Autorica: Elma Demir
Berko Zečević, renomirani stručnjak za odbrambene tehnologije, u svom nedavno objavljenom eseju Zečević: Biti spreman za rat najbolji je način da se sačuva mir na web poralu Nomad.ba predstavlja duboku analizu stanja u vojnoj industriji, posebno u kontekstu rata u Ukrajini. Ističe se važnost pripreme za rat kako bi se očuvala mirna situacija, citirajući Georgea Washingtona. Opisuje kako je ruski napad na Ukrajinu izazvao značajne promjene u međunarodnim odnosima te pokazao slabosti i snage vojnih strategija i taktika.
U fokusu su isporuke oružja i opreme Ukrajini od strane Sjedinjenih Država, analiza trenutnih borbi te logističkih izazova snabdijevanja u ratu. Naglašava se važnost borbe protiv bespilotnih sistema te rast cijena vođenih raketa i artiljerijske municije zbog potreba u ratu. Analizira se i nedostatak planiranja opremanja oružanih snaga NATO-a, uz isticanje nedostatka proizvodnih kapaciteta vojne industrije.
Pored dubinske analize odnosa kada je u pitanju vojna industrija, Zečević također ukazuje na potrebu za saradnjom s evropskim i američkim proizvođačima municije, osnaživanje vojne industrije u Bosni i Hercegovini te potrebu za modernizacijom proizvodnih kapaciteta. Kroz detaljnu analizu situacije u vojnoj industriji, naglašava se važnost stabilnosti, investicija i suradnje kako bi se osigurala neovisnost i sigurnost u budućnosti. I u tom pravcu preporučuje sljedeće:
“Strateški zadatak Vlade Federacije BiH treba da bude osiguranje sredstava, lokacije i školovanje kadrova za izgradnju postrojenja za proizvodnju jednobaznih i dvobaznih goriva za municiju malog, srednjeg i velikog kalibra i ponovno aktiviranje tehnologija za proizvodnju kompozitnih goriva za raketne sisteme. Procjenjuje se da bi za te aktivnosti bilo potrebno izdvojiti od 60-80 miliona eura i zato je potrebno pronaći strateškog partnera u smislu zajedničkih ulaganja i proizvodnje goriva za municije svih kalibara.”
Ipak, razvoj vojne industrije nije nužno jamstvo stabilizacije države i društva. U nekim slučajevima, može čak i pogoršati postojeće političke i sigurnosne izazove.
Načelno, vojna industrija može pridonijeti nacionalnoj obrani i sigurnosti, ali u uvjetima političke nestabilnosti ili unutarnjih napetosti, povećanje vojnih kapaciteta može biti kontroverzno i rizično, posebno u državi kao što je to Bosnia i Hercegovina.
Razvoj vojne industrije u BiH ne jamči sigurnost, već je prijetnja stabilnosti i demokraciji
Razvoj vojne industrije u Bosni i Hercegovini donosi niz rizika, jer povećana militarizacija društva lako dovodi do potencijalnog eskaliranja sukoba. Sigurnost jedne zemlje ne bi trebala biti usko povezana s količinom oružja koju posjeduje, kao što nam primjeri iz naše vrlo bliske prošlosti dokazuju: bivša Jugoslavija.
Prema tome, povećanje razvoja vojne industrije u BiH može dovesti do potencijalne eskalacije sukoba. Naime, povećanje vojnih kapaciteta može potaknuti druge zemlje u regiji na slične akcije, što bi moglo dovesti do naoružavanja i eventualne eskalacije sukoba. U trenutnoj situaciji zategnutih geopolitičkih odnosa i velikih ratova, ovaj rizik je izrazito veliki.
Razvoj vojne industrije ne jamči unutarnju stabilnost, nego društvenu stabilnost osigurava održivi i pravedni socioekonomski razvoj. Društvena stabilnost nije samo rezultat vojne moći ili sigurnosnih aparata u državi. Ona je posljedica šireg skupa faktora, a jedan od ključnih elemenata je održivi i pravedni socioekonomski razvoj. Ovaj koncept podrazumijeva stvaranje društvenih, ekonomskih i političkih okvira koji omogućuju napredak svih slojeva društva, smanjenje nejednakosti te pružanje jednake prilike i pristupa resursima za sve građane.
