Evo želim nešto da vam kažem,
sa svijetom u kom živimo ja se ne slažem.
Zbog nesrećnog rata
mnoga djeca nisu izgovorila “tata”,
mnoga su izgubila seku il´ brata.
Nedužan narod uvijek strada,
danas ne postoji pravda.
Dosta mi je idealista koji zbog ideje
grade grobne aleje.
Dosta mi je nasilne demokratije,
jer zbog nje uništavaju se čitave nacije.
Svi ljudi ista prava nemaju,
veliki moćnici samo nevolje spremaju.
Nasilje je svuda oko nas,
nekako moramo naći spas.
Sam moj glas
ne može se daleko čuti
Hajdemo se potruditi ,
budimo djeca mira mi.
Nama ne treba krvavi pir,
trebaju nam ljubav i mir.
Treba nam bolje sutra,
da se srećni budimo svakog jutra.
Dječijim osmijehom ukrasimo epolete.
Vojnici, umjesto granata u naručje uzmite dijete.
Umjesto kasarni gradimo škole,
mostove ljubavi jer svi to vole.
Nemojmo mrziti jedni druge,
tako nigdje neće biti tuge.
Koje smo vjere bitno nije,
bitno je ono što nam se u duši krije.
Nebitno vjerujemo li u Boga ili Alaha,
trebamo svi živjeti bez straha.
Pružimo ruku komšiji Hrvatu,
k´o rođenom svome bratu.
Muslimanu Bajram čestitajmo,
tako i svoju djecu vaspitajmo.
Jedni drugima pomažimo,
jedni uz druge budimo,
za ravnopravnost se borimo.
Rat je krvav pir!
Zajedno čuvajmo mir,
jer mir je svetinja, a ne hir.
Nek’ planeta Zemlja čista bude,
jer ona je jedina kolijevka za sve ljude.
Objašnjenje: U ovoj pjesmi sam pokušala na što bolji način iznijeti svoje mišljenje i stavove o današnjem svijetu (kako o svijetu tako i o Bosni i Hercegovini). Kao što kroz pjesmu govorim moramo zajedno nešto učiniti kako bi svi živjeli u miru i svi imali ista prava.
Milica Kos, učenica 1. razreda UTTŠ Banja Luka, smjer turistički tehničar
Uz podršku Brankice Tatić, profesorice srpskog jezika i književnosti
UGOSTITELJSKO-TRGOVINSKO-TURISTIČKA ŠKOLA
BANJA LUKA