Sevdalinka je tradicionalna i autohtona bosanskohercegovačka muzika koja na autentičan način oslikava duh i mentalitet naroda koji žive na ovim prostorima. Etimološki pojam sevdah je nastao od riječi ”sawda” koji na turskom jeziku ima značenje melanoličnog stanja čovjeka. Prevedeno na jezik bosanskih naroda sevdah ima značenje tugovanja, nastalog, najčešće usljed neuzvraćene ljubavi. Ovo stanje čežnje pjevač ispoljava kroz svoje pjevanje i muziciranje. Zato je za sevdah ključan izvođač koji i glasom i emocijom interpretira stihove pjesama, koji iz sebe odišu posebnom poetičnošću.
Istaknimo da je sevdalinka nadahnula i jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Mostarca Aleksu Šantića, koji je po uzoru na sevdah napisao svoju čuvenu Eminu. Za tradicionalno izvođenje sevdalinke vežu se instrumenti saz i harmonika, a neki od najlegendarnijih pjevača sevdaha koje pamtimo jesu Himzo Polovina, Zaim Imamović, Safet Isović, Beba Selimović, Nada Mamula i mnogi drugi. Vremenom sevdah je poprimio savremene muzičke forme mješajući se sa drugim muzičkim žanrovima, kao što su džez, a danas takvu vrstu muzičke izvedbe nazivamo i “world music” (svjetska muzika).
Jedna od najboljih izvoditeljica sevdaha današnjice jeste Amira Medunjanin, a banjalučka publika će moći da uživa u glasu ove fantastične umjetnice večeras na ljetnjoj sceni tvrđave Kastel u okviru Banja Luka Festa. Muzička pratnja biće ”Vojvođanski simfonijski orkestar”. Povodom ovog koncerta razgovarali smo sa Amirom Medunjanin i saznali više o njenim muzičkim počecima i razlozima njene ljubavi prema sevdalinci.
Napokon su se otvorila vrata i za koncerte. Kako ste se osjećali sve ovo vrijeme dok smo bili pod ključem i bez nastupa?
Kao i sav ostali svijet. Od mog povratka iz Australije u februaru prošle godine do danas, još uvijek traje pandemija. I ne znamo kako i na koji način i kada će nestati. Tako da smo zarobljeni do daljnjeg. Postoji blagi osjećaj normalizacije posljednjih mjesec dana kako brojevi novozaraženih opadaju i naravno zbog vakcinacije, ali mišljenja sam da moramo biti oprezni u narednom periodu. A posljednjih godinu i pol pokušavala sam nešto uraditi. Počela sam sa snimanjem novog albuma u decembru 2019. godine i pošto je virus zaustavio cijeli svijet, nisam mogla snimati u muzičkim studijima kako sam prvobitno planirala. Iz tog razloga, izabrala sam druge opcije kako bih mogli sve završiti. I da, u prvoj polovini prošle godine iskoristila sam vrijeme radeći na produkciji albuma. Naravno sve je bilo online. Plan je bio izdati album ”For Him and Her” krajem godine, međutim objavila sam ga u junu prošle godine, jer sam smatrala da je potrebno da izađe čim prije. Održala sam i nekoliko online koncerata, iako nisam oduševljena sa koncertima bez prisutnih ljudi. Pokušala sam uraditi još par projekata, ali jednostavno nismo mogli zbog svih ovih ograničenja u kretanju i epidemioloških mjera. Bila sam zauzeta sve ovo vrijeme, ali to je ništa u odnosu na život prije pandemije. Osjećaj je bio kao da vozite 250 kilometara na sat i odjednom stanete u mjestu i ne mičete se dugo dugo vremena.
Da li ste osjećali neku vrstu emocionalne krize zbog nemogućnosti nastupanja i kako se sve to odrazilo na vaš život?
Ma ne. Zdravlje je najvažnije. Nekako čovjek postane više fokusiran kada osjeti opasnost. A, vidjeli ste i sami da niko ništa nije znao. I to je trajalo mjesecima. Onda shvatite da morate ići polako. Dan za dan. I to je jedino rješenje. Kada ono što ste zamislili i planirali se neće moći realizovati na uobičajen način, onda pronalazite neka druga rješenja koja su moguća u tom trenutku. A iskrena da budem, mislim da sam više razmišljala o svojim najbližim i prijateljima i njihovom zdravlju, tako da nisam puno razmišljala o pritiscima pandemije. Stalno sam bila u kontaktu s ljudima širom svijeta i znate kada se čujete s prijateljima onda je sve lakše. Moramo pomoći jedni drugima u teškim situacijama. A to je u suštini najbitnije u životu.
Banjaluka željno iščekuje Vaš nastup na Kastelu. Kakav je Vaš odnos sa ovdašnjom publikom i kakva iskustva i impresije nosite sa sobom sa ranijih nastupa u Gradu na Vrbasu?
