2026. godina stiže za godinu i kusur dana. Po općeprihvaćenim civilizacijskim normama nije daleko. Dapače, izrazito je blizu. U crnoj rupi kakva je Bosna i Hercegovina, bez doze cinizma, za vladajuću pamet vrijede neka druga pravila prostora i vremena, pa će 2026. godina doći tek za desetak godina, a tih desetak godina proći će u idealnim okolnostima. Zvuči čudno, ali to je nepobitan zaključak ukoliko se o vremenu sudi iz ugla energetskih strategija koje od 2015. godine do danas poduzimaju sve vlade i sve političke stranke koje obnašaju vlast. Ponašanje je u toj mjeri istovjetno da, posudimo opet metodu opserviranja kroz energetsku strategiju, u Bosni i Hercegovini čak i nema stvarnih političkih stranaka sa različitim ideologijama i ekonomskim strategijama, nego je sve jedan te isti kalambur.
Te 2015. godine u Bosnu i Hercegovinu došla je dozlaboga glupa i po državu štetna Agenda 2030. koja je zaključila da se Bosna i Hercegovina treba odreći energenata koje ima, poput uglja, u korist onoga čega nema, a to su obnovljivi izvori energije poput vjetra, vode, sunca itd. Dat je rok od desetak godina da se izvrši operacija odstranjivanja srca energetskoj neovisnosti Bosne i Hercegovine, pod punim monitoringom EU, koja se i sama oslonila na američku političku pamet i ruski plin. Niko nije mogao ni pomisliti da bi se u tom slučaju moglo desiti da dođe do sukoba između ruskih i američkih interesa, posebno jer Amerikanci nisu u posljednjih 70 godina nikada vodili ratove oko energije. Međutim, govorimo još uvijek o vremenu prije napada Rusije na Ukrajinu 2022. godine i zavrtanja plina širom Evrope. Agenda je prihvaćena bez odbijanja. Već dugo u Bosni i Hercegovini, naročito u Sarajevu, moguće je prihvatiti sve i svašta bez ikakvog kritičkog osvrta na sve te agende i strategije, pod izgovorom da nas to vodi u EU. Za ulazak u EU sve je mala cijena. Treba napomenuti da je trenutno cijela Bosna i Hercegovina rasprodata Zapadu za bescijenje, a država još nije u EU. U EU je nije ugurao ni rat koji Rusija forisira već dvije godine. Zapravo, ocjena odličnog teoretičara Davida Harveya da se u Sjedinjenim Američkim Državama svaka politika može prodati ako se u javnosti pritisne dugme „freedom“, pa čak i napad na Irak, primjenjiva je da se u Sarajevu svaka politika može podvaliti ako je prati tvrdnja da je nužna za ulazak u EU, uz tradicionalno nazivanje kritičara proruskim, prosrpskim (misli se na pročetničke, ali ne izgovara), da bi šlag na patriotsku tortu došla tvrdnja da je sve to prodržavni interes i zaštita suvereniteta. Tako je na kraju u Sarajevu temeljna rasprodaja države postala temeljna zaštita države.
Nastavimo i dalje bez cinizma i satire, jer su oboje ukopani pored Alije, a od tada je ovdje svaka glupost postala realnost i samo krajnje neumjesni ljudi zbijaju viceve. Iako je Zapad ponudio demokratski izbor, da se uzme njihovo ili propadne, dao je i neki rok od desetak godina, čime se vraćamo na početni laboratorijski nalaz: u BiH vrijeme još nije počelo. Za tih deset godina, parafraziramo, a strategije je vrlo lako pronaći, napravljena je strategija da će se kreirati strategija. Da, tačno tako piše, ali dobar je nauk da javnost voli ignorirati faktičko nauštrb fatičkog, pa ćemo ipak ponuditi i citat. „Tranzicija energetskog sektora zahtijeva izradu strateških dokumenata kojima su zacrtani ciljevi za razvoj energetskog sektora Bosne i Hercegovine i FBiH“, a ključni dio je i sljedeći: „dosta strateških dokumenata, kojima bi se trebao pratiti kompletan proces, još nisu doneseni“.
