U životu je obično najteže prihvatiti proste činjenice, iako živimo s njima svjesno i bez truna inicijative za boljitkom. Ono što do sada jednako tako nismo uspjeli prihvatiti, jeste društvena netrpeljivost, kako u našoj domovini, tako i širom svijeta. Još uvijek nismo uspjeli prigrliti i adekvatno cijeniti mir koji smo stekli, još uvijek nismo shvatili značaj vlastite sigurnosti, topline bližnjih kojima smo okruženi. Nismo sposobni osjećati one čiste ljudske emocije, one koje odagnavaju svaku mržnju, bol i patnju. U svijetu gdje su materijalna dobra zauzela primarno mjesto na skali ljudskih vrijednosti i ciljeva, veoma je teško uspostaviti onaj pravi, istinski suživot i toleranciju među ljudima.
Do danas, ostale su samo nade da ćemo jednoga dana prevazići različitosti među nama, te da ćemo ih, čak štoviše, voljeti. Ostaje nada da ćemo tako zavoljeti i jedni druge, da više nećemo bojkotovati ljubav između dviju nekada davno zavađenih strana, da ćemo odrastati u zdravoj sredini, čineći je svojom toplinom još zdravijom i optimalnijom za život.
Ljubav unutar naše zajednice doprinosi miru. A ne bi li bilo divno živjeti idilu, oslobođeno od straha? Ne bi li bilo lijepo živjeti u našoj zemlji poznavajući činjenicu da nas nitko ne želi ugroziti, da zapravo želi stati na našu stranu, da ćemo biti i prijatelji jedni drugima, a ne samo sugrađani?
Odgovori na sva pitanja veoma su jednostavni, mada je tim odgovorima veoma teško uputiti većinu na ispravno djelovanje u društvu. Dok se pravac naših stavova i misli ne preokrene, mogu poručiti samo – ljubav, mir i tolerancija dovest će nas do kvalitetnijeg života ispunjenog sigurnošću, srećom i harmonijom! Jedino ljubav, mir i tolerancija!
Anđela Dimitrić, III.a
KŠC Srednja medicinska škola
Rad je nastao povodom obilježavanja Međunarodnog dana mira, 21. septembra/rujna 2015. godine.