U Bosni se najčešće peče rakija od šljive ili kruške. To je voće koje se često sadilo u starim voćnjacima i donosilo najbolje plodove. Oštrija klima je bila pogodna za zasade jabuke, kruške ili šljive. U takvim voćnjacima možemo pronaći autohtone vrste koje su otpornije na bolesti ili su se sadile kasne sorte koje su ostajale na prozorima da užute i tek su se iznosile za praznike kao poslastica. Od tih vrsta ljudi su pripremali rakiju brižljivo prikupljajući voće ostavljali su ih kacama i pratili vrenje alkohola. Prvi sloj kore koji se stvarao u kaci nije se dirao. Čekao se trenutak kada bi pristigla mušica ili se dio kore ozdvajao i prelivao vodom iz vrenja.
Ako se kapa odvoji i potone rakija mora dočekati proljeće i pravo vrijeme za pečenje. Stari ljudi su čekali taj trenutak i onda pekli rakiju, a danas se miješa dvadeset i jedan dan. Iskusniji znaju da i vrijeme utiče na proces vrenja i brižljivo prate slad džibre. Proces pečenja rakije se odvija u nekoliko etapa. U posebnom kazanu u kojem se loži vatranja odvija se proces dobija alkohola i to od džibre se dobija patoka koju provjeravaju gradima ostavljujući dovoljnu količinu alkohola u njoj. Prepekom patoke dobija se najbolja šljivovica. Poznata rakija koja se uvijek iznosila u čast pristiglog gosta se i danas najčešće iznosi i pije.