Proučavam istoriju Sarajeva i Bosne i Hercegovine već duži niz godina. Nedavno sam diplomirala na magistarskom studiju diplomatije i međunarodne saradnje na Univerzitetu u Trstu. Nažalost, imala sam rijetke prilike da produbim svoj akademski kurikulum kroz društvene, ekonomske i istorijske stvari bivše Jugoslavije. Iako sam rođena i odrasla u Trstu, na granici zapadne Evrope i Balkana, geografsko područje bivše Jugoslavije nešto je uglavnom nepoznato, osim ljetnog odmora na hrvatskoj obali. Imala sam priliku tokom svojih univerzitetskih godina otići nekoliko puta u BiH kako bih prisustvovala razmjenama mladih i učestvovala sam na nekoliko projekata. Dakle, od svoje prve godine univerziteta puno sam putovala po BiH i imala sam priliku produbiti znanje o istoriji zemlje. Od kada sam prvi put otputovala u BiH, mnogi ljudi mi i dalje postavljaju ista pitanja: „Zašto se tako često vraćaš u BiH?“, i „Zašto si toliko zainteresirana za istoriju BiH?“.
Prvi put kad sam otišla u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu to je bilo nešto što je u potpunosti promijenilo moj način razmišljanja. Čim sam se vratila u Italiju počela sam strasno proučavati istoriju posljednjeg rata u BiH i istoriju opsade Sarajeva. Tada mi je jedna stvar odmah pala na pamet: Bosna i Hercegovina je bila jedna od prekretnica modernog ratovanja, i jedno od savremenih prekretnica u mnogim pitanjima vezanim za moderno ratovanje. Bio sam naviknuta na binarni način razmišljanja: loše i dobro, ebanovina i bjelokost, i tako dalje. Za mene je otkrivanje nedavne istorije BiH otkrivanje jedne od najmračnijih stranica ljudske civilizacije, na kojoj je evropski binarni način razmišljanja beskoristan i štetan. Štaviše, ove su stranice napisane nedaleko od mjesta gdje živim, a odrasla sam slušajući priče mojih roditelja i baka i djedova kako mi govore o ljudima koji dolaze iz bivše Jugoslavije kako bi kupovali traperice i stvari u Trstu i kako se Trst promijenio od kraja rata u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, na neki čudan način, za mene je istorija bivše Jugoslavije istorija komšije ili komšinice koju poznajete i viđate čitavu vječnost kako cijele dane radi u vrtu, a vi ne znate ništa drugo o njemu ili njoj.
Kada sam krajem 2019. godine boravila u Sarajevu skoro dva mjeseca, shvatila sam kako raste nezadovoljstvo Zapada o istoriji opsade i posljednjeg rata. Novi ratovi u svijetu počinju ili su nedavno završeni. Dakle, akademska i popularna groznica za rat u BiH je izblijedjela. Groznica je završila, ali na mnoga pitanja nije bilo odgovora.
Otkrivanje istorije rata u Bosni i Hercegovini pokrenulo je svaki mentalni sklop koji sam imala. Kao mlada Evropljanka, odrasla sam proučavajući istoriju XX vijeka, uglavnom u Evropi. Školski programi nisu uzeli u obzir niti jedan drugi dio svijeta, ne uzimajući u obzir područje sovjetskog uticaja i područje Sjeverne Amerike u vezi sa vremenom hladnog rata. Rijetko koji nastavnik istorije u Italiji može stići do kraja hladnog rata sa nastavnim programima školske istorije. Stoga je složena i višeslojna istorija BiH nešto uglavnom nepoznato. Iako je višeslojna istorija BiH konceptualno nešto što predstavlja složenost trenutne evropske istorije. Istorija ove zemlje nije samo istorija četvorogodišnjeg rata, već uglavnom istorija pet stotina godina suživota.
Akademski gledano, rat u Bosni i Hercegovini je izazov. Danas se akademija još uvijek bori da pronađe jednu zajedničku definiciju za prepoznavanje onoga što se dogodilo za vrijeme rata u BiH. Iz tog razloga, rat u BiH i opsada Sarajeva nisu samo akademski izazovi, već uglavnom građanski. Za mene ono što se dogodilo u cijeloj BiH predstavlja rub naše civilizacije. Riječ, jedna riječ, koja jasno može definirati šta se događalo u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini ne postoji. Bez riječi ne možemo definirati pojavu. Ako nismo u stanju definirati pojavu, to znači da se ne možemo boriti protiv nje. I, za mene je ovo još uvijek važno da se prouči ono što se dogodilo u BiH. BiH predstavlja prekretnicu u poimanju ljudskog nasilja i rata onako kako je prije zamišljeno. Proučavanje rata u BiH omogućilo nam je bolje razumijevanje onoga što se dogodilo u Siriji, u Libiji, i tako dalje. Ne zato što su iste stvari, već zato što je rat u BiH unio u moderno ratovanje visok nivo složenosti kakav smo navikli vidjeti u aktuelnim ratovima.
Da zaključim, naš svijet se ubrzano mijenja. Snažno mislim da akademija mora popraviti razvođa u našoj trenutnoj svjetskoj istoriji, a mislim da je i rat u BiH jedno od tih razvođa sa mnogih gledišta. Ignoriranje ili jednostavno nastavljanje sa popularnijim pričama bila bi velika akademska i građanska greška, ojačavši ogroman jaz između akademske zajednice i građanske sfere. A, budući da perspektiva rođene Evropljanke koja snažno vjeruje u evropski san, istorija Bosne i Hercegovine i Sarajeva nas može mnogo naučiti. Jer, ako se to desilo u BiH, zašto se ne bi dogodilo i u Evropi?
Piše: Giorgia Kakovic, Trst, Italija