Pravedni socioekonomski razvoj podrazumijeva uravnoteženost ekonomske aktivnosti, gdje se ne favoriziraju samo određene grupe ili regije, već se pažnja posvećuje cjelokupnom društvu. To uključuje stvaranje radnih mjesta, pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, stanovanju te druge bitne resurse koji omogućavaju ljudima da vode dostojanstven život. U društvima gdje postoji visoka razina socijalne pravde, gdje je gospodarski napredak inkluzivan, često se bilježi i veća stabilnost.
Osim toga, održivi socioekonomski razvoj uključuje i zaštitu okoliša i prirodnih resursa. Očuvanje okoliša i smanjenje negativnih utjecaja na prirodu važni su za dugoročnu stabilnost, jer ekološki problemi mogu dovesti do socijalnih i ekonomskih kriza.
Međutim, ostvarivanje održivog socioekonomskog razvoja nije uvijek jednostavno. To zahtijeva suradnju i koordinaciju između državnih institucija, privatnog sektora i civilnog društva. Ključne politike, poput socijalne zaštite, obrazovanja, ekonomske politike usmjerene na inkluziju te politike zapošljavanja, trebaju biti usmjerene prema ciljevima održivog razvoja.
U konačnici, održivi i pravedni socioekonomski razvoj je temeljni stup društvene stabilnosti. Dok je vojna moć važna za zaštitu države od vanjskih prijetnji, unutarnja stabilnost i mir često proizlaze iz pravednog, inkluzivnog i održivog razvoja koji osigurava jednakost i pristojan život za sve građane.
Razvoj vojne industrije poveća rizik od vojne dominacije koja može urušiti i krhku demokratiju u BiH. Kada vojna industrija postane prejaka ili nedovoljno kontrolisana, a posebno u kontekstu slabih institucija u zemlji, postoji rizik da postane moćan akter u politici.
Takav scenario može dovesti do vojne dominacije nad civilnim sektorom ili političkim procesima. Umjesto da političke odluke budu rezultat demokratskog procesa, može se dogoditi da vojne snage ili interesi povezani s vojnom industrijom utječu na ključne političke odluke. To bi moglo ozbiljno narušiti temelje demokracije, gdje bi vojni utjecaj bio izvan propisanih okvira civilne vlasti.
Ovakav prelazak od demokratskih procesa ka vojnoj dominaciji može dovesti do ograničavanja građanskih sloboda, gušenja političke pluralnosti i smanjenja transparentnosti u političkim procesima. To bi, dugoročno gledano, moglo izazvati destabilizaciju političkog sustava, uzrokujući nesigurnost i narušavanje temelja društva.
Stoga, uz razmatranje potrebe za sigurnošću i odbranom, ključno je osigurati da rast vojne industrije ne pređe granicu koja bi mogla ugroziti demokratske procese i civilnu vlast. To zahtijeva pažljiv nadzor, transparentnost i demokratsku kontrolu nad vojnom industrijom kako bi se osiguralo da njezin rast ne ugrozi demokratske principe i stabilnost društva.
Ulaganje u vojnu industriju moglo bi ugroziti do sada postignute rezultate u BiH kada je u pitanju očuvanje mira. Ulaganje u vojnu industriju može izazvati destabilizaciju kroz potencijalno jačanje vojnih grupacija unutar zemlje, stvarajući napetosti i rizike od unutarnjih sukoba. Ovo bi moglo narušiti postojeće sporazume o miru ili unijeti dodatne napetosti između različitih etničkih ili političkih grupacija.
U nestabilnim političkim sistemima, kao što je u BiH, dodatni razvoj industrije može dovesti da trgovina oružjem eskalira, i ne samo da se kreiraju novi globalni lanci snadbijevanja oružjem koji će podstaknuti sukobe, nego da poveća ilegalnu prodaju oružja unutar zemlje, što predstavlja ozbiljnu prijetnju u sredinama gdje još postoje prisutne etno-nacionalističke tenzije ili općenito u društvu. SEESAC platforma za prijavu oružanog nasilja zabilježila je 506 incidenata (567 u 2021.) u vezi s vatrenim oružjem u 2022. godini.
Posebno malokalibarsko i lako oružje često pronalazi lak put do ilegalnih tržišta, transnacionalnih kriminalnih mreža, pa čak i ekstremističkih grupa. Porozne granice i historijske mreže uspostavljene tokom rata olakšale su kretanje oružja unutar i izvan Bosne, doprinoseći regionalnoj nestabilnosti. I pored brojnih aktivnosti na borbi protiv trgovine oružja, i dalje postoje izazovi zbog prisustva skrivenih skrovišta oružja, koruptivnih praksi i složene prirode transnacionalnih kriminalnih mreža uključenih u trgovinu oružjem.
