Mediji danas više nego ikad prije sastavni su dio života svakog čovjeka. Osnovni su način informisanja, a danas su razvojem tehnologije postali u velikoj mjeri kreatori ljudskog mišljenja. Sve što se plasira u medijima bila to televizija, radio, internet ili novine direktno ili indirektno utječe na kreiranje javnog mnijenja. Medija više nego ikad, raspravlja se o svemu više nego ikad, ali ipak sve se to na kraju svede samo na riječi, te se rijetko šta sprovede u djelo. Ponekad se pitam šta rade regulatorne agencije za komunikacije ne samo u BiH nego i u regionu? Da li uopšte kontrolišu medije i njihov sadržaj? Ili je kao i sve u ovoj državi prepušteno samo sebi.
Cijeli medijski sistem najbolje je opisan u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, koja uživa veliku popularnost u našoj državi ali i regiji, da baš tako se ponekad osjećamo nakon gledanja medijskih sadržaja. Popularni Izet Fazlinović u jednoj od novih epizoda serijala: “Lud, zbunjen, normalan” kaže: “Gledam tačno 7 dnevnika, taman na jednom kanalu završi na drugom počne, bolan u Titino vrijeme je bio jedan dnevnik u kojem bi se sve reklo i to je to, danas na jednom ti kažu ovako na drugom onako”. Kako je to izgledalo u popularno Titino vrijeme ne znam, ali mislim da nažalost mnogo istine ima u ovim njegovim riječima. Mediji, nebitno da li je riječ o elektronskim ili printanim, mnogo zavise od utjecaja političkih moćnika koji utječu na njihove sadržaje u velikoj mjeri, pa se se zbog toga u medijima često prezentira i iskrivljena slika stvarnosti, što predstavlja veliki problem.
Mediji su važan faktor u informisanju javnosti a samim tim i kada je riječ o izgradnji mira. Nažalost mnogo medija iznosi svoje huškačke stavove bez ikakvih sankcija. Imamo tri javna servisa umjesto jednog ali vrijednog. Imamo komercijalne televizije na kojima je osnovni sadržaj reklama. Na televiziji nam se prikazuju programi od prije nekoliko godina jer nema sredstava da se kupe i emitiraju novi, skoro uopšte nemamo dokumentarnog i obrazovnog programa, glavi sadržaj je dnevnik, reality program i reklame; to bi bio ukratko opis programa naših medija. Eksplicitni sadržaji se prikazuju u svako doba dana, nebitno da li to gledaju djeca i sl., i onda se pitamo šta se događa sa mladim ljudima. Veličaju se tamo neke djevojke čija je profesija “starleta”, mladima se nudi prilika za neku instant slavu kroz brojne show programe bilo da je riječ o pjevanju ili nečem drugom, od čega na kraju u većini slučajeva ako takmičar nema dobrog sponzora ne bude ništa i sl. A da ne pričamo o apokaliptičnom izvještavanju pojedinih medija o raznim temama. Ponekad se čini kao da je današnjim medijima, konkretno televiziji, važno popuniti samo praznine u programu, nebitno da li će to biti blok reklama koji traje otprilike 20 minuta ili reprize emisija koje smo vidjeli na malim ekranima hiljadu puta. I tako ukoliko želite da saznate malo više o svemu, morate tražiti kanale stranih televizija ako želite proširiti svoje znanje i uživati u TV programu.
Uvjerena sam da, kada bi se u medijima na drugi način prezentirali sadržaji, pogotovo o osjetljivim temama, da bi sve bilo drugačije. Kada bi se sankcionisali mediji koji iznose neistine i prezentiraju vijesti na huškački način promijenio bi se i način razmišljanja onih koji sve to prate i komentarišu. Ljudi danas više nego ikad trebaju narodski rečeno “otvoriti oči” jer smo nažalost slijepci pored zdravih očiju. Marionete smo političkih stranaka i njihovih sljedbenika, a sve se to savršeno provlači kroz medije bez da to i primijetimo. Ne smijemo dozvoliti da budemo taoci nečijeg razmišljanja, trebamo biti svoji i razmišljati svojom glavom. Ne zbog nas, nego zbog onih koji dolaze poslije, baš kao što kaže poznata poslovica: “Mi ovaj svijet nismo naslijedili od predaka, već samo ga posudili od naših potomaka”. Izgradnja mira pomoću medija je moguća, iznošenjem istinitih činjenica i vijesti koje podržavaju više različitih gledišta, a ne jednoga koje odgovara tamo nekom političkom moćniku. Edukativni i obrazovni programi koji će našim mladima omogućiti da nešto nauče i kroz gledanje TV programa. Danas gledanost televizije ide mnogo ispred kvaliteta, senzacija ispred etike, pa reklo bi se kao i u ostalim poljima života, a za sve to smo krivi mi, mi koji šutimo sa strane i sve to lijepo posmatramo.