Nedavno su u banjalučkom Banskom dvoru javnosti prezentovani rezultati projekta “Obrazovanje kroz igru” koji implementira Nevid teatar iz Banjaluke u partnerstvu sa Udruženjem dramskih umetnika Srbije u okviru Zajedničkog regionalnog programa „Dijalog za budućnost: unapređenje dijaloga i društvene kohezije u, i između, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije“, koji sprovode UNDP, UNICEF i UNESKO, a finansira ga Fond UN-a za izgradnju mira (UN PBF). Jedan od osnovnih ciljeva implementacije ovog projekta bio je omogućiti djeci, mladima i odraslima da kroz literarnu, dramsku, audio i animiranu multimedijalnu obrazovnu formu uče i prošire svoja znanja o kulturnim raznolikostima, te im dati prostor da promisle o tome na koji način mogu doprinijeti unapređenju obrazovnih sistema u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.
Piše: Đorđe Krajišnik
Obrazovanje pozorišne publike
Kako su ovim povodom istakli iz Nevid teatra, jedan od fokusa projekta “Obrazovanje kroz igru” usmjeren je na ugroženu i osjetljivu djecu i obrazovanje pozorišne publike kroz audio i animiranu multimedijalnu obrazovnu formu. “Osim podizanja svijesti javnosti o vrijednostima kulturnih raznolikosti i važnosti cjeloživotnog učenja i obrazovanja u regionu, ciljevi projekta su i povećanje učešća i uticaja mladih i odraslih za pitanja koja utiču na programe međukulturalnog razvoja i reformi te unapređenje interkulturalnog dijaloga i poboljšanja društvene kohezije u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori”, saopšteno je iz Nevid teatra.
Putem objavljenog Javnog regionalnog konkursa za originalne bajke i basne za djecu Nevid teatar pružio je priliku svim autorima/kama, bez obzira na starosnu dob, koji žive u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori da napišu originalne bajke i basne za djecu na temu kulturnih raznolikosti. Autori su pisali i svoja zapažanja o osnovnim problemima obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Na konkurs su se mogli prijaviti i svi koji su željeli poslati samo svoje mišljenje o obrazovanju i predložiti odgovarajuće ideje reforme obrazovanja u ove tri države. Na osnovu 15 najboljih izabranih bajki i basni za djecu regionalnog konkursa Nevid teatar je štampao ilustrovanu knjigu, te objavio audio-knjigu i verziju audio-knjige za djecu sa poteškoćama u razvoju. Pored toga u okviru predstavljanja rezultata projekta “Obrazovanje kroz igru”, tokom dvodnevnog skupa u Banskom dvoru, javnosti je prikazan i animirani pozorišni bonton za djecu i odrasle u produkciji Nevid teatra, autora i reditelja Marka Dukića, nastao u svrhu obrazovanja pozorišne publike.
Prema riječima Dejana Andrića, jednog od inicijatora projekta iz Nevid teatra, cjelokupni kreativni proces trajao je više od osam mjeseci.
– Bio je to težak, ali izrazito kreativan rad. Bilo je mnogo posla i mnogo aktivnosti za mog kolegu Marka Dukića i mene. Skup u Banjaluci kruna je našeg osmomjesečnog rada, u okviru kojeg smo ljudima dali priliku da se, putem našeg konkursa, okušaju u pisanju bajki i basni, te predlože neka korisna rješenja u obrazovnom sistemima zemalja koje projekat obuhvata. Imali smo jako lijep odziv autorki i autora. Stiglo nam je 300 priča iz 110 gradova i opština, te više od tri stotine prijedloga i analiza vezano uz promjene koji bi bile potrebne obrazovnim sistememima triju država koje su u fokusu projekta. Aleksandra Čvorović, književnica i autorica iz Banjaluke, te Marko Dukić i ja iz Nevid teatra, pročitali smo svih 300 priča i izabrali 15 najboljih. Od tih priča su nastale ilustrovana knjiga sa 15 bajki i basni za djecu, te njena audio verzija kao i knjiga za djecu sa poteškoćama u razvoju, objasnio nam je Andrić.
Kako nam je Dejan Andrić dalje kazao, u Nevid teatru se bave prije svega autorskim radom, pa je otuda sasvim prirodno došao i konkurs koji je pozvao autore da se jave sa svojim originalnim pričama, te tako doprinesu proširenju spektra dostupne literature za djecu i mlade.
