„Pomirenje nije ni vještina niti znanje, nije ni projekt niti alat. Nema brzih rješenja i lakih odgovora, ne možemo o pomirenju naučiti, ne možemo ga planirati.“ – citat ja autora publikacije, Gorana Božičevića.
Izabrane primjere rada na pomirenju u Hrvatskoj predstavljamo u publikacij „GRADNJA DIJALOGA“.
Tridesetak primjera pripremio je Goran Božičević, mirovni edukator s dugogodišnjim iskustvom rada na pomirenju i izgradnji mira, suradnik Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.
Prikazom ovdje prikupljenih primjera rada na pomirenju u Hrvatskoj namjera nam je pozvati na razgovor, dijalog, neslaganje ili dopunu, sve one koji žele živjeti budućnost pomireni s prošlošću.
Publikacija je nastala u okviru projekta „Mapiranje inicijativa pomirenja na Zapadnom Balkanu“ koji su inicirali i vodili Odjel za političke poslove Ujedinjenih naroda (UN DPA) iz New Yorka, Regionalni ured UNDP-a u Istanbulu i uredi UNDP-a u Albaniji, Makedoniji, Kosovu (prema SC 1244), Srbiji, Crnoj Gori, BiH te Hrvatskoj.
„Tema ove publikacije osvrt je na primjere projekata, aktivnosti i inicijativa usmjerenih prema pomirenju u Hrvatskoj od ljeta 1991. do danas. Ovaj se rad ne bavi razmatranjem o tome što pomirenje/pomirba jest, a što nije, iako i toga ima.“, izjavio je Goran Božičević i nastavio: „Zasniva se na odabiru konkretnih primjera i njihovoj analizi, naučenim lekcijama, porukama koje nam taj odabir šalje.“
Mirenje je u ratnim 1990-im bilo povezano sa temama direktne zaštite ljudskih prava, očuvanja prostora za nenasilje i različitost, održavanje kontakata s ‘drugom stranom’, edukacijom, konkretnim radom u postratnim područjima. Izlaskom iz ratnog perioda, tijekom 2000-ih, pojavljuju se nove teme: počeci rada na suočavanju s prošlošću, počeci suradnje s državnim institucijama, sveučilištima, počeci institucionalnih reformi. Ulaskom u 2010-e, približavanjem članstvu u EU, naglasak je na institucionalnim reformama i javnom radu na teškim temama suočavanja s prošlošću.
Vrijednost ovog izvještaja vidljiva je iz recenzija priznatih hrvatskih stručnjaka:
“Uspostavom dogovorenih mirovnih politika, prostora/ tijela koja ih mogu ostvarivati, suradnjom unutar društva, veliki se pomaci i dobici mogu ostvariti na prevenciji nasilja, saniranju ratnog nasljeđa, društvenom razvoju na svim poljima.”, iz recenzije Borisa Pavelića, novinara Novog lista. „Iz te je rečenice jasno da je uloga države u procesu nezamjenjiva. Također, uvid regionalne studije kako “ne postoje ni nacionalne niti regionalna strategija/plan rada na pomirenju”, jasno govori isto. Držim da bi taj zaglavni kamen pomirenja – odgovornost države – trebalo istaknuti kao ključnu tezu dokumenta, a ne ga tek usput spomenuti, jer se bez njega ne uspijeva objasniti zašto, zapravo, pomirenje ide tako sporo.“
„Opisujući neke odabrane udruge, autor otvoreno progovara o njima kao primjerima koje dio javnosti doživljava kao nenarodne, anacionalne, pa čak i neprijateljske prema Hrvatskoj. Autor ne krije takve stavove javnosti, smještajući sebe otvoreno na njihovu poziciju, ne pokušavajući sebe prikazati kao ‘neutralnog’ u diskusiji o pomirenju.“ napisala je dr.sc. Senada Šelo Šabić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose. „No, ono što je vrijedno, ponovno naglašavam, u ovoj studiji nije da se složite s autorovim stavovima, njegovim odabirom primjera čak i ako ste ideološki na istoj strani, a ako niste, da se složite s njegovim pogledima. Ono što jeste vrijedno jeste pokušati čitati ovu studiju kao napor da se Hrvatsku učini jednom boljom zemljom za život svih njenih građana danas i sutra i zauvijek. Dakle, pojedinci, udruge, institucije koje njeguju drugačiji pogled na nedavnu prošlost, sadašnjost i na temelju toga moguću budućnost pozvani su ovom studijom na dijalog.“