Nakon višegodišnjih odbijenica za posao koje dobijamo uredno od svih institucija, firmi, ustanova, organizacija, razum nas tjera na postavljanje jednog pitanja: Zašto se uopće objavljuju javni konkursi za posao, ako ničemu ne služe? Možda će neko s pravom argumentovati, da svi Konkursi i trebaju biti javnog karaktera, dostupni svima, sa jednakim šansama za zapošljavanje sviju onih koji na njima i konkurišu. Jednake šanse???
Drugi pak, s njima i ja, reći ćemo da se objavljuju samo zakona radi, reklame neke, ili šta već. Riječju, i potpisom, većina su nefunkcionalni, nefleksibilni, nesvrsishodni i na kraju ne zapošljavaju ljude. Dodatni razlog zašto tako mogu tvrditi jeste što me zadnja „odbijenica“posebno dotukla kao čovjeka koji vjeruje da u ovoj zemlji ima neke regularnosti, dosljednosti. Nečega. Izazvana sam posebno od Kantonalne ustanove „Gerontološki Centar“ Nedžarići, Sarajevo. Pišu mi doslovno >>Moja prijava je bez vlastoručnog potpisa, nije uredna, ne ispunjava sve formalne uslove utvrđene, javnim oglasom za prijem radnika u radni odnos na neodređeno<<.
Iskoristila sam svoje pravo da odem i pogledam taj uvid u dostavljenu dokumentaciju, isti dan kada mi je poštar uručio pismo. Zapravo taj „uvid“ se odnosio samo na šturo, oprezno pokazivanje koverte, škrto izvlačenje samo prve stranice-tako bojažljivo (Popratno pismo), trebalo bi da dokaže njihov/njen jaki argument. Nisi se potpisala hemijskom.
Još nisu izumili, barem je meni nepoznato, da se može automatski preko tastature, potpisati sa tom hemijskom olovkom, koja ispada najvažnija od svega: od obrazovanja, vještina, kompetencija, pa i tog >>prijeko potrebnog<< radnog iskustva. Pošto me tehnika toliko zadubila u svijet da sam zaboravila biti praktična, i nisam se potpisala, nadobudna Komisija se potrudila da mi odmah pošalje odbijenicu. Zato i služi Komisija. Iskreno sam se zapitala kako li su prošli drugi kandidati koji jesu ili nisu ispunjavali sve te njihove uslove.
Član Komisije je uredno vratila prvu stranicu, Popratno pismo u kovertu, ne trudeći se uopće zajednički da >>pogledamo taj uvid u ostalu dokumentaciju<< (vrlo dobro znam šta sam poslala). Tako ostajem istinski začuđena apsurdom situacije u koju sam zatečena. Na kraju i izbezumljena, netaktičnim, neprofesionalnim koliko tek amaterskim) ponašanjem dotične gospođe (K.M). Blago ovakvoj Instituciji koja ima ovakve članove komisija, kad su toliko temeljiti, oštrih očiju i umova, gledaju da se ispune svi oni formalni i pravni propisi, uključujući i te malene sitnice poput za nas nevažnog potpisa. Čestitam svim takvim urednim, regularnim, nadobudnim članovima Komisija, koji se trude da pronađu bilo kakav propust, makar bio i onaj (ljudski) koji nam je iskliznuo iz glave, onda iz ruke, famozni, čuveni potpis hemijskom. Meni, kao i mnogim kandidatima ostaje krivo (s razlogom) što smo se potrudili da svu dokumentaciju uredno pošaljemo, čak smo im napisali jedno Motivaciono pismo (iako nismo morali), kako bi se oni mogli zabavljati čitajući naše nepotrebno švrljanje pa se tek onda kompjuteski i potpisali.
