Simpoličke reparacije predstavljaju jedan od podmehanizama teoretskog koncepta tranzicione pravde i mogle bi se definisati kao mjere vlasti preduzete sa ciljem da se na simboličan način prizna istina o zločinima i kršenju ljudskih prava u prošlosti. U oblasti tranzicione pravde postoji nekoliko vidova simboličke reparacije kao što su : memorijalni centri i spomen obilježja, komemoracije, izvinjenja državnika i visokih državnih predstavnika.
U svakoj opštini i gradu u BiH postoje memorijali podignuti u znak sjećanja na žrtve zločina iz perioda 1992-1995. Većina spomen obilježja postavljena je na javnim mjestima, od javnih parkova pa sve do školskih dvorišta. Memorijali uglavnom se podižu na incijativu porodica žrtava rata i njihovih udruženja, ali i vjerskih i lokalnih političkih elita. Mnogo memorijala postavljeno je bez bilo kakve dozvole. Uzme li se i u obzir neusklađenost zakona i odnosa pojedinih etničkih skupina prema podignutim memorijalima,dovodi nas do zaključka da je proces memorijalizacije politiziran i izražava jednostran pogled na događaje iz prošlosti.
Najbolji primjer problema simboličke reparacije jeste grad Prijedor, grad na sjeverozapadnom dijelu BiH u entitetu Republika Srpska. Po popisu stanovništva iz 1991 godine u Prijedoru najbrojniju etničku strukturu činili su Bošnjaci 43,9 %. U posljednjem ratu više od 50.000 osoba nesrpske nacionalnosti je protjerano iz svojih domova, više od 3.170 civila nesrpske nacionalnosti je ubijeno, a na desetine hiljada civila je prošlo kroz koncentracione logore Omarska, Trnopolje, Keraterm, i Manjača. Jako je važno napomenuti da svi ubijeni civili su ubijani isključivo zbog svoje etničke pripadnosti, pa tako je poznat slučaj naredbe tadašnjih vlasti da svi građani nesrpske nacionalnosti moraju nositi vidno istaknutu bijelu traku oko nadlaktice. Danas se 31.05 obilježava kao Međunarodni dan bijelih traka. Današnji odnos političkih vlasti prema pitanjim iz bliske prošlosti je nezadovoljavajući. Prijedor je danas mjesto potpunog zaborava i negiranja patnje preživjelih. Tome svjedoči nizu zabrana komemoracija i protestnih šetnji organizovanih od strane preživjelih, ali i nepostojanje nijednog memorijala stradanju nesrpskih civilnih žrtava rata. Nezadovoljavajući je i odnos prema otkrivanju jedne od najvećih masovnih grobnica u Evropi, Tomašica.
Postavlja se pitanje zašto nema nijednog postavljenog spomenika ubijenim nesrpskim civilima i zašto do danas nema incijativa lokalnih vlasti, koji bi nastojali da pronađu adekvatan način za izgradnju memorijala. Osim ovoga karakterističan je odnos lokalnih vlasti prema udruženjima koje okupljaju žrtve i njihove porodice, kojeg karakteriše odbijanje bilo kakvog dijaloga i saradnje po pitanju uspostavljanja odnosa prema bliskoj prošlosti. Poznata je i izjava gradonačelnika Marka Pavića koji je pred novinarkom Al Jazeere, komemoraciju povodom Međunarodnog dana bijelih traka nazvao „slavljem“ i „običnom gej paradom“.Iako je Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj oštro osudio ovu izjavu i zahtjevao da se gradonačelnik izvine, javnog izvinjena nije bilo. Ostvarivanje simboličke reparacije kao mjera vlasti preduzeta sa ciljem da se na simbolički način prizna istina o zločinima i kršenjima ljudskih prava, danas predstavlja jedan od najvažnijih uslova saniranja posljedica sukoba, podizanje svijesti budućih generacija, prevencija budućih konflikata pa sve do suosjećanja i solidarnosti sa preživjelima i simolički vid priznanja njihove patnje. Međutim prethodna analiza nam je pokazala da simbolička reparacija u Prijedoru ne ispunjava nijednu od svojih funkcija. Mjesta kao što je Prijedor, suočavanje sa istinom i nasljeđem zločina iz prošlosti trebalo bi da je ključno polazište za djelovanje u smislu kreiranja novih odnosa ali i kreiranju i ostvarivanju tranzicione pravde.
Napisala: Mahić Edisa, Studentica Pravnog fakulteta UNSA
Rad je nastao u okviru seminara „Tranzicijska pravda – put ka miru“ koji je organizovalo Evropsko udruženje studenata prava (ELSA) Sarajevo uz podršku Mreže za izgradnju mira, 21.9.2015. godine, povodom Međunarodnog dana mira.