Queer umjetnička scena u Bosni i Hercegovini predstavlja izazovan, ali istovremeno i inspirativan prostor koji se bori za svoj glas u okvirima ekskluzivne umjetničke zajednice. Iako nije široko prepoznata, queer umjetnost u Bosni i Hercegovini ima svoje izuzetne umjetnike i umjetnice koji hrabro istražuju teme vezane za LGBTQ+ identitete, te tako otvaraju važne dijaloge i podižu svijest o pravima i ravnopravnosti ove zajednice.
Piše: Ena Šehić
Sarajevo i dalje ostaje centralna lokacija za svijet umjetnosti u BiH, pa samim time i kada je u pitanju supkultura queer umjetničkog izražaja. U septembru 2008. godine, Sarajevo je bilo domaćin Queer Sarajevo Festivalu koji je uključivao izložbe u Akademiji likovnih umjetnosti. Unaprijed su bili planirani programi koji uključuju izložbe, filmske projekcije, performanse i panel diskusije. Nažalost, zbog izbijanja nereda i nasilja na ulicama Sarajeva, program Festivala je bio prisilno prekinut, a preostali događaji Festivala su održani bez prisustva javnosti. No, iako ušutkan na samom startu od strane religijskih ekstremista i huligana, aktivistički duh koji je neosporivo dio queer umjetničke scene se ponovo probudio već 2012. godine kada su Sarajevo i Tuzla osam godina zaredom organizovali festival „Merlinka“.
I sami organizatori/ce izjavili/e su prije tri godine na svojoj platformi soc.ba: „Tijekom posljednjih osam godina, razdoblje od kraja januara i početka februara bilo je obilježeno ‘Merlinka’ filmskim queer festivalom u Bosni i Hercegovini, kako za LGBTIQ zajednicu, tako i za nas, organizatore. ‘Merlinka’ je postala važan javni događaj u Sarajevu i Tuzli, koji nije privukao samo lezbejke, gej muškarce, biseksualne, transrodne, interspolne i queer osobe, već i podržavatelje i cjelokupnu javnost u Bosni i Hercegovini.“
Ovime Sarajevski otvoreni centar i Tuzlanski otvoreni centar preokreću list u bh. historiji najavljujući da razvijaju novi lokalni festival, s ciljem da se nastavi promicanje i poticanje queer umjetnosti i kulture u bh. zajednici. Doprinos toj istoj sceni daje i Amina Imamović ispred Sarajevskog otvorenog centra sa svojim već višegodišnjim uspjehom – Kvirhanom. Izraz „Kvirhana“ kombinira riječ „kvir“ (queer), koja predstavlja širok pojam za LGBTIQ zajednicu, s riječi „hana“, koja u b/h/s jeziku označava gostionicu ili utočište za putnike, svojevrsno svratište.
„U Bosni i Hercegovini, prostori u kojima LGBTIQ+ osobe mogu biti svoje autentično ja i pri tome biti prihvaćene su rijetki. Kroz festival ‘Kvirhana’ nastojimo stvoriti prostor gdje kvir osobe mogu ne samo biti svoje, već i proslaviti svoje identitete. Iako je ‘Kvirhana’ u prvom redu siguran i proslavljeni prostor za lezbejke, gej, biseksualne, transrodne i kvir osobe, ona također predstavlja mjesto susreta i slobode za sve one koji podržavaju LGBTIQ+ osobe ili propituju uobičajene norme vezane uz spol, rod i seksualnost. ‘Kvirhana’ je mjesto za sve one koji cijene ljubav, podršku, otvorenost i iskrenost kao temeljne vrijednosti međuljudskih odnosa“, kazali su iz Sarajevskog otvorenog centra.
Queer umjetnička scena u Bosni i Hercegovini predstavlja izazovan, ali istovremeno i inspirativan prostor koji se bori za svoj glas u okvirima ekskluzivne umjetničke zajednice. Iako nije široko prepoznata, queer umjetnost u Bosni i Hercegovini ima svoje izuzetne umjetnike i umjetnice koji hrabro istražuju teme vezane za LGBTQ+ identitete, te tako otvaraju važne dijaloge i podižu svijest o pravima i ravnopravnosti ove zajednice.
Savremena perspektiva
No, kako bismo bolje razumjeli trenutnu situaciju bh. queer umjetničke scene, razgovarali smo sa dvije queer umjetnice iz Bosne i Hercegovine.
