Institucionalne reforme. Cilj ovog mehanizma tranzicijske pravde najdirektnije se odnosi na sprečavanje kršenja ljudskih prava i činjenja zločina u budućnosti, te, generalno, i na uspostavljanje vladavine prava. Jedan od prvih koraka u pravcu reforme institucija je profesionalizacija javne administracije. Profesionalizacija javne administracije provodi se kroz procese ocjenjivanja i reimenovanja. Što se tiče prvog procesa, službenici koji imaju namještenja u javnim institucijama prolaze kroz proces ocjenjivanja integriteta i kapaciteta, tj. ocjenjuje se da li su podobni da i dalje imaju zaposlenje u javnoj administraciji. Procesi ocjenjivanja i reimenovanja provode se putem dvije metode, tzv. vettinga i lustracije, a koji se pokreću na inicijativu države.
Vetting. Proces vettinga organizovano je izvršen u sektoru policije i pravosuđa. Hronološki, prvo je započeo vetting u policiji i trajao je od 1999. do 2002. godine, dok je u pravosuđu započeo 2002, a završio se 2004. godine. Proces koji je provođen u ovim dvjema strukturama imao je velike metodološke razlike: vetting u policiji bio je upućen na ispitivanje odgovornosti policajaca u vrijeme kada su sistematski kršena ljudska prava, sa akcentom na ukazivanje nepodobnosti da određena osoba bude policajac. Teret dokazivanja imala je komisija koja je ispitivala podobnost. Sa druge strane, proces vettinga u pravosuđu imao je karakteristike ponovnog zapošljavanja, reimenovanja, gdje su sva radna mjesta u pravosuđu proglašena otvorenim i na njih su mogli da apliciraju i sudije i tužioci koji su već zauzimali ta radna mjesta, kao i svi drugi koji do tada nisu imali funkcije u pravosuđu. U okviru ovog procesa akcenat je stavljen na dokazivanje podobnosti za poziciju u pravosuđu. Teret dokazivanja bio je na aplikantima.
U BiH trenutno postoji više zakona i institucija koje propisuju i provode mjere u vezi sa vettingom, a ne jedan zakon koji bi uređivao ovu oblast. Svi ti mehanizmi za osnovu imaju uzak standard koji je propisan Aneksom VI Dejtonskog sporazuma, tj. tačkom IX.1 Ustava BiH, a to je kršenje međunarodnog humanitarnog prava: nijedna osoba koja je osuđena u predmetu ratnih zločina ili protiv koje je podignuta optužnica da je počinila ratni zločin, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred Tribunalom, ne može se kandidirati za javnu funkciju. Što se zakona tiče, to su Izborni zakon, Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, a institucije kojima su ovi zakoni dali mandat da se bave procesom vettinga su Centralna izborna komisija, Agencija za državnu upravu, SIPA i VSTV. Također i OHR ima nadležnost za provođenje vettinga, međutim Visoki predstavnik je ovo ovlaštenje rijetko primjenjivao.
Proces vettinga u policiji proveo je IPTF, dok je Međunarodna pravosudna komisija (IJC) tj. VSTV proveo proces reimenovanja u oblasti pravosuđa.
Lustracija. Lustracija je provjera koja se ne zasniva na ocjenjivanju integriteta jedne osobe, već se ispituje njena povezanost sa određenom političkom grupacijom ili institucijom za koje se vjeruje da su prouzrokovali kršenja prava. Ovakav kolektivan pristup je, s jedne strane, u suprotnosti sa osnovama ljudskih prava da se ispituje individualna odgovornost svake osobe, ali i sa idejom reforme institucija. Konkretno, određena osoba može biti lustrirana samo zato što je povezana sa jednom političkom partijom ili institucijom, iako možda ne postoji nijedna informacija koja bi osumnjičila tu osobu da nema integritet, a povrh svega ima sve znanje koje je potrebno da bi se ispunio mandat institucije u kojoj radi. Sa druge strane, kolektivnim pristupom se ne moraju nužno otpustiti oni javni službenici koji jesu kršili prava, ali zbog ovakvog pristupa jednostavno neće proći kroz proces ocjenjivanja pošto ili nisu bili u partiji ili nisu pripadali onim institucijama koje su u fokusu lustracije.
Nakon provođenja vettinga, zapošljavaće se određeni broj novih ljudi na stara radna mjesta, ili će se otvarati nove pozicije. S tim u vezi potrebno je odmah nakon konkursa i zapošljavanja organizirati neophodnu edukaciju kako bi se podigao i kapacitet i integritet novih uposlenika. To je naročito važno zbog činjenice da zemlje koje su izašle iz autoritarnog ili konfliktnog društva imaju problem sa pronalaženjem kvalifikovanih kadrova u svim oblastima društva.
Napisao: Arifagić Nidal, Student Pravnog fakulteta UNSA
Rad je nastao u okviru seminara „Tranzicijska pravda – put ka miru“ koji je organizovalo Evropsko udruženje studenata prava (ELSA) Sarajevo uz podršku Mreže za izgradnju mira, 21.9.2015. godine, povodom Međunarodnog dana mira.