Kristina Ljevak Bajramović
Medijsko žutilo i uvredljivi komentari o borbi hrvatske pjevačice za skrbništvo.
foto: Unsplash
Severina Vučković je sinonim za ženu koja je uspjela u poslu kojim se bavi. Neovisno o tome da li nam se njena muzika dopada ili ne. Severina je zvijezda velikog formata i jedino što takav format i takvu ličnost remeti je Balkan.
Na takvom prostoru, natopljenom toksičnom muškosti i razgoropađenosti patrijarhata čiji je jedan od najvećih uspjeha da ga tako zdušno perpetuiraju i žene, ostvarivanje partnerske veze s njom ne podrazumijeva emotivno zadovoljstvo nego osvajanje trofeja.
Severina, u kulturi iz koje je ponikla, žena je trofej. Kada se taj isti trofej izgubi, u toj istoj kulturi, gubitnici su na sve spremni, kako bi što više njenog zvjezdanog praha u pepeo pretvorili. Kako bi dokazali vlastitu vrijednost i važnost uništavajući nečiji život. Za njih prestanak veze sa Severinom ili ženom koja je njima iz bio kojeg razloga trofej nije kraj jednog emotivnog puta, nego početak rata u kojem će svim sredstvima pokušavati dokazati da oni nisu gubitnici.
Na žalost, Severinu lično ne poznajem. Imamo nekoliko zajedničkih prijatelja i prijateljica što ni o njoj, ni o meni, ništa ne govori, osim da imamo i neke dobre ljude oko sebe.
Severina uopšte ne mora biti dobra osoba, iako vjerujem da jeste. Ali ona to zaista ne mora da bude. Nije morala biti barunica Kasteli, ne mora imati hitove ni najbolju koreografiju, ne mora biti prijatna u medijskim nastupima. Severina samo treba biti dobra jednoj osobi – njenom sinu, što je ovaj dječak nedvojbeno potvrdio izjasnivši se da želi živjeti sa svojom majkom.
To sada, „zbog proceduralne greške“ Vrhovnog suda Hrvatske, ne može. Šetaju ga institucije kao pingpong lopticu, tumbaju iz jedne sredine u drugu, mijenjaju mu navike u najosjetljivijem dobu. A svaki od predstavnika i predstavnica tih institucija horski će vam ponavljati kako sve rade u najboljem interesu djeteta. Aferim.
Grupa književnika i književnica, u vlastitoj nemoći i želji da pomognu, napisali su proglas kojim pozivaju na solidarnost s odlukom dvanaestogodišnjeg dječaka da živi sa svojom majkom.
Održane su i akcije u znak solidarnost sa Severinom, kao što je čitanje dječijih priča do kasno u noć, kojoj su se odazvale osobe od integriteta s aktivističkom istorijom, koje znaju da je svaki čin podrške, onome ili onoj koja se nalazi u potrebi, jednako važan.
Koja god da je preživjela linč bilo koje vrste, zna da je svaki zarez a ne rečenica iznimno bitna. I zato je golemo djelovanje časnih ljudi, koji se sa svojim referencama i profesionalnim kredibilitetom stavljaju na stranu koja je jedina ispravna. Onu koja se tiče interesa djeteta. Suštinski, a ne deklerativno, kako to institucije čine.
Poruka drugim ženama
Godinama se bavim ljudskim pravima i teško je nabrojati sve situacije u kojima smo delegirali i delegirale problem LGBTI zajednice a nadležni nam rekli da postoji problem Roma i Romkinja i populacije sa invaliditetom. Dok im se ne spomenu LGBTI prava, ovih narednih se i ne sjete iako su polja njihove ekspertize i ovlasti djelovanja u segmentu pomoći.
Slično je i sa jednom hrvatskom knjižarom. Znaju tako knjižare zabrazditi, nije im prvi put. Ako malo skrolate niže na izvjesnoj FB stranici Bookare vidjećete kako je osnovni Severinin problem što je u frizerskom salonu, do njihovog objekta, njegovala svoje lokne. Severina je po njima, i po mišljenju većinskog balkanskog življa, trebala njegovati prirodni look depresivne domaćice. Kakve lokne, kakvi bakrači, a valjda jedino mjesto gdje je svom sinu mogla kupiti knjige je upravo njihova knjižara.
Mnogi će reći kako je Severina sama birala partnera, u ovom slučaju oca svog djeteta. I na šta nas to pitanje upućuje, na vječnu potrebu žene da se pravda. Ne smijem ni zamisliti koliko je puta bila u situaciji da objašnjava, jer žene uvijek moraju objašnjavati, i koliko puta je tema bila njen svojevremeni izbor a ne ponašanje sada bivšeg partnera.
Institucije, one sa neetičkim predstavnicima i predstavnicama, posebno vole demonstrirati silu nad javnim ženama koje su u pravilu uspješne. Iz njihovih profesionalnih i ličnih skučenosti doima se to kao demonstracija profesionalne neovisnosti.