Vera Kulić je queer tattoo umjetnica iz Bijeljine. Završila je osnovne filmske studije (režiju) u Beogradu nakon kojih je snimila diplomski film u Novom Sadu s Mirjanom Karanović i Dinom Bajrovićem. Nakon završenih studija počinje samostalno da uči tetoviranje u Novom Sadu, čime se bavi i danas. Iako je queer umjetnost još uvijek u procesu afirmacije u Bosni i Hercegovini, postoje neki umjetnici i umjetnice koji/e se ističu svojim djelima i angažmanom. Među njima Vera naglašava Božu Vreću kao simbol predivnog balansa energija, individualnosti i fluidnosti.
„Pored toga što je hrabar pokazavši nam zaista ono što jeste, on je i ranjiv i snažan tim istim činom, i nikada ne prestaje, čak i kada nailazi na ružniji ili grublji odziv društva. To je nešto čemu težim, da uvijek budem ono što jesam i kada me drugi manje prihvataju“, rekla nam je Vera.
Međutim, iskustva nisu uvijek univerzalna pa ni unutar iste scene. Naša druga sagovornica je Anela Dumonjić, queer bosanskohercegovačka feministkinja, umjetnica i studentica jugoistočnoevropskih studija. Polja istraživanja su joj najčešće studij genocida, nasilja, afekta i aktivizma. Prvi medij umjetnosti je bila fotografija, specifično i isključivo arhitekture, dok su pisanje i pravljenje zinea postali alat ekspresije tek kasnije, s puno raznovrsnijim obimom tema i briga.
„Nisam jako upućena u umjetničku scenu jer je jako ekskludirajuća prema svima koji nisu direktno involvirani u Akademiju umjetnosti, ili koji nisu prošli kroz određene institucije. Tipični nepotizam, co-opting queer feminizma i njegovih tema, te neoliberalizacija/deradikalizacija kvir identiteta koju sam dosad vidjela na ovim prostorima mi ne daje posebnu volju da istražujem više“, objašnjava Anela.
Na osnovu iskustva umjetnice/umjetnika, spol/rod i diverzitet su česte teme u queer umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ova umjetnost često promiče raznolikost i istražuje pitanja identiteta, naglašavajući različite aspekte LGBTQ+ iskustava. Za Veru, njen identitet najmanje utiče na njen rad i umjetnost.
„Pošto radim s ljudima konstantno, mislim da u tom aspektu dosta utiče na atmosferu u kojoj dočekam ljude, ostavim trag na njihovom tijelu i ispratim ih dalje. Dosta individua mi je reklo da se osjećaju sigurno i kao da su na sigurnom kada dođu da se tetoviraju kod mene, što je meni izrazito bitno jer je tetoviranje za mene nešto sveto i ritualno, nešto više od samog šaranja po koži,“ istaknula je ona.
Anela stavlja svoj identitet ipak u drugu perspektivu gdje se njen queer identitet u umjetnosti prvenstveno manifestira u samom pristupu umjetnosti. Traži antitetične kontekste i vidi umjetnost kao anti-hegemonijalni alat za izgradnju solidarnosti, zajednica, sigurnih prostora i tako dalje.
Reakcija lokalne zajednice
Reakcije lokalne zajednice na queer umjetnost variraju i ne mogu se generalizirati. Postoje različiti stavovi unutar zajednice, s različitim razinama prihvaćanja i otpora. Ova varijabilnost ukazuje na važnost daljnjeg rada na edukaciji i osvještavanju o LGBTQ+ pitanjima unutar društva.
Anela to objašnjava na sljedeći način: „Nešto što mi je bitno istaknuti u ovom kontekstu jeste (već odgovoreno) pitanje ko je queer, a ko LGBTQIA+, i gdje se nalaze razlike. Da, u najboljem slučaju imamo jednu zaista queer zajednicu i u tom bloku bi bile velike razlike u privilegijama, potrebama, reprezentacijama, tematikama, radikalnosti, dosljednosti itd. S obzirom da smo daleko od tog ideala i da u našoj stvarnosti imamo jako fragmentiranu i neoliberaliziranu, prije LGBTQIA+ nego queer scenu, susrela sam se kako s validnom tako i s nevalidnom kritikom (ili otporom) i prihvaćanjem od strane raznih aktera i grupa.
