„Ne pričaj me nikom“ je zbirka poezije koja je nastala kao rezultat spoja dviju umjetničkih duša, te svaku pjesmu prati ilustracija koja joj dodaje još jednu dimenziju i savršeno je dopunjuje.
Autorka piše razumljivim jezikom, o svakodnevnim stvarima, ali i o svemu onome o čemu se ćuti. Mnogo je više zanima šta se to dešava unutar čovjeka, na vjetrometini duše, od onoga šta se dešava spolja.
Svi mi imamo nekoga ili nešto o čemu ćutimo, čak ni knjige ne kažu sve. Tanji je pošlo za rukom da nađe mjeru između prećutanog i izrečenog i da time dirne svakog čitaoca baš tamo gdje treba.
Njene riječi su kao note na papiru: ona piše dirljivo, nježno, iskreno, sirovo i autentično.
Na neki način, ova knjiga predstavlja trijumf umjetnosti i života nad teškim i bolnim iskustvima – ostaje kao svjedok da je ama baš od svega, ma koliko teško ili bolno bilo, moguće napraviti umjetnost i nešto što će da traje u vremenu i da duboko dira svaku dušu sa kojom dođe u kontakt.
Jer samo stvari koje su nastale iz dubine duše mogu tako duboko da dodirnu i druge duše.
„Svjetska književnost bila bi mnogo siromašnija da nije bilo ljubavi poput ove u zbirci „Ne pričaj me nikom“. Dugo se nisam srela sa iskrenijim emocijama u jednoj knjizi. Tanja nije od ovog svijeta, vala baš.“
„Ne pričaj me nikom“ je zbirka poezije o kojoj ćete itekako željeti da pričate svima.
Svoj primjerak možete da nabavite u svim knjižarama Kultura u Banjaluci.
Ne pričaj me nikom
Ćuti, ne pričaj me nikom
Čuvaj me za one noći
Kad pomisliš da si na svijetu sam
Da nema duše
Koja dušu tvoju razumije
I sjeti me se tad.
Neka ti od pomisli na mene
Toplo u grudima bude
Možda je ova planeta
Pakao neke druge
A možda pakao i ne postoji
Osim u nama samima
Pa smo osuđeni
Svako svoj na grudima da nosi
Jer sam tu
Jer si tu
Jer smo tako blizu
A ipak dovoljno daleko
Da kroz sjećanje se gledamo.
Ćuti, ne pričaj me nikom
Jer razumjeti neće,
Previše je sličnih priča
Neko će nas već
Zamijeniti za svoju
I slagaće nas
Da nismo ništa posebno
Da smo ispričani već
A kako ispričati ono
Što se samo naslutiti da,
Što prekriva tišina,
Što ostaje između redova?
Zato ćuti, ne pričaj me nikom
Čuvaj me za neke gore dane
Jer bolji sigurno doći neće
Trebaću ti, trebaćeš mi
Kad se cijeli ovaj svijet
U paramparčad raspadne
Kad se i posljednja zvijezda ugasi
I naši mrakovi
Uplašeni
U mrak pobjegnu
Da na nebu tvom
Umjesto sunca svijetlim
Da mojoj noći
Mjesec budeš.