Kada bih razgovarala sa nekim ko ne stanuje u BiH nego povremeno svrati u obilaske svih ljepota koje je iznjedrila priroda, ostala bih zatečena slikom kakvu imaju o nama. Sjaj u pogledu oratora, potvrdio bi već rečeno. Sigurno bih se postidila pred očima stranaca koji toliko lijepe riječi hvale imaju za mjesto koje često budi nedefinisanu uznemirenost s primjesom bjesa i nezadovoljstva. Većina mladih koji se služe sopstvenim intelektom i promišljanjima ne bi trebali ostati gluhi i slijepi na svu nepravdu koja nas okružuje.
Autorica: Jovana Boljanić
Paradoks jesu ljepote kojima smo nagrađeni, suncem okupana brda, žitna polja i sve geografske divnoće zapravo postaju blijede sjenke pored osjećaja ojađenosti koji prednjači. Već dugo problem lokalnih zajednica jeste partijsko uhljebljavanje podobnih, nikakva novost. Grad Istočno Sarajevo je kapacitet za oblikovanje zlatnog trofeja kako u BiH tako i u regiji. Sudeći po kvalitetu i potencijalu pojedinaca iz oblasti sporta i umjetnosti a tek istaknutih školaraca koji plijene znanjem neminovno se ulaže u pojedine manifestacije iz te oblasti ali kroz prizmu partijskih donatora i loko moćnika zarad njihovih internih interesa. Od svih opština u Istočnom Sarajevu, Sokolac je među najnerazvijenijim iako se neprestano radi na projektima koji bivaju završeni samo uz dogovor i blagoslov spomenutih. Kad bi jedna osoba ili neformalna grupa građana pokušala organizovati tematsku sjednicu ili na neki način obilježiti kampanju koja ima za cilj promovisati različitosti među ljudima onda nailazi na bojkot ili ignorisanje od strane ustanova koje se formalno zalažu za prava i vidljivost marginalizovanih osoba. Kao primjer pomenutog navela bih par situacija s kojima sam se lično susretala i neuspješno ih realizovala ali zahvaljujući nezavisnim medijima i organizacijama civilnog društva iz susjednih gradova nije prošlo neopaženo. Razlog neuspjehu a ujedno i ogorčenosti takve atmosfere i politike djelovanja jeste ograničenje u djelovanju. Razumijem da političari unutar svojih stranačkih krugova manipuliši ljudima jer imaju profit od toga ali ne mogu razumjeti kako mladi iz bilo koje lokalne zajednice ili na stranu ejdžizam, kako ljudi općenito mogu da zatvaraju oči pred nepravdom?! Nepotizam, stranačko zapošljavnje, ucjene, minimiziranje, jeftina radna snaga sa diplomama u ruci često je prisiljena konobarisati ili zarađivati u marketima. Ovim primjerom ne želim uvrijediti ni poniziti nijedno zanimanje i sama sam s tim u vezi obavljala mnoge poslove i znam kako je teško funkcionisati u takvom jednom kolektivu gdje poslodavac vrši pritisak na zaposlene bez mogućnosti prijave ili flksibilnosti radnog vremena. Ponavljam kako ne želim uvrijediti nijedno zanimanje ni posao, ovaj primjer navodim samo poređenja radi. Kako osobe obrazovane čiji roditelji su ulagali u njih da bi ih osposobili za život zapravo završe na sasvim drugim pozicijama rada. Dok osobe koje su vidno neelokventne, osiromašenog vokabulara itd zapravo obitavaju na mnogim mjestima zahvaljujući podobnosti i partijskim trčkaranjima. Naravno da svako ima pravo birati i odlučivati pa između ostalog i to da li će biti nečiji slugator. Ovdje je poenta priče na tome da su popunjena mjesta onima koji samo formalno dolaze na posao zarad radnog staža i plate dok drugi koji kipe od ideja koje bi unaprijedile život u lokalnoj zajednici i društvu zapravo rade neke lijeve poslove. To je jedan od razloga zašto nam se opštine smanjuju i zbog čega će ova država jednog dana postati tlo podgrijanih leševa ako se vladjući sistem organizovanja djelovanja potpuno kao takav ne promjeni. Kako ne izgledati pretjerano ogorčeno i ne ostaviti dojam nekoga ko ima fetiš samo na ukazivanje negativnih stvari? Ujedno jedan od primjera jeste nizak stepen bezbjednosti. Sad već davne 2015 godine uputila sam poziv na panel diskusiju o problemu nasilja a povodom kampanje 16 dana aktivizma protiv rodnozasnovanog nasilja, na istu se niko nije odazvao. Poražavajuće je da sam dobijala komentare “toga kod nas nema”… Nekoliko sedmica poslije toga dogodio se slučaj vršnjačkog nasilja. Mjesecima poslije pa i godinama kasnije bili smo svjedoci mnogim slučajevima nasilja, ubistva, maltretiranja, ucjena prijetnje, ne sluteći da je taj problem iz okruženja – komšiluka, nešto što se tiče svih nas. Nasilje je duboko ukorjenjen problem ne samo u Sokocu nego i u okruženju ali sve je nekako lakše djelovalo dok je crkavala krava samo kod komšije, zaredali su se slučajevi od kojih bi izdvojila;
1.Zlostavljanje pacijenta u ustanovi o kojem niko ne govori jer ne smije rizikovati posao.