S obzirom da do 2026. godine ima još deset godina, svi dokumenti će biti izrađeni do petka, a od ponedjeljka i dodatne vjetroelektrane, solarne elektrane, hidroelektrane i proces „pravedne tranzicije“ će biti dovršen. A zašto je uopšte bitna 2026. godina? To je godina kada počinju svojevrsni penali i plaćanje eko taksi za struju proizvedenu kroz proces karbonizacije. Drugim riječima, plaćanje kazni za loženje ćumura u termoelektranama. Tako izgleda pravedna tranzicija Zapada, nakon prisile da se odrekneš stvarnog i implementiranog energetskog sistema, pravedno plaćanje kazne ukoliko nisi to uradio, a skupa alternativa ukoliko jesi.
Dosad je cijena električne energije prema građanima BiH bila subvencionirana prodajom struje u inostranstvo. Od te prodaje namireni su troškovi EP, pa struja domaćinstvima je poskupila tek dva puta po desetak procenata. Zapravo, do danas nije tačno objašnjeno koliko je tačno procenata poskupila struja i kome, jer i poskupljenje privrednim subjektima se održava na cijenama svim građanima. Od 2026. godine nije više moguće računati na postojeću subvenciju i, iako će vladajući sve učiniti da do toga ne dođe, ipak će sigurno doći do poskupljenja struje. Bolni, ali potrebni rezovi i poskupljenja; zvuči već poznato. Potom će poskupiti sve.
Uporedo, dok je trajao nerad i ignorisanje, sada zaista, činjenice da vrijeme prolazi, a da se idealne godine pretvaraju u kobne godine nakon napada Rusije na Ukrajinu, i sam Zapad je pokazao da im je strategija neodrživa. Međutim, kako je projekat odmakao, naša budućnost je već vidljiva u njihovoj sadašnjosti. Skuplji eko prihvatljiv plin plaćaju sada SAD-u, to plaćaju građani, koji se bune na cijene i svega ostalog, a čak i Njemačka bilježi negativan ekonomski trend. U Bosni i Hercegovini to nije nauk nikome, jer važno je slušati strane lobije i čim prije ući u EU, gdje nas očekuje ekonomsko blagostanje koje je već preporodilo Hrvatsku.
Skuplja struja, skuplji plin, skuplja nafta i najskuplja izborna godina očekuju nas u 2026. godini, u kojoj će nakon potpunog pada Trojke doći vjerovatna koalicija SDP-a i SDA, jer nevolja nikada ne dolazi sama. Do 2030. godine trenutna vremena beznađa biće samo idilična sjećanja, kada će potpuno beznađe zavladati cijelom Bosnom i Hercegovinom. U vlasti su svi, poput libanske podjele vlasti, ali niko nema moć, niti je vlast funkcionalna. Nema ni demonstracija i nereda, jer nema ni društva, kojeg ne može ni biti, jer je emigriralo ili prihvatilo oportunizam uzimanja mrvica sa stola. Njemačka i ostatak EU će biti prisiljeni da kupuju američko oružje kao dio nove strategije odbrane Europe, čime će ratna ekonomija ugasiti one izvore novca koji trenutno najviše odgovaraju ekonomskim imigracijama kojima je zahvaćena i Bosna i Hercegovina.
Ako se pitate zašto o ovome ne bruji radio, to je zato što svira antisrpski hit Bože Vreće, koji je zamijenio pređašnji hit Sanje Vlaisavljević o svinjetini, a već sutra će svirati treći hit u kojem će ponovo građani moći pred telekranom u toku dvominutne mržnje dati oštar moralni sud o pojavama koje nagrizaju ovo društvo.
Suad Beganović, Prometej.ba