Danas se zastrašivanje koristi kao najčešći i najuspješniji način za manipuliranje ljudima. Samo je potrebno upaliti TV, ući na neki portal, prelistati novine i evo ga, tu je, strah, želi nam dobrodošlicu u začarani krug. Strah od terorizma, bolesti, javnog nastupa, strah te reći istinu, šetati gradom, voziti se javnim prijevozom pa što smo mi, vjerni fanovi straha, kud mi tu i on. Svaki dan nas podsjećaju toliko i toliko izbjeglica ušlo u tu i tu državu, ima potencijalno opasnih, ako ne kupite te vitamine dobit ćete tu bolest, ako ne perete kosu tamo nekim ‘super’ šamponom ostat ćete bez nje. Dođeš doma tamo te dočeka još jedno u nizu ‘ako još jednom ovo ili ono’. Pazi šta pričaš, šta pišeš, s kim se družiš, koje gaće nosiš .
Ta negativna emocija crpi nam energiju, koči u većini aktivnosti, potiče mržnju, predrasude, stereotipe, zamagljuje nam mogućnost jasne procijene i u konačnici stvara od nas zatvorenike vlastitih misli, vjerovanja i uvjerenja. Sav taj strah je velikim dijelom nametnut, s razlogom kažemo nametnut, jer tamo netko se silno trudi da se bojimo svega i svačega. Zašto, zato da mogu lakše manipulirati nama, što je najžalije nesvjesno im to i dopuštamo. U društvu gdje su nam zagarantirana sva prava i slobode, svijet i okolina drže nas u kavezu straha. Pitamo se kako da u današnjem svijetu pored svih tih ‘nemoj ovo, nemoj ono, pazi sad, pazi uvijek’ ostvarimo vlastitu slobodu. Ne možemo je ostvariti, i nećemo, jer svijet kaže da nemamo mogućnosti izbora. I šta, trebamo se pomiriti sa tim, staviti život na čekanje? Bože moj, tamo netko je izvukao kartu straha, i hajmo sad svi igrati na nju, igrat ćemo samo nekoliko godina, pa ćemo se vratiti životu. Žele nas uvjeriti da je to jedini izbor. Nije, ne može biti, ne smije.
Vjerojatno je da će se ovakva situacija, ako ne i gora, nastaviti i sljedećih godina tj. teško da će nam društvo pomoći da se riješimo straha, tako to biva kad nekom daš moć nad sobom. No moramo se boriti, borimo se za djecu da ne odrastaju u društvu straha, za sve one kojima će do kraja života biti ‘ako još jednom ovo ili ono’, i naposljetku za nas, jer život opciju ‘pauziraj’. Jedan je cilj – broj robova straha mora se smanjiti!