Mirza Delibašić je bio genije ali njegov put do zvijezda bio je puno trnovitiji nego što su neki mislili i nego što je to izgledalo izvana.
Nije Delibašić bio samo najbolji u BiH, on je jedan od najboljih evropskih košarkaša dvadesetog vijeka.
Godine 1991. FIBA ga je proglasila jednim od 50 najvećih igrača.
U FIBA Kuću slavnih uvršten je 2007.
Foto: Istorija.ba
NEDOSTIŽNA KARIJERA
Delibašič je rođen u Tuzli, 9. januara 1954. godine.
Sjajnu sportsku karijeru počeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak BiH u tenisu.
Reket je zamijenio košarkaškom loptom prvo u tuzlanskoj Slobodi a onda1972. godine prelazi u KK “Bosnu”.
Za “Studente” je odigrao skoro 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa.
Bio je prvak Jugoslavije (1978. i 1980.), klupski prvak Europe 1979. godine, a s reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojio je sve moguće trofeje.
Poslije prelazi u Real Madrid gdje za samo dvije godine ostavlja veliki trag. Njegov nekadašnji suigrač Huan Antonio Korbalan, čak je napisao i knjigu “Razgovori sa Mirzom”.
Foto: Facebook
Dva je puta bio prvak “Starog kontinenta” (1977. i 1979.), prvak svijeta 1978. godine i olimpijski pobjednik 1980.godine.
Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980. godine.
Četiri je puta biran za najboljeg sportaša Bosne i Hercegovine, a 2000. godine proglašen je sportistom svih vremena u BiH.
Igračku karijeru Delibašić je završio sa samo 29 godina zbog problema sa zdravljem.
NAJSJAJNIJA ZVIJEZDA NAŠIH PROSTORA
Budući da je bivša Jugoslavija bila jedna od najvećih svjetskih sila u košarci, regija je oduvijek bila puna superzvijezda ovog prekrasnog sporta – međutim, samo je nekoliko njih koji su bili počašćeni kao prvi.
Zvali su ga Kindže, kako mnogi kažu – bolji čovjek od košarkaša.
I naravno, kao košarkaš bio je velikan, koji je osvojio sve što je igrač u to vrijeme mogao osvojiti – prvenstvo Jugoslavije, KUP europskih prvaka, EuroBasket, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre.
Njegova remek-djela s terena zauvijek će se pamtiti.
Foto: ABALiga
Košarkaška dvorana u našem gradu nosi njegovo ime a svake godine se igra memorijalni turnir u njegovu čast.
Takmičenje Kupa u Bosni i Hercegovini u košarci je preimenovano u “Kup Mirza Delibašić” a postavljena je i skulptura ispred dvorane na Skenderiji.
Foto: Reprezentacija.ba
Njegov doprinos našoj košarci je nemoguće zaboraviti i on je besmrtan u srcima svakog ljubitelja košarke na našim prostorima.
ČOVJEK FANTASTIČNIH OSOBINA
Delibašić je 1983. odbio da naplati obeštećenje za raskid ugovora s Realom iako je imao još jednu godinu ugovora. Kad su mu ponudili nadoknadu, odgovorio je: “Nisam navikao da naplaćujem nezarađeno. Bit će dovoljno da me učlanite u klub”.
Takva sportska etika je nepoznanica danas.
“Uvijek je imao svoj stav. U sportu je bio princ, genij u životu… Imao je pregršt fantastičnih osobina. Neizbježno je da se takav čovjek spomene, neizmjerno dobra osoba, pametan i pun ljudskih kvaliteta”, rekla je svojevremeno Slavica Delibašić, supruga.
Foto: Magazin Gracija
Lolo Sainz, dugogodišnji trener Real-a, rekao je da je Mirza za njega bio jako važan.
“Mirza je bio važan čovjek za mene. Način na koji je igrao košarku u “Real Madridu” je nazaboravan. Došao je iz kluba koji nije bio toliko popularan u svijetu i za kratko vrijeme je promijenio filozofiju igre u velikom klubu kakav je “Real”. Zvao sam ga Maestro zato što sam mnogo stvari naučio od njega. Bio je čovjek koji nam je konstantno prenosio svoje znanje. Njegova karizma bila je nevjerovatno jaka. Uvijek nas je volio prijatno iznenaditi – jednog dana je izgovorio riječ paleto (papak, op.a.) i svi smo se smijali. Naučio je briljantno igrati musa (španska igra sa kartama) jer je brzo skontao fol kako se zapravo pobjeđuje. Mirza je bio veliki igrač sa kojim sam imao odličan odnos kao trener – igrač. Zadnji put smo se sreli u sportskoj sali Raimundo Saporta gdje se okupila stara guardia “Reala”. Znao sam da se tada osjećao loše, ali se dobro držao. Tada sam mu rekao: “Mirza moraš se boriti”, na što mi je on odgovorio: “Ne, umoran sam. Poginuli su mnogi moji prijatelji, ima mnogo drugih problema u mom gradu. Zato šuti!” Njegovi zdravstveni problemi su počeli još kada je napustio “Real Madrid” i prešao u talijansku ekipu “Caserta”. Doktori su mu savjetovali da ostavi piće i cigarete. Kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini, zaboravio je da se mora čuvati. Rekao mi je da njegovi drugovi u ratu umiru. Nije se mnogo pazio, ali to je bio njegov karakter i stil života. Sjećam se njegovih riječi: “To je moj život i živim kako hoću.”, izjavio je Sainz.
