Eslöv, Švedska/ Ilustracija
Finansijski napredak im omogućava da putuju, pa osamdesetih godina prvi put lete u Australiju kod Nebojšinog strica koji je na kontinent došao još 1955.
Piše: Harun Dinarević za Oslobođenje
Nebojša Milivojević je 1965. godine odselio iz Jugoslavije u Švedsku. Tamo je naporno radio i uspio obezbijediti udoban život, no 1992. godine, s početkom rata u BiH, postaje direktno uključen u njega. Kao radioamater za vrijeme rata uspijeva povezati hiljade bosanskih izbjeglica sa bližnjima u BiH, što će nepovratno promijeniti njegov život. Svakodnevno slušajući priče iz razorene Bosne, vođen altruizmom i znatiželjom, 1994. godine putuje u opkoljeno Sarajevo. Danas ima 80 godina i živi u Malmöu.
U vozu su razgovarali sa drugim emigrantima i svi su, kako navodi Nebojša, govorili da idu kod rodbine. On i žena su se zgledali jer su išli naslijepo. “Gde smo mi krenuli kao guske u magli?”, retorički je pitao suprugu. Kada su stigli u Malmö, uradili su kako im je rečeno. Potražili su biro da se prijave. Tamo ih je dočekalo iznenađenje. “Svi oni iz voza što su govorili da idu kod rodbine su čekali. Stid ih bilo reći da idu naslepo. Red je bio ogroman.” Kada su se prijavili, iz službe ih šalju u gradić Ulricehamn, sa besplatnom kartom i džeparcem. U prihvatnom centru provode samo mjesec dana.
Zahvaljujući znanju engleskog jezika, brzo se snalazi. Ispočetka radi niskokvalifikovane poslove, ali brzo uči švedski jezik. Supružnici su u službi odmah zamolili da dobiju posao u istoj firmi, pošto Marica nije znala jezike. “Na početku sam radio u jednoj firmi koja proizvodi PVC cevi kroz koje se provlače žice za struju. Zapravo, prvo sam tri meseca radio u industrijskom kompleksu gde sam šio dugmiće. Tražio sam da radim bilo šta.” Nevičan manuelnim poslovima, treći dan je prošio prst. Samo godinu dana po dolasku u Švedsku dobivaju kćerku Snežanu. Iako od fakulteta nije imao trenutnu korist, pređašnje učenje jezika mu pomaže da švedski savlada brže od drugih Jugovića. Švedi u međuvremenu prepoznaju njegove jezičke sposobnosti i šalju ga na devetomjesečnu prevodilačku obuku u gradić Eslöv, gdje će čekati suprugu i četverogodišnju kćerku. Iste godine dobivaju sina Nevena. U gradiću od nekih 12.000 stanovnika ponovo pronalazi posao u fabrici, ovaj put radi na pakovanju kartonskih ambalaža. Povremeno dobija prevodilačke angažmane.
Sudski tumač
“Negde 1972. dobio sam licencu za autorizovanog sudskog tumača, mogao sam prevoditi u bolnicama, socijalnom, na sudu. To je bilo mnogo bolje plaćeno nego rad u fabrikama.” Ubrzo je zauvijek napustio fabriku te počeo, po potrebi, putovati po zemlji, u zavisnosti od toga gdje je potreban tumač za srpsko-hrvatski jezik. To je bio “fin posao”, kaže Nebojša, ali napominje da je sve te pravne termine trebalo precizno prevoditi na sudu. Tako se temeljito upoznao i sa pravnim sistemom zemlje. Sve te ljude iz Jugoslavije kojima je prevodio na sudu, prije ročišta savjetuje kako da se ponašaju. “Svakome sam rekao da ono što kaže na sudu, ja moram precizno prevesti. Zato je bilo važno da prije suđenja znaju da moraju vrlo pažljivo govoriti”, sjeća se on.
Fleksibilan posao mu dopušta da se posveti radioamaterstvu. Eksperimentiše sa elektronikom i od nabavljenih dijelova sam sklapa aparate.
“Tu sam imao bolje uslove što se tiče novca, kupio sam delove, pa sastavljao. Napravio sam npr. jednostavni detektor laži. Držiš dva kraja dve elektrode koje napaja baterija. U jednoj ruci držiš jednu, u drugoj drugu i ako te pitam kako se zoveš, a ti slažeš, uređaj to pokazuje”, prisjeća se svog malog poduhvata. Već u to vrijeme, supružnici su finansijski sposobni da sebi priušte kuću. 1973. godine kupuju staru kuću koju Nebojša svojeručno preuređuje.
Ni pojava kompjutera nije mu mogla proći ispod radara. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća švedska kompanija Dataindustrier AB projektuje kompjuter ABC 80 koji proizvodi poznata firma Luxor. Ovi kompjuteri su u mnogim aspektima bili bolji od američkih, tvrdi Nebojša, ali su ih američki izgurali s tržišta zbog povoljnije cijene i prilagođenosti videoigricama. U slobodno vrijeme sastavlja i popravlja kompjutere. Finansijski napredak im omogućava da putuju, pa osamdesetih godina prvi put lete u Australiju kod Nebojšinog strica koji je na kontinent došao još 1955. godine. Poslije će se nekoliko puta vraćati na daleki kontinent. Nebojša se ovog perioda sjeća s nostalgijom.
Lagodan život
Sedamdesetih i osamdesetih godina centralna politička ličnost u Švedskoj je Olof Palme, lider socijaldemokrata. Iako je dolazio iz više klase, Palme je putujući po svijetu osvijestio rasnu i klasnu nejednakost širom svijeta, zbog čega je postao žestok protivnik američke imperijalističke politike. 1986. godine Palme je ubijen u atentatu koji je počinjen dok se premijer sa suprugom vraćao iz kina. Slučaj nikad nije razjašnjen. Nebojša o Palmeu priča s izraženim žalom, hvaleći njegovo vizionarstvo i zalaganje za zemlje Trećeg svijeta. Osamdesete su prošle u lagodnom životu. Par 1992. gradi drugu kuću po Nebojšinom projektu, a staru prodaju. Ali idilu će uskoro prekinuti raspad Jugoslavije. Potomka vojnika i s majčine i s očeve strane rat je pronašao u zemlji koja nije ratovala 300 godina. I stubokom mu promijenio život.
Sutra: Misija života
Imaš li zanimljivu iseljeničku priču? Napiši je za Oslobođenje i Moja BiH, i pošalji na: info@mojabih.ba