Inkluzija određena je kao put kojim se stvaraju nastojanja kako bi svaka osoba, bez obzira na okolnosti i iskustva, dosegnula svoj puni potencijal u životu.
Autor: Dr.sc. Amra Imširagić, dipl.defektolog-surdoaudiolog
Obrazovanjem djece s posebnim potrebama u redovnoj školi pokazujemo da su sva djeca vrijedna kao ljudska bića, da svi mogu imati koristi od takvog obrazovanja, da su svi sposobni za uspješan život i da imaju jednaka prava da to ostvare. U centru je inkluzije dijete s posebnim potrebama, u našem slučaju dijete oštećena sluha. Analizirajući inkluziju kao kompleksan proces osvrnut ću se na status djeteta oštećena sluha u redovnoj školi. Oštećenje sluha sa sobom nosi i oštećenja u govorno-jezičnoj komunikaciji. Uključujući djecu s oštećenjem sluha u redovnu školu moramo se zapitati kako će se dijete osjećati u razredu gdje ostala djeca pjevaju i komuniciraju glasovnim govorom, a ono ništa od toga ne može. Ono govori na sebi svojstven način (ovisno o stupnju oštećenja sluha, dobi nastanka oštećenja sluha, pohađanju rehabilitacije slušanja i govora…), uz niz drugih međusobno isprepletenih faktora koji imaju velik utjecaj na uspješnost inkluzivnog obrazovanja za učenika oštećena sluha.
U većini škola na području Federacije Bosne i Hercegovine, tamo gdje ima 3 učenika oštećenog sluha, angažuje se defektolog-surdoaudiolog. On uglavnom, pomaže učeniku oštećenog sluha da usvoji znanja, vještine koje nije usvojilo na času, jer nastavnik nije educiran za rad sa takvom djecom. Postavlja se pitanje:”Šta je sa rehabilitacijom slušanja i govora. zašto je uopšte nemaju učenici oštećenog sluha koji su u inkluzivnom procesu?”. Rehabilitacija slušanja i govora je neophodna svakom djetetu oštećenog sluha. (u redovnoj školi i Centrima za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora). Prije pojave COVID-19. na prostorima Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno na području opštine Tuzla, gdje postoji Centar za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora, učenici oštećenog sluha (koji pohađaju redovne škole) dolazili su u Centar na tretmane: rehabilitacije slušanja i govora te senzornu integraciju. Takođe, učenici oštećenog sluha koji pohađaju redovne osnovne škole, a nemaju pomoć defektologa-surdoaudiologa pored navedinih tretmana, a u skladu sa potrebama svakog učenika , pored navedenih tretmana imali su i pomoć u učenju. U uslovima COVIDA-19. učenici oštećenog sluha iz redovnih škola, koji nemaju defektologa-surdoaudiologa , nemaju nikakvu pomoć i podršku. Prepušteni su snalažljivosti nastavnika, njihovom znanju i umijeću. Ukoliko dijete oštećenog sluha ne pohađa rehabilitaciju slušanja i govora kontinuirano, oslanja se na neverbalnu komunikaciju (čitanje govora sa lica i usana, dvoručnu abecedu, znakovni jezik). Sve ono što je naučio, počinje zaboravljati. To je identično učenju stranog jezika, ukoliko ga ne govorite, počinjete zaboravljati naučeno.
Trenutno na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine, rade osnovne škole shodno preporukama Ministarstva obrazovanja, poštujući mjere o COVIDU 19. Također, Centari za obrazovanje,vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora, rade sukladno propisima koje su dostavili Ministarstva obrazovanja za svaki kanton. Većinom centre pohađa manji broju učenika oštećenog sluha, pa je neupitan dolazak učenika iz redovnih škola u centre (koji nemaju defektologoa- surdoaudiologa), poštivajući mjere Ministarstva vezano za COVID-19. Primarni cilj rehabilitacije slušanja i govora je izgradnja govora, ali i omogućavanje bolje socijalizacije sa vršnjacima. Trebamo se više zainteresovati za svu dijecu oštećenog sluha, koji se nalazi u redovnoj školi, a nemaju pomoć defektologa- surdoaudiologa, ne pohađaju rehabilitaciju slušanja i govora. Njihov govor postaje sve oskudniji. Da zaključim, inkluzija u uslovima COVID 19. treba da bude u interesu učenika oštećenog sluha, da se ugodno i srećno osjeća u školi u kojoj boravi, da može komunicirati sa vršnjacima. Izlaganje ću završiti citatom iz Dječijeg foruma:” Želim školu koje ću se s ponosom i ugodom sjećati, u kojoj su djeca i učitelji važniji od programa, školu koja prepoznaje pozitivne vrijednosti i u kojoj se uče životne vještine”. Pohađanje rehabilitacije slušanja i govora mora se poštovati u svim situacija, pa, čak u uslovima COVID-19, sukladno preporukama Ministarstva obrazovanja. Samo na ovakav način omogućavamo svakom djetetu oštećenog sluha srećno djetinstvo. Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta” …