Koračali smo kroz Istočnu Bosnu
koračali smo nasuprot društvenoj alijenaciji
nasuprot otuđenosti od pogleda
krvlju prožetih
koračali smo u inat apatiji prema bremenu nasleđenih trauma
i neprospavanih noći godina nakon mehanizmima probijenih odbrana
koračali smo Višegradom zajedno sa turistima
koji živih lomača nisu svesni
ni starosne dobi prerano prekinutog detinjstva
u betonska četiri zida života tesno nataloženih
ni nikad upamćenih imena
neproživljenih prvih trenutaka
koračali smo mostom Mehmed-paše Sokolovića
i negde na sredini nismo rekli ništa
nepremostiva je ostala
od nas samih veća
neuspela priča
o mostu koji narode spaja
jer čini mi se
ovaj nije uspeo ni dva da spoji
jednog istog rata
kraja
koračali smo za nikad osušene latice
za one koje su u nekim hotelskim sobama
iznova venule
koračali smo Tjentištem
zamišljeno umišljali odjek čizama
po šumama i gorama
užareni ritam marševa
i negde se u nama mogao čuti huk
drhtaj divljenja zahvalnosti
od Sutjeske veće jedno ‘hvala’
u zidinama spomenika
za borbu što porazu je odolela
koračali smo i tamo gde niko nije dobrovoljno išao
osim onih devetnaestog decembra
davno zaboravljene 1992. godine
na vrhu smo brda obraslog divljim cvećem
u mimohodu ramenom
pedeset šest okrznuli vrisaka
pod sinjim nas je nebom njihov zbir
uzduž i popreko rasporio
izmasakrirane slavske večeri
čaše uvis podignute
zemlja je popila
uhvatila nas je tada zgrčena nepomičnost
a budno smo uprli oči
u ono što preostalo je
da svedoči
da progoni nas noću
da raskomadane sanjamo cele komade
…
I bolelo je ponekad u tim koracima kroz Istočnu Bosnu što koračali smo
nikad stižući do uraslih korovom
zapuštenih grobova
što rasuti su ostali dani
izrešetani od kostiju odvojeni
silom negde zakopani
nikad sahranjeni
osuđeni da tako svakodnevno
umiru duže
…
koračali smo dok je Goražde vrištalo za nama
moleći nas da u sporom vozu
ne pokleknemo pred zaboravom dok kroz prizor
prisvajamo obrise svakodnevnice
vrištalo je za nama
moleći nas
ako ne možemo kao neki pas
kosti onih kojih više nije
naglas da iskopamo
da nikad u tišini živih
mirno ne ćutimo
Klara Horvat
Poema “Koračali smo kroz Istočnu Bosnu” nastala je kao osvrt na ovogodišnju Školu Drugačijih sjećanja Istočna Bosna- Gornje Podrinje od strane Klare Horvat, mlade pjesnikinje i aktivistkinje iz Beograda.