Znate da je posljednji koncert u Banjaluci upravo bio na Kastelu. I tada, kao i svaki put prije je bilo prekrasno. Doduše, taj prošli koncert je trajao malo duže, jer se nismo dugo vidjeli, ali i sada je ista situacija, čini mi se. Prošla godina bi trebala biti izbrisana, što se mene tiče. Nikad duže godine u životu. Zaista, lockdown je predugo trajao i svi smo sretni što možemo ponovno da se krećemo bez ograničenja. A što se tiče samog koncerta 8. jula, nastupit ću sa Vojvođanskim simfonijskim orkestrom i pijanistom Bojanom Zulfikarpašićem. Pripremamo se užurbano i nadamo se da će se ljudima dopasti program. Ipak je ovo premijerni nastupu u ovom sastavu nakon novog albuma. Nadam se da ćemo moći izvesti i neke druge pjesme koje sam ostala kratka prošli put.
Vi ste velemajstorica u izvedbi sevdaha. Odakle potiče Vaša ljubav prema tradicionalnoj bosanskoj muzici?
Da. Mogla bih biti da igram šah, a ne igram. Znate, odrastala sam u vrijeme kada je tradicionalna muzika bila izuzetno popularna. Niste mogli ni zamisliti bilo koju radio stanicu bez sevdalinke i novokomponovanih pjesama. A ja sam kao dijete rasla u mahali i muzika je po cijeli dan svirala sa radio prijemnika. I još pored toga voljela sam pjevati. Ništa drugo nisam radila po cijeli dan. Dojadila sam svima u mojoj ulici, to je sigurno. I od tada sam ostala privržena Sevdahu. Uporedo s muzikom sam i otkrivala život i u ranom djetinjstvu i onom tinejdžerskom dobu, muzika je uvijek bila to i bez nje nisam mogla zamisliti niti jedan dan.
Može li uopšte umjetnička i muzičarska duša da ne voli sevdah?
Vidite, ja sam u svijetu muzike sasvim slučajno. Ako mogu tako reći. Nisam nikada planirala da se ozbiljno posvetim muzici. Kod mene se to desilo preko noći. Vjerujem da čovjek u životu može biti dobar u mnogim stvarima i da može uživati u tome što radi. Ali, ima taj određeni trenutak u životu kada čovjek jednostavno mora poslušati svoje srce i napraviti zaokret za koji ne zna kako će završiti. Ali, zna da je to pravi put. Tako sam i ja ušla u svijet muzike. Znači samo ljubav je u pitanju. I mislim da je nemoguće biti u muzici, a ne voliti je. A ja, da iskrena budem nisam upoznala osobu koja ne voli sevdah. Ali, to nije toliko važno. Važno je da novi naraštaji nastave poštovati i njegovati tradiciju, kao i sve generacije prije.
Šta je za vas sevdah, kako bi ga definisali?
Iskreno, sevdah je meni promijenio život. I oduvijek smatram da smo privilegovani što imamo takvo blago i što možemo drugima pokazati njegovu vrijednost. Ali, možda je nešto drugo važno u ovom vašem pitanju. Naime, od početka pandemije smo bili svjedoci koliko čovjek može izdržati zatvoren, zbog raznih ograničenja koje su nametnute u cilju spriječavanja širenja virusa. I malo je stvari na svijetu koje su nam pomogle da odvratimo misli od te pošasti. Meni je muzika pomogla i u ovim mjesecima iza nas, kao i mnogo puta do sada. Znate, kada živite za muziku, sigurno sve lakše ide u životu. A muzika jeste sloboda, ako mene pitate. I sada, vjerujem da su ljudi shvatili da bez mnogo stvari možemo i da ne treba biti previše zahtjevan, jer bojim se da gubimo vrijeme na totalno nebitne stvari, a život prolazi nevjerovatnom brzinom.
Ipak, Vi izvodite tradicionalnu muziku na poseban i moderan način sa premisama džeza i još nekih drugih muzičkih pravaca. Koliko se onda takvo izvođenje može nazvat sevdahom i da li ga prihvaćaju tradicionalisti koji misle da je sevdah jedino u izvedbi Himze Polovine i sličnih autohtonih pjevača istinski sevdah?
Dobro vam je pitanje. Znate da svaka generacija interpretatora ima svoje viđenje sevdaha. I meni je to izuzetno drago. To je jedan od načina da sevdah opstane i ostane. Mislim, govorimo o desetljećima i stoljećima tokom kojih je sevdah nastajao, razvijao i prenosio s koljena na koljeno. Kao i u svakoj generaciji imate veliki broj mladih izvođača, kao i autora koji komponuju pjesme inspirisane sevdahom. A sevdah je kao muzičko-poetska forma otvoren za improvizacije i vjerujem da mladi umjetnici će imati šta reći u vremenu koje dolazi.
