Nemojte se čuditi što će vam današnji dan čestitati one koji drugih dana zabole neka stvar za vašu mladost. Oni su svoju osigurali. Jesu, vjerujte mi.
Nemojte se čuditi ni onima koji će vam na današnji dan pričati kako su oni nekad živjeli, bili mladi, putovali, radili, osnivali porodice. Nemojte im se čuditi, oni su tada imali Maršala, mi imamo Izetbegovića, Ivanića, Čovića i Dodika.
Mi nemamo ništa, ali imamo njih. Kud bi ti bolje i ljepše!?
Nemojte se čuditi ni onima koji će vam na vaše riječi da je Dan mladosti reći to slaviti ne treba, to nije vjerski. Ne pripada to ni jednima ni drugima, ni trećima. To pripada mladosti. Onoj mladosti za koju vjerujem da će jednog dana “iščupati” ovu zemlje iz kaljuže u koju je upala. Svih ekonomskih, socijalnih, nacionalnih, političkih i kakvih sve ne kriza.
Mlad čovjek može sve, mlad čovjek mora sve.
O kojoj mladosti sad ona priča, kad ni ona ne vjeruje više da možemo ići dalje i ona je predala papire za vizu i broji dane do poziva!?
O onoj mladosti koju nosi ime mog druga Družica iz Bosanskog Petrovca. Znaš li ti s kakvim ponosom on priča o svom gradu, kakve zrele ideje i stavove ima? Kad odeš u Petrovac, fino se ko čovjek najedeš jer znaš Adu. Mislim, Druzica znaju i u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Banjaluci, u Beogradu, Zagrebu. E, takva mladost.
O onoj mladosti koja nosi ime moje Irhane, zamisli da si visoka 1, 65 i da imaš stav.
Hej, imaš stav i kažeš ga naglas, bez straha. A žensko si. Zamrsiš račune nekim “velikim” ljudima jer si pokazala prstom, rekla jezikom, i branila srcem i razumom. A kako tek piše, ova moja, pa to je da plačeš i smiješ se istovremeno.
O onoj borbenoj mladosti koja traži ravnopravnost, da, jasno i glasno. Koja ne strahuje, ne boji se kamenja, dobacivanja, psovki. Zbog koga sam onu Safetovu “neka ljubi ko god koga hoće” još više zavoljela. Neko ko se zove Marija i prema kome ja imam samo divljenje. To koliko ljubavi ima u toj osobi nije normalno!
O onoj mladosti koja nosi ime mog sudruga iz klupe, Harisa, koji piše takve tekstove za neke ozbiljne novine. Koji istražuje, piše. Neki dan čitam hvali ga Kazaz, onaj o kojem smo učili. Hej, zamisli, doživiš tu čast, a ono samo krila rastu! Jer si na pravom putu!
O onoj mladosti koja nosi ime Ermina, dolazi iz Tuzle. I ponekad kaže ono baš što treba, ono kad ti najviše treba i vrati ti osmijeh na lice. Osoba koja je svima pokazala, rad, trud i zalaganje se uvijek isplate u životu. Ljudi moji, koja je to ljudina od cure. Znate je? Ona mala iz Tuzle, Lulice. A sad znate, super.
Zaustavljam se.
Edina, ovako ne ide! Do sutra ćeš pisati o ljudima koje voliš, o ljudima koji su budućnost ove zemlje. O ljudima u koje vjeruješ. Da, vjeruješ.
Ja vjerujem u svu mladost ove Bosne i Hercegovine. U svoje drugove iz Jablanice, Palkana i Nermanu. Koji uvijek imaju otvorena vrata, i koje uvijek čekaju otvorena vrata. U svoju sarajevsku i raju Sofiju, Randu, Azru, Edinu, Almedinu iz Konjica. U tuzlansku snagu Dijanu i Dalilu. Mladost iz Srebrenika koja nosi ime Samre i koja mi duguje srebreničke vode:) Darjanu iz Prijedora. Najviše vjerujem u svoju krajišku mladost. Mladost koja hrabro kuca na vrata, korača i traži promjene, koja ne šuti.
Zamisli ti, kakva je to mladost kada jedna Edina iz Bosanske Krupe nazove jednu Sofiju sa Pala svojom drugaricom. Kada Edina iz Krajina ima bujruma u Hercegovini. Kada sa Darjanom dijeli sobu u hotelu iako se prvi put vide. I otkriju da obje vole Tops iz Velike Kladuše. Kada u Sarajevu samo kaže da dolazi i već se posteljina u krevetu mijenja. Kada voli u Tuzli. Kada ljeto provodi u Srebrenici. Kada je u Bihaću hrani jedna Rada, a sestrom naziva jednu Enu.
U takvu mladost vjerujem. Mladost koja ne vidi granice, koja razmišlja izvan kutije i koja nije zadojena mržnjom.
Niste znali da postoji takva mladost. Mogla sam vas večeras hvaliti gospodo, Izetbegoviću, Ivaniću, Čovicu, Milorade, ali bojim se da za ovu moju bosansku mladost niste znali.
Napisala: Edina Gerzić