Za anti-queerness, kao i sve druge oblike opresije i marginalizacije, imam nultu toleranciju. Kada pišem o „validnoj kritici / otporu“ i „nevalidnom prihvaćanju“, odnosim se specifično na odnos između queer i LGBTQIA+ grupa. Desničarski otpor i nasilje su više nego registrovani i dio dnevnog javnog diskursa, te se zato ne osvrćem na njih.“
See also
B. B. – Peti zid
Nešto što je Vera dodala na sve jeste da „lokalna zajednica biva podijeljena u najmanju ruku – jedni su fascinirani samom pojavom umjetnika ako izgleda iole drugačije ili ekscentrično i radi su da se upuste u istraživanje umjetnosti istog i razmjenu neke vrste, a drugi su potpuno preplašeni nečim što ne razumiju i ne mogu da stave ni u jedan njima dosad znani kalup pa većinom ignorišu ili ne odobravaju. Podjednako i otpor i prihvatanje su krucijalni za umjetnika, balans oba nas motiviše i prizemljuje u isto vrijeme. U mom iskustvu je uvijek više bilo lijepih momenata, konekcija i razmjena.“
Uloga queer umjetnosti u zagovaranju za prava LGBTQ+ osoba
Queer umjetnost igra ključnu ulogu u podizanju svijesti i zagovaranju za prava i ravnopravnost LGBTQ+ osoba u Bosni i Hercegovini. Njeni umjetnici i umjetnice postavljaju važna pitanja, provociraju i otvaraju dijaloge koji su esencijalni za napredak ove zajednice. Njihova kreativnost i hrabrost pomažu u razbijanju predrasuda i stigmatizacije, otvarajući put prema većem razumijevanju i empatiji.
„Umjetnost je ključna u svim kontekstima marginaliziranih zajednica jer dopušta poseban i dostupan pristup tematici onima koji nemaju takva iskustva. Umjetnost može puno direktnije, brže i afektivnije slomiti predrasude, stigme, uvjerenja… nego npr. akademski rad. Međutim, za fundamentalnu promjenu društava u kojima živimo, ne smijemo ostati isključivo i primarno na nivou umjetnosti, već moramo integrisati razne frontove borbi, poput produkcije znanja, obrazovanja, politike, zdravstva itd.“, naglašava Anela.
S druge strane, Vera naglašava kako umjetnost ima i tu ulogu otvaranja i širenja vidika: „Jako je bitna za vidljivost samog umjetnika iako je nekima više povezan sam queer identitet s umjetnošću, a nekima manje, no opet pripadamo istim vodama i rastemo zajedno.“
Podrška lokalnih vlasti i umjetničkih institucija
Nažalost, queer umjetnici u Bosni i Hercegovini suočavaju se s brojnim izazovima i nepravdom.
„Meni lično nisu poznate niti inicijative, a posebno ne politike koje promoviraju predstavljanje queer zajednica u umjetnosti kako u BiH tako i na Balkanu. Imam osjećaj da kada smo uključeni, uključeni (znači: tolerisani) smo prvenstveno radi reprezentativne potrebe institucija, koja proizilazi od dirigovanih procesa ‘demokratizacije’, a ne jer smo percipirani kao ravnopravni/e građani/ke, odnosno kao politički subjekti koji mogu doprinijeti društvu sa svojim perspektivama i iskustvima. Ne mogu reći da su svi nivoi vlasti zakazali, jer to implicira da su se ikada o nama brinuli. Od konstantnih opisa poput ‘izdajnica/ka’ i neprofesionalne patologizacije u ‘pacijente/ice’, preko psihološkog zlostavljanja, pa i terora, do fizičkih napada i eskalacija, zaštite nema, pravde nema. Na elementarnom nivou se suočavamo s ogromnim (i bespotrebnim) poteškoćama, tako da je aktivna, materijalno osjetljiva podrška jako daleko“, objasnila nam je Anela.
Umjetnici i umjetnice hrabro nastavljaju stvarati i izražavati svoje perspektive unatoč preprekama s kojima se suočavaju. Queer umjetnost igra ključnu ulogu u osvještavanju javnosti i zagovaranju za prava LGBTQ+ osoba u zemlji, dok se istovremeno suočava s brojnim izazovima koji zahtijevaju daljnje napore kako bi se stvorio inkluzivniji i podržavajući umjetnički ekosustav u Bosni i Hercegovini.