Kindže je, u masi zvijezda koji su nosili dres Real Madrida ostao jedan od najvećih.
“Bio je iznimno inteligentan, sa nevjerovantim smislom za humor i pun ironije. Odlično je razumio naš mentalitet te se znao dobro igrati dvosmislenim riječima. Najbolje je pokazao svoj personalitet kada je našem prijatelju Angelinu, koji se inače brinuo o našoj sportskoj odjeći, pomogao da ostvari svoj san. Angelin je želio kupiti motor. Skupljao je novac i svaki dan je gledao motore. Mirza je to znao i jedne prilike mu je rekao: “Ako nešto završim, kupit ću ti motor.” Tri dana kasnije došao je sa novcem i rekao Angelinu: “Ovo je za tebe.” Iako je Angelin to htio odbiti, na kraju je morao novac uzeti. Kada je Mirza otišao iz “Reala” u Italiju, rekao mi je: “U budućnosti se želim vratiti u ‘Real Madrid’. Ali…” prisjetio se Jose Luis Llorente, suigrač iz Reala.
Jedno je mjesto u dvorani Reala uvijek bilo rezervisano za čovjeka koji je uvijek bio – veći od košarkaša.
“Bio je ogledalo u koje se trebao pogledati svaki mladi košarkaš koji je želio da nauči igrati košarku. Mirza je prolazio protivnika bez ijednog pogleda. Dominirao je na terenu i to je bilo spektakularno. Možemo reći da je bio Laudrup košarke. Genije.”, rekao je Clifford Luyk, igrač i trenutni trener jedne od sekcija.
Real mu je organizirao i oproštajnu utakmicu.
“Upoznao sam ga prije dvije godine i mogu samo reći da je jedna od najboljih osoba koje sam upoznao u svom životu: ljubazan, kulturan, društven… Kada je govorio o košarci, bio je ozbiljan. I ako neko zaista želi naučiti da igra košarku, mora vidjeti snimke kako je to Mirza radio. Bio je vanserijski: znao je dominirati na terenu, driblati, zaobići protivnika, trčati…”, rekao je Jose Biriukov, igrač.
Kada se opraštao od karijere, bio je to jedan od najemotivnijh trenutaka u istoriji sporta Sarajeva, BiH ali i bivše Jugoslavije.
SHOOTING FOR MIRZA
Dokumentarni film “Shooting for Mirza” predstavljen je na 27. Sarajevo Film Festivalu. Režiju potpisuje Juan Gautier, ccenario Yayo Herrero a producenti su Danko Delibašić i Mintxo Díaz.
ČOVJEK PRIJE SVEGA
Vjeran Sarajevu ostao je i tokom opsade 1992-1995. kada je odbio ponudu rukovodstva “Reala”.
Bio je selektor košarkaške reprezentacije BiH koja je 1993. godine na Evropskom prvenstvu osvojila osmo mjesto.
To je i dalje najbolji plasman bh. državnog tima na evropskim takmičenjima.
Mirza Delibašić Kindže umro je u Sarajevu 8. decembra, 2001. godine u u 47. godini.
Foto: Fokus
VELIKAN U DRUŠTVU VELIKANA
Nije nepoznanica da je bio u društvu velikana, sarajevske raje, onih koji su svojom jednostavnošću a opet veličinom ostavljali dubok trag u bh. društvu općenito.
Stihovi koje je Kemal Monteno napisao a Davorin Popović otpjevao, i dalje bude snažne emocije, posebno danas kada ova “tri druga” više nisu među nama.
“Hvala ti druže moj,
Za sve trenutke lijepe, za sve radosti,
U ime svih,
U ime ove mladosti,
Mirza, hvala ti.
U mojoj ulici, dječaci rastu
Bezbrižno se igraju
I maštaju da jednom
Budu kao ti,
Mirza, hvala ti.
Kindže, Kindže
U ime nas,
U ime svih,
Mirza, hvala ti!”
O njemu je snimljeno mnoštvo dokumentaraca, bio je i ostao inspiracija sportiste i najviše, čovjeka.
Prosto moramo graditi društvo u kojem se posebnost ličnosti i sportskog duha kakvim je obilovao Kindže ne zaboravlja i njeguje kao nauk generacijama koje dolaze.
akta.ba