Evo sjedim u gnuši sopstvenog nemira
Tišina davi
Mrtve duše traže da ih se pusti, ne dira
Samotno leže, stišću ih zaboravi
Limenka zvekeće po asfaltu mokrom
Ne pitajte ko je kup
Metalno srce što vapi za životom
Trljajuć ruke od Božijeg htijenja
Uzdiše
Zbog kiše
Što pod zubima nema
Pretače u snove
Bisernim kistom nacrtah mu dugu
Šta to niče dok kosti mi struže
Krvi je tijesno i više je gužve
Voz života krči prugu
Ozaren
Bez sjaja
Dolazi
Vrišti sa mišlju o drugom
Odbačen
Ali vrijedan kao komad mesa u psećoj šapi
O glavati podlaci
Isukajte svoje laži pred licem sunca
Nek vas sagori i u pakao baci
Na scjentište garavih srca
Ruci u drugoj, toplo je
Kad je početak?
Reci mi ti beskrajni kraju!
Pivić Belma
Objašnjenje date pjesme: Pjesma predstavlja pokušaj iskazivanja stanje omaložavanja populacije ljudi koji žive od danas do sutra, skupljajući poneke stvari na ulici i mučno preživljavajući svaki dan. Ovim se želi uvidjeti razlika između jednog takvog čovjeka i čovjeka koji živi u solidnom ekonomskom stanju. Nakon njihovog susreta, ovaj drugi shvata šta je smisao života.
Rad je nagrađen trećim nagradom u kategoriji srednjih škola na literarnom takmičenju Mreže za izgradnju mira “Moj glas za ljudska prava i mir” za učenice i učenike osnovnih i srednjih škola.