Autor: Mirnes Ćerimović
U središtu pažnje aktuelnih dešavanja u Bosni i Hercegovini nalazi se grad Velika Kladuša, koji se suočava s nizom političkih izazova i dinamičnih promjena. Ovaj grad, smješten na sjeverozapadu države, predstavlja mikrokosmos političke klime koja je karakteristična za čitavu zemlju.
Za par sedmica će biti punih 10 godina od poslednjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, a ujedno i prvog (i jedinog) od zadnjih ratnih sukoba u našoj državi. S tim da jabuka ne pada daleko od stabla, praćen je kašnjenjem, a ni rezultati nisu jednoglasno priznati, jer svako je težio i teži da bude veći od drugog. Novi popis stanovništva, koji bi se logikom i praksom drugih država, trebao održati početkom svake dekade, bi zabrinuo brojne općine i gradove u Bosni i Hercegovini. Jedna od takvih općina bi bila i Velika Kladuša.
Jedna od zadnjih aktivnosti jed(i)ne omladinske organizacije u Velikoj Kladuši prije gašenja njenog plamena je bilo istraživanje na mladima u vezi odlaska mladih iz Velike Kladuše. Na uzorku od 1.291 učenika na području općine čak njih 67% nakon završene srednje škole planira odlazak jer ne vide perspektivu u Velikoj Kladuši. Većina mladih vidi alternativu u odlasku u inostranstvo, trbuhom za kruhom, što je u potpunosti rezultat racionalnog procjenjivanja o postojećim mogućnostima i perspektivama.
U ovoj zajednici nije samo aktuelan odlazak mladih nego svih dobnih skupina. Dokaz tome su svakako more inostranih automobilskih registracijskih oznaka u Velikoj Kladuši tokom vikenda i praznika u EU. Priliv takvih „turista“ je rezultat teškog i napornog rada lokalnih vlasti, ali i razboritih viših nivoa vlasti.
Velika Kladuša ima jednu neraskidivu sastanicu, a to su mladi i problemi. Činjenica je da su mladi u ovoj zajednici zanemareni, čak i marginalizirani, te prepušteni sami sebi. Mladi u ovoj općini, koja napominjem po zadnjem popisu stanovništva ima preko 40 hiljada stanovnika, su suočeni i sa komičnim problemom kao što je ne postojanjem fizičkog prostora za mlade, mjesta gdje se bi se okupljali, radili i razvijali. Na Centar za kulturu mladi, ali i druge dobne skupine, čekaju preko 10 godina.
Iako postoje entitetski zakoni koji obavezuju vlasti da podržavaju mlade usvajajući i primjenjujući strateške dokumente, tek 43% općina u BiH ima jednu takvu strategiju prema mladima. Velika Kladuša je imala Strategiju prema mladima u periodu od 2010-2014, upitno je u kojoj mjeri je implementirana, a već skoro deset godine nema riječi o novoj. 62% općina ima službenika koji se bavi pitanjima mladih, s tim da oblast „mladi“ u većini slučajeva ne doseže ni 20% njihovog radnog vremena jer se bave i drugim poslovima. Nažalost, Velika Kladuša nema službenika ili službenicu za mlade i to dodatno otežava stvaranje institucionalnog puta za suradnju između lokalne uprave i građana, odnosno mladih Velike Kladuše. Također, 81% općina ima komisiju za mlade u sastavu vijeća/skupštine, ali Komisija za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša kao i 49% ostalih općina komisija za mlade nije funkcionalna. Grant za projekte i mlade je recimo u 2018. godini iznosio deset hiljada konvertibilnih maraka. Sredstva iz ovog granta trošila su se uglavnom netransparentno, bez javnog poziva za dodjelu Grant sredstava i služio je često kao produžetak budžetske rezerve, a da mlade osobe ovaj (njihov) novac nisu ni vidijeli.
Teorija kaže da je mladost značajan period ljudskog života, ako ne i najvažniji, iz perspektive postavljanja temelja profesionalne karijere. Tokom ovog perioda, mladi formulišu svoje težnje i životne ciljeve, traže i pronalaze svoje uloge i odgovornosti u društvu i kreću ka ekonomskoj nezavisnosti. Ovo takođe znači da je mladost period socijalne i psihološke tranzicije, u kojoj su mladi pozvani da donesu važne odluke i izbore koji značajno utiču na tok njihovih života. Kvalitet života mladih u velikoj mjeri zavisi od toga koliko im je uspješna tranzicija od škole do posla. Neuspjeh da se dođe do odgovarajućeg posla nakon škole može imati ozbiljani trajan uticaj na profesionalni kapacitet i vještine mladih diplomaca, kao i na njihove prihode. Velika Kladuša se već sedam godina bori sa svojom samoizolacijom od viših nivoa vlasti, privatnog sektora te vladavine prava. S tim se dodatno otežava mladima u ovoj općini. Primjer agresivne politike političkih subjekata u ovoj Velikoj Kladuši je najava protesta od strane studenata zbog ne objavljivanja konkursa za stipendiranje studenata.
Trenutno stanje u Velikoj Kladuši pokazuje da za mlade ovdje nema mjesta. Velika Kladuša se u 2023. godini suočava sa lošim poslovnim ambijentom, bez nepostojeće poslovne zone, ukoliko ne uzmemo u obzir zonu nekadašnjeg privrednog giganta, Agrokomerca, koji je u većinskom vlasništvu Vlade FBiH. Zbog nepostojeće zone i lošeg poslovnog ambijenta, firma koja je zapošljavala 7% ukupnog broja zaposlednih u ovoj općini, morala se iseliti iz iste i bolji poslovni ambijent pronaći u susjednoj općini.
Godinama unazad, Veliku Kladušu nije posjetio niti jedan uticajan predstavnik viših instanci vlasti ili značajniji uglednik međunarodne zajednice.
U proteklih deset godina, u Velikoj Kladuši nije sproveden niti jedan značajan infrastrukturni projekat, niti je privučen novi investitor. U posljednje tri godine nisu izdate ni jedna urbanistička ni građevinska dozvola.
Ambicija za ostankom u Velikoj Kladuši postoji. Trenutna anomalija koja vlada u svakodnevnim aktivnostima se mora zaustaviti. Nacionalizam, nepravda, nejednakost, netolerancija, zavist, diskriminacija, segregacija, negativni autoriteti, neodgovorna vlast, su ukorijenjeni u naš svakodnevni život. Nije upitno ko će i kad će ugasit svjetlo u Velikoj Kladuši ukoliko se to nastavi.
Ostanak mladih u Velikoj Kladuši zahtijeva integrirani pristup koji uključuje ulaganje u obrazovanje, poticanje ekonomskog razvoja, potporu aktivnom sudjelovanju u društvu te osiguravanje kvalitetnog životnog standarda. Kombinacijom ovih elemenata se može stvoriti okruženje koje će mlade potaknuti da ostanu u zajednici i doprinesu njenom napretku.
Cover photo: Panoramska fotografija Velike Kladuše. Izvor: nezavisne novine