Sve većom dostupnošću medija jačala je i njihova uloga i uticaj na društvo ali i formiranje društvenog mijenja. Kroz historiju bili smo svjedoci da upravo mediji držeći u rukama mogućnost da kontroliraju protok informacija su doprinijeli i najgorim primjerima zločina protiv čovječnosti. Međutim njihova uloga u tranzicionom periodu je od velikog značaja za traganjem istine i pomirenja[1], kao i za stvaranjem kulture u kojoj se poštuju žrtve. Uloga medija u tranzicionom periodu je višestruka te se osim plasiranja utvrđenih činjenica, također se odnosi i da ne maskiranje zlodjela koja su učinili pripadnici njihovih naroda, a i da se ne zanemaruju bolna iskustva drugih naroda. Mediji u zemljama bivše Jugoslavije su se suočili sa velikim izazovom, te je tek nekolicina njih prihvatila ovaj zadatak.[2]
Nadalje, objektivnim, tačnim i pravovremenim informacijama mediji mogu da isprave greške iz prošlosti koje su se odnosile na širenje mržnje i poticanje neprijateljstava. Prvenstveno mediji svojim izvještavanjem mogu i da razviju moć kritičkog razmišljanja kod svojih čitaoca/slušaoca/gledatelja. Važnost kritičkog mišljenja je od velikog značaja u današnjim vremenima gdje veliki broj medija servira informacije koje nisu provjerene, niti tačne. Pored toga, plasiranjem informacija o patnjama drugih naroda je od velikog značaja za razvijanje empatije za patnje drugih naroda. Upravo problem većine medija u zemljama bivše Jugoslavije je što su plasirani isključivo patnje jednog naroda. [3]
Postojali su i mediji koji su i u ratnim okolnostima ali i poslije sukoba izvještavali istnito i objektivno, poput magazina Dani iz Bosne i Hercegovine, nedeljnika Vreme iz Srbije i Feral Tribun iz Hrvatske.[4] Rad ovih novinara u ključnom periodu kada je dolazilo do stvaranja javnog mijenja ali i razvoja novih generacija. Uloga medija je tu upravo najveća, pored porodičnog uticaja. Mediji oblikuju i utiču na nove generacije i na njihovo mišljenje o sukobima. Upravo zbog toga, zbog mladih naraštaja koji su o ovim zlodjelima slušali od svojih roditelja,neistinitih udžbenika historije ili pak kroz izvještaje sa suđenja u Hagu[5] ili pred nacionalnim sudovima mediji trebaju uzeti na sebe teško breme istinitog izvještavanja o sukobima na području bivše Jugoslavije.
U procesu tranzicione pravde uloga medija je od velikog značaja za postizanje svih ciljeva, prvenstveno kazivanja istine. Uloga medija u ovom aspektu je od najvećeg značaja, prvenstveno kada se radi o govorenju zlodjela koji su učinili pripadnici njihovih naroda i da se ne zanemari stradanje drugih naroda. Na ovaj način donijet će se i određena satisfakcija žrtvama ovog područja. Mediji utiču i na obrazovanje stanovništva, pogotovo mladih ljudi koji svoje informacije o sukobima na području bivše Jugoslavije u velikom dijelu upravo dobijaju od medija.
[1] Šajkaš Marija, „Tranziciona pravda i uloga medija na Balkanu“, dostupno na: http://www.hlc-rdc.org/images/stories/Outreach/Regionalne_konsultacije/pristina/Tranziciona_pravda_i_uloga_medija.pdf, pristupljeno: 25.9.2015.g.
[2] Hartmann, Florence, „Uloga i obaveza medija u procesu posleratnog pomirenja“, Forum za tranzicionu pravdu, str. 59-60.
[3] Ibid.
[4] Ibid. str. 3.
[5] Hartmann, Florence, „Uloga i obaveza medija u procesu posleratnog pomirenja“, Forum za tranzicionu pravdu, str. 59-60.
Napisala: Ajkunić Nejira, Studentica Pravnog fakulteta UNSA
Rad je nastao u okviru seminara „Tranzicijska pravda – put ka miru“ koji je organizovalo Evropsko udruženje studenata prava (ELSA) Sarajevo uz podršku Mreže za izgradnju mira, 21.9.2015. godine, povodom Međunarodnog dana mira.