2. Komšijske svađe bivaju pretočene u pokušaje ubistva… Ljudi ne biraju način, koriste na dohvat ruke oruđe.
3. Ubistvo u blizini škole, pitanje je da li se neko angažovao o postraumatskom periodu oporavka očevidaca.
Nedostatak empatije ogolio je sredinu, problem nezaposlenosti, tenzije i osjećaj nesigurnosti prednjače. Sajber nasilje kojim se niko ne bavi i svi okreću glavu iako su često akteri djeca i to djeca “utjecajnih” osoba iz lokalne zajednice. Sve je ovo previse iscrpno i obeshrabrujuce ali vjerujem da moj grad moze postati prijatno mjesto za svakoga kroz par pozitivnih primjera kojih itekako ima i zbog kojih mi je ova priča fokus da motivišem mlade ljude na kritičko angažovanje i promišljanje koje bi za svrhu imalo poboljšanje kvaliteta života svakog pojedinca neovisno o bilo kojoj pripadnosti i identitetima različitostima. Prvi korak ka pozitivnim promjenama kojim težimo jeste upoznavanje i suočavanje sa problemima i trenutnim stanjem. Korak dva bi podrazumjevao prihvatanje tog stanja i odgovornosti za isto a treći korak je razvoj naše svjesti da smo tu gdje jesmo zbog ličnog učahurenja i okretanja glave. Mjenjamo naša uvjerenja, mjenjamo sebe i samim tim mjenjamo naše okruženje.
Najveće prepreke za poboljšanje kvaliteta života u lokalnoj zajednici mogu biti različite u zavisnosti od konkretnog konteksta i situacije. Međutim, neke od opštih prepreka koje se često navode su:
1. Nedostatak finansijskih sredstava i resursa za realizaciju razvojnih projekata i pružanje kvalitetnih usluga.
2.Nedostatak transparentnosti, odgovornosti i participacije u procesu odlučivanja u lokalnoj sredini.
3.Nedostatak saradnje i koordinacije između različitih aktera u lokalnoj zajednici, kao što su angažovani građani, lokalne vlasti, civilno društvo, privredni sektor, mediji i drugi.
4.Nedostatak svijesti, motivacije i angažmana građana za uključivanje u javne poslove.
Ovo su samo neke od mogućih prepreka koje mogu otežati ili onemogućiti poboljšanje kvaliteta života u lokalnoj zajednici. Naravno, svaka lokalna zajednica ima svoje specifičnosti i izazove koje treba prepoznati i prevazići. Zato je važno da se analizira stanje i da se pronađu najprikladnija rješenja za njeno unapređenje. Najbolje prakse za unapređenje kvaliteta života u lokalnoj zajednici su one koje se zasnivaju na principima empatije i solidarnosti. Takođe znači da se poštuju potrebe i interesi različitih grupa građana, posebno onih koji su ranjivi ili marginalizovani, kao što su osobe s invaliditetom, starije osobe, žene, mladi,seksualne i nacionalne manjine i sl. Nadalje, znači da se vodi računa o racionalnom korištenju resursa i zaštiti životne sredine, kao i o dugoročnim efektima i rezultatima aktivnosti. Neke od konkretnih aktivnosti koje mogu doprinijeti poboljšanju kvaliteta života u mojoj zajednici su:
1. Uspostavljanje mehanizama za učešće građana u procesu odlučivanja u lokalnoj samoupravi, kao što su javne rasprave, ankete, peticije, referendumi, savjeti, inicijative i sl. Time se povećava transparentnost, odgovornost i legitimitet lokalnih vlasti, kao i zadovoljstvo i povjerenje građana u vlast.
