U Velikom izložbenom salonu Banskog dvora 15. jula (četvrtak) 2021. godine u 20.00 časova biće otvorena izložba NASILJE U NASLJEĐE? akademske slikarke Nine Babić.
Biografija:Nina Babić rođena 16. 9. 1983. godine u Banjaluci. Akademiju umjetnosti u Banjaluci upisuje 2002. godine koju je pohađala dve godine, a zatim školovanje nastavlja u Atini,Grčka. Tamo upisuje visoku školu slikarstva sa kostimograjom i scenograjom, na kojoj je diplomirala 2006. godine. Nakon četvorogodišnjeg školovanja u Atini vratila se u Banjaluku na Akademiji umjetnosti, gdje je diplomirala na odsjeku slikarstvo. Godine koje je posvetila stvaralaštvu obogatile su njenu biograju mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izložbama, a sa njenim radovima imala je priliku da se upozna umjetnička javnost u Americi, NJemačkoj, Grčkoj, Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Republici Srpskoj i BiH. Svoj intimni doživljaj stvarnosti u kojem kao umjetnica osluškuje stanje u društvu prezentuje kroz svoja djela pokušavajući da riješi određene probleme savremenog društva. Često su njeni radovi direktno povezani sa položajem žene u današnjem društvu.Kao žena umjetnica, osvrće se na probleme savremene žene , ali i na obrazsce koje su na našem podneblju uticale na sliku žene danas. Kao umjetnica koja živi i stvara u 21. vijeku ima potrebu da se tradicionalni izraz očuva prateći savremene tokove. Dobitnica je dvije nagrade Akademije umjetnosti u Banjaluci.
„Izložbom „Nasilje u nasljeđe?“ banjolučka vizuelna umjetnica Nina Babić predstavlja novi ciklus djela – slike i objekte, koji su nastajali tokom posljednje dvije godine, a posvećeni su problemu rodno zasnovanog nasilja.
„Bavljenje rodno zasnovanim nasiljem kao temom u umjetnosti neminovno uključuje veliko breme moralne odgovornosti autora, iz koje prirodno proističe i potreba za pokušajem aktivističkog djelovanja i iniciranja promjena putem umjetnosti. Međutim, treba imati na imu da se unutar ove izrazito delikatne tematike može lako i gotovo neprimjetno skliznuti u zone patetičnosti, prenaglašenosti i narušavanja intime pojedinca. Veoma je teško uspostaviti granice u kojima je bilo koja vrsta vizuelnog predstavljanja nasilja ili njegovih žrtava svrsishodna, jer ovo određivanje „mjere“ umnogome zavisi i od etičkih načela i svijesti same publike.
Realizam proživljenog iskustva temelj je iz kojeg su ponikla sva djela predstavljena na izložbi „Nasilje u nasljeđe?“. Ogoljeni, sirovi realizam, neublažen i neumekšan, njeno je osnovno sredstvo, a izazivanje snažne emocionalne reakcije kod publike njena je namjera. Riječ je o izložbi koja pretenduje da prodre duboko u svijest pojedinca, izlažući ga pritom potencijalno neugodnim ili potresnim sadržajima.“(odlomak iz teksta istoričarke umjetnosti Žane Vukičević)