Istraživači sa Sveučilišta Princeton i Kalifornijskog Sveučilišta u Los Angelesu proveli su niz studija kako bi dokazali razlike između studenata koji su kucali svoje bilješke i onih koji su ih pisali rukom.
Izvor fotografije:pexels.com
U eri modernih tehnologija mnogi su pisanje zamjenili kucanjem.
Međutim, stručnjaci su nakon provedenog istraživanja došli do zanimljivih zaključaka i otkrili koji je od ova dva načina bilježenja informacija bolji za mozak.
Studenti koji su svoje bilješke pisali rukom, bolje su razumjeli smisao lekcije od onih koji su ih kucali na računalu, a pokazalo se i da su otvoreniji za razumijevanje novih ideja.
Istraživači sa Sveučilišta Princeton i Kalifornijskog Sveučilišta u Los Angelesu proveli su niz studija kako bi dokazali razlike između studenata koji su kucali svoje bilješke i onih koji su ih pisali rukom.
Studenti koji su sudjelovali u istraživanja kucali su bilješke s predavanja na laptopu i pisali rukom na papiru. Nakon 30 minuta morali su da odgovore na pitanja sa predavanja i onda da sve to ponove nedjelju dana kasnije, prenosi Reader’s Digest.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu “Psychological Science”.
Autori studije istakli su da su se prošla istraživanja fokusirala na to koliko računalo ometa koncentraciju u radu, dok su u ovom istraživanju računala korištena samo za kucanje bilješki, pisanje rukom se pokazalo kao korisnije.
To ne znači da kucanje nema svojih prednosti. Oni koji kucaju imaju veći kapacitet za uzimanje bilješki i mogu da zabilježe više riječi u odnosu na pisanje rukom, pa su ponekad mogli i da prekucaju cijelo predavanje, od riječi do riječi. Ali, to ne znači da su i zapamtili više.
To se pokazalo u testovima koje su sudionici rješavali, pa su tako u testu koji je uslijedio 30 minuta nakon predavanja svi imali podjednake rezultate u pitanjima koja su se ticala osnovnih činjenica s predavanja, ali oni koji su kucali bili su lošiji u nešto apstraktnijim pitanjima.
Zaključak je da vam detaljno pisanje bilješki može pomoći u kratkoročnom prisjećanju činjenica, ali pomjera fokus sa glavnih točaka lekcije.
Studenti koji su pisali rukom morali su brzo da obrade lekciju i prepišu je na način da poslije da je razumiju što im je dalo prednost u dugoročnom pamćenju novih pojmova.
U testu koji su sudionici istraživanja rješavali nedjelju dana kasnije, rezultati su bili slični kao i nakon prvog testa.
Oni koji su pisali rukom i dalje su razumjeli smisao lekcije, a pokazalo se i da su otvoreniji prema razumijevanju novih ideja što je pokazalo da pisanje rukom zaista može da poboljša funkcije mozga.