Devetog juna navršava se tri godine otkako nas je napustio naš drug Goran Bubalo- Gogi (kako sam ga ja oduvijek zvala). Prošle godine smo posadili lipu, ove godine planiramo maslinu. Posaditi ćemo je Mostaru, Hercegovina, tamo gdje Goran volio da okuplja sve nas mlade da učimo šta je “istinski mir”.
Kada me Maida Zagorac nazvala da napišem neki tekst posvećen Goranu – Gogiju, ovaj put sam odlučila da moje pisanje bude uobličenost svih Vas koji želite nešto da poručite svima nama. Možda želite nešto napisati što niste mogli/e prije tri godine ili jednostavno želite podijeliti svoje impresije današnjice koje je prožeto njegovim odsustvom.
Da li vama nedostaje poruka od Gorana u 5:00 ujutro ili njegov telefonski poziv od 1000 riječi u 10 sekundi? Razmišljate li da mirovni događaji ne pulsiraju isto od kad on nije tu. Reći ću vam da za mene više ništa nije isto. Komercijalizacija događaja protiv koje se Goran – Gogi borio utonula je u sve pozive koji mi pristižu na emailove. Za edukaciju morate imati novac, a on se uvijek potrudio da neke edukacije osigura besplatno za većinu nas. Njegove inicijative bile su brojne. Radio je danonoćno da sačuva istinske vrijednosti aktivizma. Bodrio nas je sve, svakodnevno. Njegove riječi podrške često mi nedostaju. Kada govorim na panelima, uvijek se osvrćem, često zaboravim da nije negdje u ćošku i da će mi po završetku reći “bravo, bravo, super je to bilo…” Te riječi motivacije utihnule su poslije tvog odlaska. A bar si nas ti učio da tako malo, znači puno. Često to zaboravimo…
U tom besmislu, neki od nas pronalaze smisao u djelima koji su ostali iza vizionara, poput Gorana Bubala. Tvorca Mreže za izgradnju mira, jedne od najvećih mirovnih mreža. Iza sebe je ostavio djelo vrijedno spomena. Što je najvažnije, ostavio je poimanje na dobrotu i čovječnost koja ga je krasila. Rijetki su takvi, ali ih ima. Ako ih vidite, zagrlite ih i recite im da ih volite jer takvi se prišiju na ranu, na srce, na dušu…Takvi se vole bez premca.
Treća godina, druže. Često se sjetim dosta toga, mada sjećanja blijede. Zato nam ponekad trebaju riječi, da prelistamo neke stranice uspomena, da ugrijem dušu.
U čast tih uspomena koje ćemo prelistavati, ovdje ćemo utisnuti naše poruke tebi kako bi ih zauvijek sačuvali, a Ti zaslužuješ vječnu uspomenu.
Vildana Džekman, magistrica prava
Zahvaljujemo se i našim prijateljima_cama koji su poslali_e svoje poruke, a koje u nastavku možete pročitati.
Jadranka Miličević, aktivistkinja i mirovnjakinja, Fondacija CURE
I nakon tri godine teško je prihvatiti činjenicu da dragi Goran nije sa nama, i da treba o Goranu pisati u prošlom vremenu. Teško se pomiriti sa činjenicom da kada imam dileme i mnogobrojne upitnike iznad glave da li treba ovo ili ono da uradim nemam Gorana da se konsultujem i da on svojom mirnoćom i na svoj poseban način “spusti loptu” i kaže “Idemo dalje,uh, puno posla je pred nama…..!”
Goran je ušao u moj život još davne 1997. i žao mi je što ga nisam uspjela zadržati da bude moj drug i prijatelj i danas.Godine će mnoge proći , ali Goran će ostati u mojim sjećanjima kao velika podrška i iskreni prijatelj.Posebno mi nedostaje tokom priprema akciji i reakcija na svakodnevne probleme sa kojima se susrećemo.Ova fotografija nas podsjeća na tebe i na jedan od zajedničkih organizovanih i realizovanih Osmomartovskih marševa.
dr.sc. Izolda Osmanagić, Udruženje LAN
Upoznali smo te kratko ali zauvijek ćeš ostati u sjećanju mene i mojih kolegica. Tvoja plemenitost, tvoj optimizam i tvoja vjera u bolje sutra zaista su nas impresionirali. Rano si otišao ali si zasigurno ostavio neizbrisiv trag o tome šta znači biti čovjek i da se čovječnost zasigurno isplati. Živimo u vrlo trusnim vremenima ali pomisao na tebe i tvoj rad daju nam optimizam da ustrajemo u onom što radimo.Neka ti je laka bosanka zemlja koju si zaista volio i svojim radom to i dokazao. Počivaj u miru prijatelju
Sunita Dautbegović Bošnjaković
Strašna je pomisao da je već prošlo tri godine kako te nema sa nama dragi naš Gorane. Kako vrijeme prolazi sve smo svjesniji gubitka kojeg smo pretrpili tvojim odlaskom. Često te se sjetim i spominjem, i pitam se šta bi Goran uradio ili rekao da vidi ovo ili ono…
Posebno me raduje da tvoje kolegice i kolege na različite načine širom Bosne i Hercegovine održavaju sjećanje na tebe i tvoj rad a tvoja Mreža Mira nastavlja da radi na izgradnji mira.
Ostavio si nam dosta toga u amanet, i hvala ti na tome.
Elma Demir
Ponovo se okupljamokako bismo zajednički sjećali našeg preminulog prijatelja, strastvenog aktivistu za mir, Gorana. Prošle su tri godine, ali njegove poruke i djela i dalje ostaju urezane u našim srcima. Naučio nas je da mir počinje iznutra, potičući nas da premoštimo sve vrste podjela i prihvatimo suosjećanje i oprost. Njegove riječi su potakle promjene, podsjećajući nas da mir zahtijeva rad i akciju. Iako fizički odsutan, njegov duh živi. Još uvijek radimo na akcijama koje je započeo, još uvijek nas okuplja iako nije tu. Počivaj u miru, dragi Gorane. Hvala na svoj podršci koju si pružao!
Za našeg Gorana danas smo uz naše prijatelje_ice posadili drvo čempresa i japanske trešnje. I prethodnih godina smo za našeg Gorana posadili drvo, u Sarajevu i Kaknju.