„Tolerancija je stav koji se događa u trenutku u kojem valja otrpjeti “štetu” što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci/grupe svojim djelovanjem ili iskazivanjem mišljenja i time se suživotom odustaje od mogućnosti nasilnog sprječavanja “štetočiniteljskog” mišljenja ili djelovanja.
Tako npr. zemljoradnici toleriraju pastire koji pregone stoku preko njihovih poljoprivrednih površina; stanovnici grada ili sela nomade koji podiži nastan u njihovoj blizini; stanovnici područja koje nije zahvaćeno ratom toleriraju izbjeglice.
Tolerantan može biti samo onaj koji ima moć poništiti “štetočiniteljsko” djelovanje, onaj koji ima slobodu da djeluje i odluči primjeniti silu u svrhu realizacije vlastite volje. Tolerantan je dakle onaj tko je u većini, dok je “štetočinitelj” onaj koji je u manjini i svojim djelovanjem može načiniti “štetu” većini. Vrijednost što je “šteta” ili “štetočinitelj” određuje se u ovom slučaju s pozicije većine.“
Većina u Bosni i Hercegovini je tolerantna prema političkoj mafiji, ratno-profiterskim razbojnicima, neobuzdanim robovlasnicima, privatizacijskim manipulatorima, ratnim zločincima, vjerskim licemjerima, lažnim moralistima, kraljevskim akademicima i intelektualnim prostitutkama. Većina, koja ima moć da poništi štetočiniteljsko djelovanje mafijaški organizovane manjine uporno skoro 30 godina odbija da svoju moć iskoristi protiv njihovog dokazanog štetnog djelovanja. Ta većina, skoro 95% građana Bosne i Hercegovine, sadomazohistički tolerira decenijsko silovanje svih nas od strane vrlo prepredenih pojedinaca, i skupina, vjerskih, i političkih, organizacija… Toj većini ne smeta što nas kradu, lažu, rastjeruju, ponižavaju i ismijavaju. Naša većina nema problem da bude tolerantna prema razbojnicima koji su nam pobili sinove, kćeri, majke, očeve, braću, sestre i onda do zadnje koske oglođali naše zajedničko bogastvo. Većina u Bosni i Hercegovini prihvata da nam kradu budućnost, da nam mladost tjeraju vani, da nam prodaju patriotizam dok oni razvijaju međunacionalni kapitalizam. Problem koji naša većina ima je manjina koja nikad nije pokrenula nijedan rat, nikad nije opljačkala nijednu fabriku, nikad nije uzrokovala katastrofe, poplave, požare, nered na Zemlji. To je jednostavno nevjerovatno, pa svakom članu većine predlažem da razmisli o sebi, i svojim grijesima, pa nek baci prvi kamen ako je bez grijeha.
Ja sam već rekao, i nisam mislio ponavljat, da ću 8. septembra biti na čelu POVORKE! Ponavljam zbog osjećaja napetosti u zraku, jer se podižu neki “heroji” koji su dio gore naveden većine i prijete da će oni nešto. Ponavljam im da su tolerantni prema onima prema kojima bi trebali biti netolerantni, a da su netolerantni prema onima koje bi trebali štititi. Tolerancija je prema slabijima od sebe, prema nezaštićenima, prema onima koji ti ne čine štetu koju ne možeš nadoknaditi. Netolerancija treba da bude prema razbojnicima koji nas čereče i tjeraju nas da sa lažnim osmijehom kupimo mrvice sa njihovog ogromnog gozbenog stola. Tolerirati ne treba vile na Poljinama, lažnu elitu, kriminal vladajuće kaste! Sve to treba spaliti, kamenovati, uništiti, a Povorku treba štiti, čuvati, paziti. Zato, vrlo jasno ponovo vrištim:
Netolerantan sam prema onima što su nas slagali, pokrali, nejač u smrt poslali da bi se oni obogatili! Tolerantan sam prema slabijima, onima koji su na meti zbog potrebe da se skrene pažnja sa pravih štetočina! Bit ću na čelu Povorke, i pozivam sve one koji će da bacaju kamenje, jer nemaju grijeha, da ga na mene bacaju. To kamenje će sa mene moje grijehe sapirati.
Preuzeto sa FB profila / bloga https://www.facebook.com/demir.mahmutcehajic