2. Razvoj kvalitetnih i dostupnih javnih usluga koje se pružaju građanima u lokalnoj zajednici, kao što su vodovod, kanalizacija, komunalna higijena, održavanje puteva i ulica, zdravstvena i socijalna zaštita, obrazovanje, kultura, sport i sl. Time se poboljšava zdravlje, sigurnost i dobrobit građana, kao i njihova socijalna uključenoost. Podrška ekonomskom razvoju i zapošljavanju kroz podršku privrednim subjektima, posebno malim i srednjim preduzećima a posebno mladim u ruralnim sredinama. Time se povećavaju prihodi građana i lokalnog budžeta, smanjuje siromaštvo i nezaposlenost, jača konkurentnost i inovativnost. Zaštita životne sredine i prirodnih resursa u lokalnoj zajednici, kroz primjenu principa održivog razvoja, energetske efikasnosti, reciklaže otpada, obnovljivih izvora energije. Time se čuva kvalitet vazduha, vode i zemljišta, smanjuje zagađenje. Unapređenje kulturnog i društvenog života u lokalnoj zajednici, kroz podršku različitim oblicima umjetnosti, kulture, sporta, zabave, obrazovanja i informisanja. Time se promoviše kulturna raznolikost, kreativnost, tolerancija i solidarnost među građanima, kao i njihovo zadovoljstvo i povjerenje u sistem. Istočno Sarajevo bi mogao biti grad za sve, koji poštuje različitosti, potiče kreativnost i nudi mogućnosti za razvoj ravnopravno svima jer kao što je već rečeno ne moramo svi biti jednaki ali ravnopravni moramo biti. Čist grad vodi brigu o okolišu ali i o mentalnom zdravlju svojih stanovnika. Grad koji njeguje kulturno istorijsko nasljeđe, čuva spomenike i znamenitosti. A ujedno i osigurava mir i sigurnost svojih stanovnika kroz razne programe i prakse prevencije i zaštite od svih oblika nasilja. Funkcionalan grad je onaj koji ima razvijeno civilno društvo, participativnu demokratiju i transparentnu upravu njegujući i poštujući mišljenja svih svojih stanovnika promovisajući toleranciju, solidarnost i saradnju među ljudima. Podržavajući manjinska prava, rodnu ravnopravnost i socijalnu inkluziju a ujedno potičući inovaciju, poduzetništvo i stvaralaštvo. Želim Grad koji nudi prostor za izražavanje, učenje i eksperimentisanje bez dodvoravanja stranačkim krugovima i ne samo unutar patrijarhalnih obrazaca ponašanja nego potpuno liberalnih izražavanja i shvatanja kroz angažovanu umjetnost i djelovanje koji bi za cilj imali bolji napredak u korak sa svijetom i vremenom kao i mogućnosti za lični, profesionalni i društveni razvoj i rast svojih stanovnika svih pripadnosti. Želim Grad mira i suživota uz mogućnosti aktivnog učešća u javnom životu, volontiranje i građansku odgovornost. To je moja vizija idealnog Grada u kojem bih neupitno stvarala i živjela, ne samo ja nego bi takav program potaknuo povratak onih koji su napustili svoja ognjišta. Vjerujem da bi takva praksa odjeknula kao poziv drugim narodima da na našem tlu mogu pronaći svoju oazu mira i sigurnosti bježeći od agresije militarizanata širom svijeta.
https://zamisli.ba/vece-angazovane-poezije-u-sokocu/
https://www.palelive.com/umjetnoscu-ukazati-na-nasilje-nad-zenama/