Bliži se nedelja, društvene mreže su se usijale, izljevi mržnje gori nego u ratna vremena. Nešto nas je ujedinilo, svi mrzimo LGBTI populaciju, žalosna slika bh. društva.
Najviše se rastužim kada vidim žrtve rata, ljude koji su prošli najgore strahote rata, i koje govore da su LGBTI ljudi bolesni, pa šta imaju da šetaju. Evo, skoro smo obilježili Međunarodni dan nestalih osoba, i nisam očekivao, niko se nije bojao da će neko kamenovati porodice koje su su izašle na ulice. Niko nije rekao da provociraju sa svojim traženjem članova porodica. Jer niko ne izlazi na ulice zbog velike sreće, izlazi se jer se drugačije njihov glas ne čuje.
Borimo se za prava logoraša, žena koje si silovane u ratu, i nedopustivo je da neko kaže “šta se oni bune, šta traže”. I zašto sada ti isti LGBTI osobe zovu bolesnim, kažu da trebaju ostati među svoja četiri zida, da ne trebaju izaći vani, tražiti svoja prava? Ne razumijem…
Ako sam ja vegetarijanac, da li trebam sve koji jedu meso smatrati bolesnim, užasnim ljudima koji ubijaju nevine životinje? Ako sam ateista, da li sve koji vjeruju u Boga trebam smatrati glupim i zaostalim? Ako sam vjernik, da li sve koji vjeruju u drugačijeg Boga trebam smatrati nevjernicima, neprijateljima, nekim ko je manje vrijedan od mene i koga treba otjerati ili čak i ubiti? Ako nas je u BiH 97% vjernika, a vjera nas uči da budemo dobri ljudi, zašto se toliko ljudi naoružalo mržnjom i poziva na kamenovanje Povorke ponosa u kojoj će biti njihove komšije, prijatelji? Da, vaše komšije koje susrećete desetljećima, pored kojih svaki dan prolazite i smatrate prijateljima i prijateljicama. To su vaša djeca, jer LGBTI osoba se rađa, i tu ne možete ništa. Ne razumijem…
Moja prava nisu samo moja, to si i prava mojih komšija, svi imamo pravo biti… LJUDI.
Ako vidite da trojica tuku neku osobu, da li ćete stati sa strane i posmatrati, da li ćete samo proći, da li ćete biti neutralni? U nekim stvarima jednostavno ne smijemo biti neutralni.
Da li je bilo LGBTI populacije ili je to nešto što je na strani Zapad donio kod nas? Glupo je i odgovoriti, svi smo i prije rata znali za te ljude, neke smo gledali na televiziji, divili im se, zašto bih ih sada mrzili? Ili govoreći o svjetskoj istoriji, koliko je velikih ljudi, ljudi koji su donijeli ogroman napredak čovječanstvu bilo LGBTI osobe? Leonardo da Vinci, William Shakespeare, Julius Caesar, Michelangelo, Alan Turing će biti na novoj novčanici od 50 funti u Britaniji (a izvršio je samoubistvo zbog društvenog pritiska), lista može ići dugo, dugo.
Napokon, 10% ljudi u čitavom svijetu su LGBTI osobe, pa je praktično nemoguće da ih ne znamo, ne vidimo, ne susrećemo svakodnevno. I da li bi im sada trebali staviti žute trake, poslati ih u logore, liječiti batinama i elektro-šokovima, na kraju ubiti? Jer sve to je već rađeno, i čovječanstvo se ne može ponositi sa tim.
Oni su kočnica društva? To što izlaze je problem, blokiraće grad, koštaće nas? Policija je potrebna da brani ove poštene, vrijedne ljude koji su jednako bitan dio društva kao i svi ostali, jednako ili više doprinose napretku BiH, plaćaju poreze iz kojih se isplaćuje plate te iste policije. Koliko je česta vijest da je LGBTI osoba pretukla nekoga, a koliko da je pretučena? Deklaracija o ljudskim pravima jasno kaže: “Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, pola, jezika, religije, političkog ili svakog drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.”
A mi svi hrlimo na taj “bolesni” Zapad, i tamo se niko ne buni protiv “pedera” koji su im i šefovi, ali zato ovdje pokazuju svoje lice istresajući se na manjinama.
Tako i svi mi, sretni smo ako se neko naš oženi ili uda za stranca, nebitno koje je religije, samo da je iz Njemačke, Francuske, Amerike, i nema veze što nije “naše” vjere, ali ne-dao-Bog da ovdje nađe nekoga pogrešne vjere… Dobro, sa crncima mnogi ne stoje dobro, ali i to će predeverati, samo da je stranac, automatski uspješna osoba.
Hoćemo li govori o našoj slavnoj tradiciji i tradicionalnim porodicama? Gdje otac tuče ženu i djecu (batina je iz raja/dženeta izašla), a ona to to trpi, pa sramota da se razvede, gdje djeci uvalimo mobitel, pa neka, dosta im škola, sve će se nastavnici za njih pobrinuti, a mi se zabavljamo fudbalom ili turskim serijama.
Mojoj curici je 14 godina i ne znam gdje će je život odnijeti, ali znam da će biti dobro došla kada dođe sa bilo kojim partnerom/partnericom (iako ima zabranu zabavljanja dok ne završi fakultet ili makar dok ne bude imala 21 godinu – šala). Dobro je došla sa osobom bilo da je crne, žute ili crvene boje, bez obzira na naciju ili religiju. Neće biti nimalo manja vrijedna, neću je nimalo manje voljeti.
Stidim se mnogih mojih prijateljica i prijatelja, da ne govorim o rodbini, o-ho-ho, to tek posebna priča, koji u najboljem slučaju kažu da nisu protiv “pedera”, ali neka ih tamo, šta imaju paradirati. Neka ih među četiri zida. Pa imaju prava.
Ne, nije tako, to nije u redu. Ovo je borba za ljudska prava. Ovo je borba za život. Jednako smo se prije 100 godina borili_e za pravo glasa žena, jednako smo se prije 60 godina borili_e za pravo glasa osobe crne pute, jednako se danas trebamo boriti za pravo svih građanki i građana da biraju i budu birani, ne samo Bošnjaci, Hrvati i Srbi, jednako se tako trebamo boriti i za prava LGBTI osoba.
A u svim ovim slučajevima većina je bila (i jeste) protiv, sa opravdanjima da je to naša tradicija, stvari su uvijek bile takve, šta ih trebamo mijenjati. Tako je danas društveno prihvatljivo da je ropstvo bilo pogrešno, većini je normalno da žene mogu glasati, većina se slaže je da boja kože ne određuje intelekt osobe. Tako će i u BiH jednog dana biti sasvim normalno da seksualna orijentacija ne određuje kako ćemo se ophoditi prema drugom ljudskom biću. Jer oni su ljudska bića, jednaka kao i sva druga, ni manje ni više vrijedna, i trebaju biti u potpunosti prihvaćeni kao ljudi.
Ali, danas LGBTI populacija nema jednaka prava. Toliko su ih puta pretukli, gdje smo mi okretali glavu, toliko puta su dobili otkaz, ali mi bi rekli to se nas ne tiče, toliko ih je otišlo vani da se nikada više ne vrate. I zato je naša obaveza reći Dosta.
Zato dođite nam u nedjelju, ponesite kamenje i budite sa pogrešne strane istorije čovječanstva, ili dođite u kolonu koja slavi Čovjeka, koja slavi Ljudska Prava. Prava sviju nas, jer prava nisu samo za one elitne, bogate.
Ima izać’!
Goran Bubalo, (ponosni) aktivista