Pošto se sve nipodaštava, unižava, obezvređuje, da se sada zajednički podsjetimo kako se treba ponašati sa kandidatima u jednoj konkursnoj proceduri. Kako se postupa prema nekome ko je: Prvo, dvostruki VSS sa magisterskom diplomom? Drugo, ako se osoba koja se prijavljuje na Konkurs sa navedenim iskustvom (iako ovje nije bio uslov), pošalje dokaz dokumentom Institucije u koje je radila znači da je ispunila taj uslov (podvlačim nije bio uslov). Možda im se u mojem slučaju nije svidjelo što je dokument iz jedne Savezne Republike Njemačke. Treće, šta kažu ti zakoni o nekome koji možda ima neki prioritet u zapošljavanju-ima i takvih, pri tom uredno dokazujući Potvrdom institucije namijene za te svrhe?
Neka Komisija dobro analizira te zakone i pravila, kad se toliko pozivaju na sve njih, pa da vidimo jel stvarno riječ o nečijem propustu potpisivanja hemijskom ili nečemu drugom. Ako su kantonalne ustanove toliko odgovorne, ozbiljno se pozivaju na zakone i pravila, da pitam njih da li treba da gledaju samo te potpise olovaka, ili da NAPOKON za promjenu pogledaju i ostale dokumente koje su pristigli i nalaze se u koverti? Možda zato i ne gledaju, jer bi se moglo desiti da vide ono što ne godi njima ili upravi sistema. Tako jadno, bizarno, groteskno i neprofesionalno ponašanje nisam zapamtila čitavog moga životnog vijeka.
Potpisujem čime god hoćete da ste nas sviju, svjesno demoralisali, degradirali, ponizili, na kraju- isjerali iz svoje vlastite države. Oduzeli majbolje godine života ulagajući u sistem i društvo čija pravednost ne vrijedi više od obične hemiske i njenog potpisa. NE/Pravednost koja svjesno i programski slama, ruši sva prava i slobode koja su nam >> tobože zagarantovana<<. Pravo na rad, na konkretno zapošljavanje, pravo na informacije, na vraćanje dokumenata, by the way, dotična gospođa ne dozvoljava da svoja vlastita dokumenta koja sam poslala na Javnom konkursu ista i podignem. Kaže da je to dokaz za njih. Opet da podsjetim gospođu i priupitam, da li i mi imamo neka prava, uključujući podizanje svojih dokumenta nakon konkursne procedure? Oni imaju dokaz (samo se pitam za šta) mi nemamo ništa na kraju. Samo riječi moje malenkosti, kao i maleni podsjetinik potvrde o pošiljci preporučenoj, da smo dokumenta zaista i poslali. Pitam se samo zašto mi taj šamar nedoličnog ponašanja još dugo odzvanja? Vjerovatno zbog saznanja da za nas, sviju normalnih, pored svih kvalifikacija, ovdje jednostavno nema ništa. Potpisi su važniji od svega.
Na kraju potpisujem i potvrđujem da ne želim biti dio društva i sistema nakaradnog koji istjerava inteligenciju i obrazovani kadar, samo da bi oni mogli uhljebiti svoje podobne i nesposobne. Njima i pogoduje ovakav sistem nesposobnjakovića, koji na svakakve načine pribavljaju Diplome VSS, ugrubo flomasterom ili hemijskim olovkama obiljažavajući instituciju ili ustanovu gdje će se zaposlisti, kako bi onda >>zakonski<< stupili u akciju. Mi, svi ostali, MRŠ. Iz grada, zemlje, iz njihovog Svijeta u kome se svo obrazovanje, kompetencije i znanja svodu na potpise olovaka hemijskih.
Samo da znate obespravljeni, i mi, poput Vas koračamo ponosno i dostojanstveno, nesavitljiivo idemo glava uspravnih, premda krila slomljenih, snova pogaženih. Ne znam više da li smo na početku ili kraju ovoga BH ludila, ali sam samo u jedno sigurna. Moramo smoći snage ići dalje, sami, samo svoji. Prkosni.
Sarajevo, 13.9.2020. Tekst napisala: Amela Brulić