Prošle sedmice u toku 48 sati u Zagrebu transplantirano je pet organa: tri srca i dvoja pluća. Veliki uspjeh ljekara iz Hrvatske. Nažalost kod nas je situacija dosta lošija. Bosna i Hercegovina je u prethodnim godinama imala pauzu kada su u pitanju transplatacije, a zašto je to bilo tako, ni pacijenti nisu dobijali odgovor. Lista čekanja na transplantaciju se samo povećavala, a nažalost mnogi pacijenti su i umrli čekajući. O procesu transplantacije, listama čekanja ali i o donorima organa razgovarali smo sa Tomislavom Žuljevićem, predsjednikom Udruženja dijaliziranih i transplantiranih organa u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Stigla nam je veoma dobra vijest iz regiona prošle sedmice. U KBC-u Zagreb transplantirana su tri srca i dvoja pluća. Kakva je situacija kod nas?
Vijest iz KBC Zagreb, koliko god bila za neke iznenađujuća, za mene osobno je sasvim normalna jer Republika Hrvatska već više godina visoko kotira kada je u pitanju donacija i transplantacija organa. Također, Hrvatska je visoko rangirana kada se promatra broj preminulih donora na milijun stanovnika, a od 2007. godine članica je i Eurotransplanta. Što se tiče Bosne i Hercegovine, stvari su puno drugačije, a brojke puno manje. Broj preminulih donora na milijun stanovnika je skroman ali s tendencijom rasta, što nas svakako raduje.
Svjedočili smo i radili priče o dugim listama čekanja pacijenata na transplantaciju. Da li je ova godina donijela pozitivne promjene i veći broj transplantacija?
Ako gledamo broj transplantacija u zadnjih 10 godina, 2024. će biti jedna od boljih.
Ova godina će ostati i zapisana u povijest BH zdravstva kao godina kada se uradila i prva transplantacija srca u KCUS. Inače broj transplantiranih organa ove godine je 27, a mi se nadamo da će do kraja godine to narasti na 30, to znači 30 spašenih života. Zanimljivo je da je ove godine urađeno više kadaveričnih transplantacija nego transplantacija od živih donora. Za takvu statistiku najviše je zaslužna KB Zenica koja je samo ove godine imala 5 pristanaka obitelji i 5 eksplantacija organa. Također, moramo odati priznanje i transplantacijskim timovima u KCUS i UKC Tuzla, ali na poseban se način zahvaljujemo obiteljima preminulih donora koji su pristali da daruju organe dragih preminulih članova obitelji. Zasluge idu i Donorskoj mreži u BiH i UDiTB FBIH. Ove dvije NVO permanentno rade na promociji doniranja organa i neumorno zagovaraju donorstvo i transplantaciju. Svi moraju znati: Bez donacije-nema transplantacije organa!
Koji je bio najteži period. Je li to, možda, period korone i nakon korone? Kada je napravljena najveća pauza kada nisu rađene transplantacije?
Sigurno najteži period je bio period Covid19 i to od početka 2020. do sredine 2021. To je period od 1,5 godinu dana kada nismo imali niti jednu transplantaciju. Niti od živih niti od preminulih donora. To je period kada smo izgubili brojne kolege sa dijalize a neki i pored živih donora, nažalost, nisu dočekali transplantaciju. Uslijed teške pandemije naši klinički centri jednostavno nisu uspjeli da se konsolidiraju i da na neki način pokušaju raditi makar žive srodne transplantacije. To je ostavilo veliki trag na transplantacijski proces u BiH, pa smo nakon pandemije krenuli od novog početka. 2021. godine imali smo 4, 2022. 10, a 2023. 16 transplantacija. Dakle, ove godine gotovo duplo više u odnosu na prošlu što nas veseli i što je jedan od načina da se dođe do Eurotransplanta čemu svi težimo.
Imate li informacije da li se više ljudi odlučuje na doniranje organa i koliko je u stvari bitno da građani imaju više informacija o tom humanom činu?
Kao što sam već spomenuo, rad Donorska mreže u BiH i UDiTB FBIH uveliko je doprinjeo da se priča o darivanju i transplantaciji nađe u medijskom prostoru naše zemlje i da se tu zadrži što duže. Radom na terenu, našim stalnim akcijama, tribinama, edukacijama, isturenim štandovima, medijskim istupima, približili smo ovu temu običnim ljudima i razbili neke predrasude koje su mnogi imali. To su prepoznale i neke institucije, prije svega Federalno ministarstvo zdravstva i Centar za transplantacijsku medicinu pri ovom ministarstvu, a posebno nas raduje zanimanje Ministarstva civilnih poslova koje je na nedavnom simpoziju u KCUS-u pohvalilo naš rad. Broj potpisanih donorskih kartica je više od 80.000 pa se sukladno tome povećao i broj donora. Međutim, ova humana priča nema svoj kraj. To je tema koja stalno mora biti u fokusu i na kojoj se mora permanentno raditi bez obzira na broj donora i broj transplantacija.Samo tako možemo doći do većeg broja presađenih organa što po automatizmu znači i puno spašenih života teško bolesnih pacijenata.
Za kraj, koliko još pacijenata čeka na transplantaciju?
Liste čekanja su „živa materija“ podaci se ažuriraju svakodnevno ali po zadnjim podacima koje smo dobili od Centra za transplantacijsku medicinu pri FMZ, na listi čekanja za bubreg je oko 180 pacijenta, na jetru čeka 40, a na srce 25 pacijenta. Lista čekanja nije realna jer mnogi pacijenti kod kojih je došlo do zatajenja, jetre, srca ili bubrega, iz ovih ili onih razloga nisu uradili obradu za transplantaciju tj. klinički pregled te stoga nisu zadovoljili osnovni kriterij da budu upisani na listu čekanja za transplantaciju. Realno bi na listi čekanja za bubreg trebalo bi biti gotovo 500 pacijenta, jer na dijalizi u FBIH imamo nešto manje od 2000 onih koji se liječe dijalizom. Od njih 2000, 1/3 bi mogli biti kandidati za transplantaciju.
Naslovna footgrafija: Tomislav Žuljević (privatna arhiva)
M.P.