Blizina Bosne regijama sa tekućim sukobima ili krhkom sigurnosnom situacijom učinila ju je tranzitnom tačkom za trgovinu vatrenim oružjem.
Mreže trgovine ljudima uspostavljene tokom perioda sukoba nastavljaju da funkcionišu, utičući na nestabilnost u regionu. Nedovoljna kontrola nad zalihama oružja i slabi mehanizmi za sprovođenje zakona doprinijeli su proliferaciji ilegalnog oružja. Korupcija u određenim sektorima također je igrala ulogu u omogućivanju ilegalne trgovine.
Bosna i Hercegovina još uvijek nije potpuno pristupila mnogim međunarodnim režimima za kontrolu naoružanja, a potrebno je poboljšati sustav praćenja oružja i vojne opreme.
Dakle, dok vojna industrija može biti važna za nacionalnu obranu, njeno povećanje bez jasnog strategijskog plana i kontrolnih mehanizama može izazvati više društvenih i socijalnih problema nego što rješava.
Zemlje koje su opterećene političkom nesigurnošću i u kojima postoji prevelika zaliha oružja često su sklone brzom izbijanju sukoba i ratova. Umjesto militarizacije, trebali bismo ulagati u alternativne oblike sigurnosti, poput društvenih i političkih institucija, dijaloga i prevencije sukoba.
Mir je rezultat dijaloga
Principi i pristupi djelovanja ka očuvanja mira i ljudskih života, razvijaju se dugogodišnjom praksom djelovanja mnoštva međunarodnih organizacija, gdje Ujedinjeni narodi (UN) igraju ključnu ulogu s fokusom na prevenciju sukoba i izgradnju dijaloga. Naime, prema UN-u diplomacija je ključna za očuvanje mira. UN pruža platformu za dijalog i pregovore među državama kako bi se rješavali međunarodni sporovi. Posebice, UN se fokusira na prevenciju sukoba za očuvanje mira i stabilnosti u svijetu. Suočavanje s izazovima prije nego što eskaliraju zahtijeva diplomatske napore, rano prepoznavanje potencijalnih problema i primjenu posredovanja te mirnih metoda za rješavanje sporova. Ovaj pristup omogućava pravovremeno djelovanje kako bi se spriječili sukobi prije nego što postanu razorni i eskalirajući.
Mirno rješavanje sukoba ključno je za izgradnju održivih mirnih rezolucija. Diplomatski pregovori, posredovanje, arbitraža i mirovne misije su neophodni alati za postizanje mirnih rezolucija i sprječavanije eskalacije sukoba. Njihova uloga u stvaranju dijaloga i kompromisa među sukobljenim stranama neizostavna je za izgradnju dugoročnog mira.
Međunarodna suradnja je ključna za globalnu sigurnost. Kroz zaštitu ljudskih prava, suzbijanje terorizma i kontrolu trgovine oružjem, države grade temelje stabilnosti. Suradnja među državama ne samo što osigurava mir, već i rješava širok spektar međunarodnih pitanja od značaja, doprinoseći globalnoj sigurnosti.
Humanitarni principi su srž mirotvorstva. Zaštita ljudskih prava tijekom sukoba, uz pružanje humanitarne pomoći civilima, ključni su kako bi se ublažile patnje i zaštitili oni najranjiviji uslijed sukoba.
Mapa puta ka miru
Evropska Unija u svom izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine za 2023. godinu ističe ključne korake koje zemlja treba preduzeti kako bi se uskladila sa standardima i zahtjevima EU u sektoru kontrole naoružanja i unapređenja sigurnosti. Preporuke se odnose na jačanje režima praćenja naoružanja, usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU te unapređenjem borbe protiv terorizma i trgovine oružjem.
Bosna i Hercegovina se poziva da postigne punu usklađenost sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, implementira restriktivne mjere iz EU, zatvori prostor za strano uplitanje i manipulaciju informacijama. Također, preporučuje se usklađivanje zakonodavstva sa standardima EU o označavanju i deaktiviranju oružja te uspostavljanje političkog direktora i evropskog dopisnika u Ministarstvu inostranih poslova.
