S obzirom na samu prirodu bh. društva i nemile događaje u skorijoj historiji BiH, svakako da je koncept tranzicijske pravde vrlo bitan u svakodnevnici postratne BiH. To je zapravo bitan temelj izgradnje društva, jer se tek sa zdravim temeljima i jasnim društvenim odnosima može očekivati razvoj ove zemlje, kao investicija za bolje sutra svih nas. Jedan segment tranzicijske pravde čini i proces memorijalizacije, koji je svakako uočljiv u bh. društvu.
Sama memorijalizacija označava različite projekte i aktivnosti koje se odvijaju u javnoj sferi s ciljem da zaštite sjećanja na događaje, periode i ličnosti značajne za život određene individue, porodice, društvene grupe ili zajednice u cjelini. Ona može poprimiti različite forme, počevši od spomenika, spomen ploča, spomen soba, muzeja, memorijalnih parkova, pa sve organizacije dana sjećanja, marševa i sl. Iz pojavnih oblika memorijalizacije razumljivo je da ona ima za cilj da izazove određene emotivne reakcije poput tuge, sreće, ponosa, ljutnje i sl., i to predstavlja privatno-emotivnu funkciju. Pored toga, ona ima i javno-edukativnu funkciju predstavljajući edukativni medij i povod za pokretanje dijaloškog procesa preispitivanja prošlosti s ciljem izvlačenja pouka za sadašnjost i budućnost. S obzirom na rat koji je na području Bosne i Hercegovine trajao u periodu od 1992 do 1995. g., sasvim sigurno postoji mnogo segmenata rata i zbivanja u njemu koji su obuhvaćeni raznim memorijalizacijskim aktivnostima. Tome zasigurno potpomaže i činjenica da je rat kao takav još uvijek u svježem sjećanju stanovnika, te je samim time memorijalizacija svakodnevno prisutna, te postoje i razne organizacije koje organiziraju aktivnosti i projekte u ovom domenu. U našem društvu je goruće pitanje i ono što zapravo i jeste kritična tačka, pobrinuti se da tačne informacije budu predmetom sjećanja i da ne budu iskrivljene ili na bilo koji način ispolitizirane, jer memorijalizacija treba da bude prikaz onoga što se zaista u prošlosti desilo, i treba da ispuni cilj, a koji svakako jeste i edukacija generacija i izvlačenje pouke. Jedna od pouka jeste i: neponavljanje sličnih događaja- nikad i nikome. Pouke se ne smiju svoditi ni na sami etnički nivo (što u BiH jeste slučaj, jer se memorijalizacijski procesi većim dijelom izvode od svakog naroda zasebno), nego na nivo cijele države, da se BiH kao država suoči sa prošlošću, ne pojedinih naroda, nego tri konstitutivna naroda koja su živjela, žive i nastavljaju i dalje živjeti u suživotu, rame uz rame. Ono što jeste mana pristupa memoralizaciji jeste njegovo izvođenje od svakog naroda zasebno, a nedostak njegovog sistemskog vođenja na državnom nivou. Cilj memorijalizacije nije da se produbi jaz među narodima i stalno podsjeća na rane svakog od naroda, nastale kroz rat, nego da se taj proces iskoristi kao putokaz ka zdravoj budućnosti ove zemlje, u kojoj se ne smiju ponavljati greške koje i jesu dovele do tragičnih događaja.
Napisala: Prušćanović Kanita, Studentica Pravnog fakulteta UNSA
Rad je nastao u okviru seminara „Tranzicijska pravda – put ka miru“ koji je organizovalo Evropsko udruženje studenata prava (ELSA) Sarajevo uz podršku Mreže za izgradnju mira, 21.9.2015. godine, povodom Međunarodnog dana mira.