U suštini se šalje poruka hiljadama žena koje nisu Severina – šutite i trpite, ako ovako prolazi jedna od najvećih postjugoslovenskih zvijezdi, zašto mislite da vi imate prava na drugačiji ishod.
Medijsko žutilo
I kada se ne bismo bavili i bavile ekspicitnim govorom mržnje na temu oduzimanja Severininog starateljstva nad djetetom, dovoljno je pogledati jedan od „benignijih“ naslova koji glasi: „Severinu zamenio 28 godina mlađom: Ko je supruga Milana Popovića koja mu je rodila troje dece”. Zašto bi bilo koja žena trebala biti zamjena za onu prethodnu i zašto se djeca rađaju očevima? U ovom pokušaju teksta navedeno je kako je njegova supruga, po Popovićevim riječima, iz ugledne beogradske porodice, kako je dobra majka i nije hirovita ni kada je je u drugom stanju, što je, očigledno, ženama itekako svojstveno, jer su po svom biološkom statusu determinisane kao histerične.
Nekakva Facebook stranica, na koju nećemo stavljati link, objavila je, a vezano za Severinu i sudsku odluku – Ono kad samo imaš osnovnu školu i komentarišeš odluku Vrhovnog suda.
U vremenu kakvo je današnje, sam sadržaj često je nebitan, bitna je forma, u našem slučaju oprema teksta. Naslovi poput – sud objasnio zašto je Severinin sin vraćen ocu – ukazuju na neupitno pravo oca nad djetetovim skrbništvom, zahvaljujući kojem je oduzimanja starateljstva majci tek povratak ocu.
Uprkos medijskom žutilu kojem je obojena naša stvarnost, niz je primjera profesionalnog medijskog izvještavanja o dobijanju skrbništva zahvaljujući trgovinom uticaja i nizu malverzacija koje je isposlovao Milan Popović. Jedan od takvih je cijela emisija Nataše Božić Šarić na hrvatskom N1 kanalu.
Za najbrži uvid u toksičnost ljudskog djelovanja nekada je najbolje otvoriti jedan od domaćih portala koji nesmetano, kroz oblikovanje sadržaja, daje svijetu na volju da u komentarima pišu šta stignu. Tako tragom „informacije“ da Severina kada joj je skrbništvo prvi put oduzeto nije koristila polovinu vremena za susrete sa sinom, dolazimo do najprizemnijih uvreda utemeljenih na želji da neko pati, ko god da to bio. Ako je riječ o muzičkoj zvijezdi, tim bolje.
I ne, ne posmatram Severinu Vučković kroz njen zvjezdani status kojem bi se roditeljstvo trebalo podrazumijevati niti mislim da su majke bogom dane skrbnice. Ali već su ranije dokazane zloupotrebe kojima je otac bio sklon i jasno je iz svih tekstova a posebno iz podteksta da je ovo obračun sa jednom ženom, njenog bivšeg partnera a ne borba za roditeljstvo.
Dijete se, uostalom, samo izjasnilo sa kim želi živjeti. A dokaz očinske ljubavi može se demonstrirati na tristo različitih načina, van zlostavljanja djetetove majke. S namjerom da joj se u konačnici ugrozi zdravlje ili ako mu se baš ne posreći, na neki drugi način, zagorča život.
Prevelik je ulog očigledno bio u odbijanju trajne pozicije „kraljice bakra“, pa je tranzicijski kralj ovog metala ukupni fokus vlastitog življenja stavio na zagorčavanje života žene koja je kraljica i bez muškog titulara.
Gledam kako se neke osobe na društvenim mrežama šegače sa onim što se Severini događa. Ismijavaju Severininu vidljivosti, ne shvatajući da je upravo u tome poenta. Demonstrirati institucionalnu silu na najvidljivijoj.
Jednog dana će Severina, na Poljudu, zapjevati „Dalmatinku“. Sa sličnim mizanscenom koji je svojevremeno za nju osmislio genijalni, na žalost pokojni, reditelj Tomaž Pandur. U VIP loži biće njen sin Aleksandar. Putem televizijskih izvještaja još jednu njenu pobjedu pratiće oni kojima je malo „Severininog blata“ pomoglo da ne vide mulj u kojem sami žive.
Vidljivost Severinine borbe pomogla je hiljadama nevidljivih žena. Hvala ti Seve. Lete nam tridesete i one koje nam dolaze, ali žene poput tebe još uvijek uspijevaju držati glavu visoko iznad močvare koju stvarnost kreira.
Ili kako je to rekao veliki Krleža, u „Glembajevim“ gdje je svojevremeno u riječkom HNK glumila barunicu Kasteli – gotovo svi koji pužu pred nama, kasnije nas tako uzvišeno strahovito prljaju.