U kontekstu kontrole malog i lakog oružja, preporučuje se označavanje i registracija oružja sigurnosnih snaga, unapređenje sljedivosti zaplijenjenog oružja te potpisivanje sporazuma o operativnoj saradnji sa EuroJust-om. Također, naglašava se potreba za hitnim usvajanjem zakonodavstva o posjedovanju oružja od strane civila, u skladu sa evropskim standardima.
U istom izvještaju, EU ističe potrebu za jačanjem kapaciteta borbe protiv terorizma, poboljšanjem saradnje i razmjene obavještajnih podataka između sigurnosnih agencija, kao i uspostavu Ureda za povrat imovine i registra stvarnog vlasništva pravnih lica.
U cilju jačanja saradnje i efikasnosti u borbi protiv terorizma, preporučuje se značajno unapređenje kapaciteta radne grupe za borbu protiv terorizma i odjela za borbu protiv terorizma Tužilaštva na državnom nivou, kao i razvoj kapaciteta za istraživanje i gonjenje finansiranja terorizma i suzbijanje terorističkih sadržaja na internetu.
Mir kao sinergija dijaloga i institucionalnih reformi
Mir kao rezultat proizlazi iz kompleksne kombinacije dijaloga, diplomatskih odnosa te institucijskih reformi. Dijalog je ključan u stvaranju temelja za razumijevanje i prevladavanje nesuglasica među državama ili unutar njih. Kroz otvorene razgovore, strane mogu prepoznati zajedničke interese, identificirati razlike i raditi na pronalaženju rješenja koja odgovaraju svim uključenim stranama. Dugoročna posvećenost dijalogu stvara prilike za izgradnju povjerenja, što je ključno za stabilnost međunarodnih odnosa. Diplomatski napori pružaju strukturu za pregovore, osiguravajući da se rješenja traže putem pregovora, a ne sukoba.
S druge strane, institucijske reforme su neophodne kako bi se osigurala stabilnost. Ovo uključuje izgradnju snažnih institucija koje mogu posredovati i rješavati sukobe unutar države, kao i međunarodnih institucija koje podržavaju mir i suradnju između država. Reforme u pravosuđu, političkom sustavu, ekonomiji i socijalnim institucijama mogu pružiti okvir za stvaranje inkluzivnog društva, potičući jednakost, poštovanje ljudskih prava i promicanje suradnje. Ojačane institucije pomažu u sprječavanju sukoba, rješavanju nesuglasica i pružaju podršku mirnom rješavanju sporova, čime se osigurava stabilnost unutar države i na međunarodnom nivou.
Razvoj industrije kao prijetnja
Razvoj vojne industrije može imati ozbiljan utjecaj na procese dijaloga, diplomatskih odnosa i institucijskih reformi. Povećanje vojnih kapaciteta često stvara dinamiku straha i nepovjerenja među državama, potencijalno narušavajući dijalog i međunarodnu suradnju. U situacijama gdje se vojna industrija povećava iznad granica kontrole i u okvirima slabih institucija, postoji rizik da vojna moć postane dominantan faktor u političkim odlukama. To može dovesti do političke polarizacije i slabe volje za dijalogom, jer vojne snage mogu imati značajan utjecaj na ključne odluke, umjesto da se političke odluke donose temeljem pregovora i demokratskog procesa.
Uticaj vojne industrije na politiku također može ugroziti institucijske reforme. Kada vojne snage ili interesi povezani s vojnom industrijom postanu moćni akteri u politici, to može rezultirati slabljenjem institucija civilne vlasti. Ovakav scenarij može ograničiti demokratske procese, suziti političke slobode i dovesti do nedostatka transparentnosti u političkim odlukama. U takvim okolnostima, reforme u pravosuđu, političkom sustavu i drugim sektorima mogu biti ograničene ili preokrenute, što u konačnici narušava procese mirnog rješavanja sukoba i dijaloga.
Ulaganje u vojnu industriju u Bosni i Hercegovini donosi sa sobom rizike destabilizacije društva i mira. Povećanje proizvodnje oružja može potaknuti nekontroliranu trgovinu oružjem, ugroziti postojeće sporazume o miru te potaknuti unutarnje napetosti. Fokus na vojnu industriju može odvući resurse od ključnih sektora poput obrazovanja i zdravstva, što bi dugoročno moglo ugroziti stabilnost zemlje. Umjesto ulaganja u oružje, podržavanje razvoja kroz druge sektore pruža stabilniju osnovu za socijalni i ekonomski napredak.
Ne smijemo zaboraviti da očuvanje ljudskih života treba biti srž svakog odbramenog djelovanja.