Koliko je na Vašu izvedbu uticao ”Mostar Sevdah Reunion” sa kojim ste ranije sarađivali?
Davno je to bilo. Prije osamnaest godina. U to vrijeme sam snimala sa Dinom Šaranom jednu sevdalinku u studiju i trebalo nam je snimiti i par instrumenata. Iz tog razloga sam otišla u Mostar. Međutim, nisu za to imali vremena, ali su predložili saradnju. A tada sam radila zahtjevan posao i nisam uopšte razmišljala da se ozbiljno bavim muzikom. Snimila sam samo jednu pjesmu na njihovom albumu i iskreno bilo mi je interesantno gledati kako rade. Nakon toga, gostovala sam na jednom njihovom koncertu u Sarajevu. A ”Mostar Sevdah Reunion” je tada bio globalno popularan band i svi su bili zaista vrsni muzičari. U to vrijeme nisam bila svjesna cijele situacije, niti sam imala ideju snimiti bilo šta drugo, ali vidite kako se stvari u životu mjenjaju.
Sevdah je brend od nacionalnog bh. značaja. Da li ga mi Bosanci i Hercegovci u dovoljnoj mjeri njegujemo?
Ne volim riječ brand. Nekako mi ta riječ otužno zvuči. Jer ovdje se ne radi o nekom proizvodu koji je sastavljen u fabrici, niti o nekoj modnoj marki. Mi ovdje govorimo o tradicionalnoj muzici koja je nastala u narodu i prenosila se s generacije na generaciju usmenom predajom. A iskreno, što se vašeg pitanja tiče, mislim da mladi umjetnici moraju dobiti veću podršku od institucija. Mislim da je to od presudnog značaja, naročito nakon pandemije. Jer mnogi su ugroženi od kada je cijeli svijet je stao, a muzička dešavanja su u potpunosti bila zabranjena. Sada kada se sve normalizuje, potrebno je pomoći mladim muzičarima da nastave svoje karijere. A sevdah je uvijek tu prisutan i tako će i biti u desetljećima koje dolaze.
Nastupali ste širom svijeta. Kako je naša bosanska tradicionalna muzika prihvaćena u inostranstvu?
Muzika koju izvodimo na koncertima je kulturno naslijeđe ovih prostora. I sigurno je važno da što više ljudi se upoznaju s našom muzikom. To je praktički prvi i jedini cilj. Ali, ono što je možda još važnije, ljudi koji se upoznaju s našom muzikom, požele i doći na ove prostore. Nekako je to neminovno. I mislim da, kao što bi i ja uradila, je najbolje se upoznati s nečim takvim ako posjetiš mjesta odakle muzika dolazi. A danas, poslije pandemije koja je promijenila svijet, mislim da će biti još važnije prezentirati naše nasiljeđe u svijetu. Nekako osjećam da je momenat da još ozbiljnije krenemo u promociju tradicionalne muzike.
Ovih dana je sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić bila u posjeti Banjaluci. Šta za vas znači zbližavanje ova dva grada? Vjerujete li u svijetlu budućnost ove zemlje i koji su naši najveći potencijali?
Ma to je neupitno. Ova zemlja je puna talenatovanih i kreativnih ljudi. Ne smijemo zaboraviti, jer to je najveći potencijal ove zemlje. Istina je da su mnogi otišli drugdje kako bi pronašli svoje mjesto pod suncem. I iskreno, razumijem ih u potpunosti. Ali, vjerujem da će ubrzo doći vrijeme da će mladi ljudi uvidjeti da se mogu stvari promijeniti i da mogu osigurati dobar život i na ovim prostorima. Samo nam malo vremena treba da se izvučemo iz ove pandemije i da pokrenemo cijelo društvo i usmjerimo sve svoje snage i energiju na bolje mnogo pozitivnije stvari. I mi to možemo, bez obzira na sve poteškoće.
Planovi i poruka čitaocima BUKE.
Napokon su odobrili održavanje koncerata, iako je to još uvijek sa ograničenim kapacitetima. Svi smo nadali da ćemo moći se vratiti živim nastupima mnogo prije, ali posljednji val pandemije je zaista bio izuzetno težak. Planovi su tu i vjerujte mi da smo svi u planovima, ali ništa ne možemo planirati na duži period. Jer, u suštini ne znamo koliko može ovo otvaranje potrajati zbog najavljenog novog vala pandemije. Mi ćemo pokušati raditi sve što možemo, ali ništa ne ovisi o nama. A što se tiče daljnjih nastupa, pred nama su koncerti na Exit festivalu, potom Nikšić, Zadar, Solin, Umag, Travnik, Jajce. Koncert na Banja Luka Festu je prilika za novi susret i nadam se da se vidimo 08. jula. Veliki pozdrav Vašim čitaocima.