu je bio mnogo korisniji nego njemački (kojeg je nastavnik); ima preko hiljadu knjiga na i o esperantu u svojoj biblioteci od 5.ooo knjiga, kao i esperantsku štampu iz 55 zemalja; snimio dokumentarne filmove na esperanto o Sarajevu i svojim e-klubovima, kao i kongresima; Itd, itd. On kaže:“Ja propagiram snagom argumenata i ličnog iskustva, ali opet ide vrlo teško!”
Četiri su stupnja u razvoju njegova esperantističkog bića: hobi, ideologija, stil života, identitet.
Djeluje u znaku tri P: proučavanje, prakticiranje, propagiranje.
Nadamo se da će čitaoci barem revidirati barem neke od svojih brojnih predrasuda da je esperanto: “vještački” (ne, nego planski) ,” mrtav” (živ je, ima ga za one koji ga imaju!), “težak” (lahak je i najmlađim i najstarijim), “nepotreban” (itekako je potreban), “siromašan” (kako to može znati onaj ko ga ne zna?!), “beskoristan” (nekad je često korisniji i od engleskog), “sekta” (najgluplja laž!)… Komentari su poželjni. Kao i eventualne prijave na BESPLATAN KURS za one “od 7 do 77”.
Autor: Smail Grbo za posjeti.ba