– U Nevid teatru već godinama radimo za djecu i odrasle, te promovišemo autorsko stvaralaštvo. Pokazalo se ovim konkursom da ljudi pišu, od 368 priča od kojih smo napravili selekciju, bilo je mnogo priča koje nisu korenspodirale sa temom, ali su bile kvalitetne priče. Željeli smo da se kroz ovaj projekat skrene pažnja na važnost njegovanja dramskog stvaralaštva, njegove uloge u edukaciji djece, te važnost odrastatanja se uz pisanu riječ. Namjera nam je dakle bila da djeca i mladi uz Nevid teatar, uz basne i bajke, zavole knjige, istakao je naš sagovornik.
Osvrćući se na segment projekta “Obrazovanje kroz igru” koji se tiče prijedloga za poboljšanje obrazovanja, Dejan Andrić naglašava da im je cilj bio da vide šta ljudi misle o stanju u obrazovanju u ovdašnjim društvima, te da daju svoje prijedloge kako prevazići probleme unutar obrazovnih sistema.
– Nije nam bio cilj da se sve samo negativno kritikuje, već prije svega da se daju konstruktivna rješenja šta može da se uradi i na koji način obrazovanje može da se podigne na viši nivo. Ljudi su mogli učestvovati u tom javnom konkursu. I oni koji su pisali basne i bajke, ali i oni koji nisu, mogli su dati mišljenje. Na našoj stranici je objavljena analiza gdje su taksativno pobrojana sva razmišljanja. To je sada jedno blago koje bismo mogli da iskoristimo kako bismo doprinijeli poboljšanjima unutar obrazovnih sistema država kojima se ovaj projekat bavi, ističe jedan od inicijatora projekta “Obrazovanje kroz igru”.
Pozorište je svuda oko nas
Ovaj glumac i teatarski radnik ističe kako bi bilo nužno da se unutar našeg obrazovnog sistema mnogo više uči kroz igru.
– Neshvatljivo je da je sve napredno, a da djeca danas sjede pred katedrom u kojoj još važi isključivo sistem: ja predajem, a ti me slušaš. U tome nema razvoja kritičkog mišljenja, da djeca mogu da se kreativno izraze, da sama dođu do rješenja. Mi se slijepo držimo plana i programa, a da li će dijete iz toga nešto zaista naučiti, to nam se čini manje važnim. Nastava treba biti što interaktivnija, te uključivati što više časova koji nisu tek puka reprodukcija iz udžbenika. Djecu treba voditi u prirodu, upoznavati ih u praksi sa nekim od najvažnijih segmenata društva i kulure.
Jako je teško djeci danas da nabubaju stvari napamet, tako se ne prenosi stvarno znanje. Iz tog razloga i roditelji sami imaju mnogo problema, te moraju dodatno raditi sa djecom. Smatram da treba da postoji plan i program, ali tako koncipiran da će u okviru njega biti dozvoljena veća sloboda nastavnicima, profesorima, da osmišljaju svoj način predavanja. Djeca koja danas odrastaju s telefonima teško zadržavaju pažnju na času od 45 minuta. Trebalo bi da je uključeno mnogo više igre, i da škola izađe iz zidina u javni prostor, jasan je Andrić.
Nevi teatar, kako dodaje naš sagovornik, igra svoje predstave u javnom prostoru, jer nema svoju bazu, nema svoj prostor.
– Pozorište je svuda oko nas, i cijeli svijet je pozornica. Mi edukujemo publiku od malih nogu da uče i osjete iskustvo teatra. Mnogo putujemo, obilazimo mala mjesta gdje nema teatra. U tim manjim sredinama djeca se prvi put sa pozorištem susretnu nakon punoljetstva, kada krenu na fakultet, budući da u njihovim mjestima nema aktivnih pozorišta. Stoga, mislim da bi pozorište trebalo uvesti u obrazovni sistem. Pozorište bi trebalo da bude konstanta u obrazovanju, jer ono uči raznolikostima svijeta i ljudi. Mi danas, uglavnom, ne obrazujemo djecu za budućnost. Naš sistem se ne trudi da djeca ostaju, ona odlaze, a naša djeca imaju jako puno talenta, zaključio je na kraju razgovora Dejan Andrić iz Nevid teatra.