Kažu da svako živo biće, svaka individua bez obzira na sve treba imati svoje mjesto pod suncem… A da li je to zaista tako u ovom svijetu istina i laži upoznat ću vas sa moje tačke gledišta. Rođena sam jednog decembarskog dana prije osamnaest ljeta u Berlinu. Tog dana svijet kao da je postao neka druga dimenzija za moje roditelje i sestru. Bili su presretni što je naša porodica postala bogatija za još jednog člana. Smjestili su me u inkubator i nisu isprva znali šta mi je…
Vraćamo se u BiH 1 god nakon mog rođenja. Tu živimo još par god u neizvjesnosti, ne znajući šta nam nosi sutra … I kao grom iz vedra neba moje roditelje i sestru pogodi zastrašujuća dijagnoza: Cerebralna paraliza usljed jednominutnog nedostatka kisika u inkubatoru. I dobro, kažu moji roditelji, a šta sad? A onda im taj “nazovi doktor” neuropedijatar kaže: “Slušajte gospodine i gospođo vi ovo dijete ostavite”! “Bit će kao biljka sa sa raznim psihomotornim poteškoćama”! Moji roditelji ga nisu poslušali i nisu me odbacili, a i ja sam pobijedila sve ljudske predrasude i zahvaljujući svom trudu i trudu svojih roditelja tu sam gdje jesam. Nikada se nisam osjećala drugačijom od ostalih vršnjaka i nikada mi sažaljenje nije bilo put do nečijeg srca, već samo topla ljudska riječ i iskreni osmijeh. Sada sam skoro ostvarena osoba, završavam IV razred srednje škole i planiram upisati fakultet u čemu ću nadam se i uspjeti. Jer, moj moto je: i što ne mogu – JA MOGU! Zbog toga moj glas ide uvijek za ljudska prava. Za bolji i drugačiji svijet koji će omogućiti svoj djeci svijeta bez obzira na njihov invaliditet, vjersku ili etničku pripadnost, da se predstavljaju i izgrade sebe kroz empatiju prema drugom i drugačijem.
I na kraju samo ostaje mi vjera i nada da će i u mojoj dragoj BiH doći neka bolja vremena, gdje će i nadležni dati svoj doprinos poštivanju osnovnih ljudskih prava i da se budućnost neće graditi na ostatcima prošlosti. JER VRIJEME JE ZA PROMJENE, I MI MORAMO KRENUTI DALJE!
Lejla Ibrahimi
Učenica IV razreda Škole za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje.
Rad je nagrađen posebnom Nagradom ohrabrenja na literarnom takmičenju Mreže za izgradnju mira “Moj glas za ljudska prava i mir” za učenice i učenike Mreže za izgradnju mira