Kako smo prepuni stereotipa i predrasuda, tako se tijekom izbora u prvi plan plasira priča o pasivnosti i nezainteresovanosti mladih po pitanju izbora i izlaska na izbore. Da li su one opravdane?
Nedavna istraživanja pokazuju da političari ili njihovi timovi zaduženi za PR ne poznaju dovoljno statistiku ili ne istražuju. Naime, istraživanja pokazuju da mladi itekako čine važnu skupinu birača i ne samo to, oni su vjerovali ili ne veoma brojni. Analiza općih izbora 2010. godine pokazuje da su mladi činili 52% izlaznosti.
Međutim, bez obzira na navedeno, često ćete čuti ako ništa u svome društvu barem dvije osobe koje kažu: „Ja ću izaći na izbore, to je moja odgovornost“ ili „Neću ja glasati to mene ne interesuje, uvijek isti pobjeđuju.“
To su većinom i dva najčešća razloga zašto (ne)glasati.
Zašto ustvari (ne)glasati?
Političke stranke, u principu, veoma malo ili nimalo svoje programe posvećuju mladima, veoma malo njih ima razrađene programe posvećene mladima. Možda jer se vode stereotipom pasivnosti. Mladima s druge strane nije lako, pogotovo onima koji prvi put izlaze na izbore, odlučiti za koga glasati. Programi stranaka koje se odnose na mlade uglavnom se svode na nekoliko rečenica o temama obrazovanja, nešto manje zapošljavanja, a ponajmanje stambenog zbrinjavanja. Mladima su potrebni konkretni odgovori na pitanja koja su u njihovoj sferi interesovanja.
Najčešći odgovori zašto mladi glasaju su ili zato što vjeruju da nešto mogu promijeniti ili da ispune svoju dužnost ili zato što društvo glasa. Za odgovor na pitanje zašto ne glasaju obično je pesimistički stav prema budućnosti.
Za mlade, pokazuju istraživanje u većini slučajeva naglašavanje nacionalne komponente nije važno, odnosno povezivanje sa nacionalizmom i religijom. Njihov stav o tome za koga glasati stvara se većinom na osnovu stavova rodbine i bližih prijatelja, kao i ličnih stavova u smislu koja će im stranka donijeti određeni dobitak njima ili nekome u porodici, dok je veoma mali broj onih koji će pogledati objektivne pokazatelje kao što su izvještaji o učinkovitosti. Ono što je zanimljivo jesu istraživanja koja pokazuju da mladi svoju odluku donose za vrijeme predizborne kampanje, ali da obično biraju iste stranke kao i prethodni put.
Za mlade od presudnog su značaja također karakteristike političara i to prije svega reputacija stranke iz koje dolaze, sposobnost i dosljednost kandidata, te fizički izgled i nastupi političara.
Mladi ustvari nisu pasivni, oni od političara traže isključivo obećanja koja su realna i moguća za ispuniti, konkretno jasan problem i konkretno riješenje. Pri tome političari trebaju biti upoznati s situaciju u kojojnse mladi nalaze i obraćati pažnju na rješavanje aktuelnih problema. Potenciranje nacionalizma, lažna i nerealna obećanja, neispunjena obećanja, retorika prošlosti i blaćenje protivkandidata mladima mogu samo pomoći da smanje izbor kandidata. Osim već navedenog, mladima je izuzetno važno da su njihovi lideri pristupačni i otvoreni za razgovor i suradnju.
***Tekst je nastao na osnovu istraživanja Instituta za mlade KULT Analiza istraživanja o učešću mladih na izborima u BiH 2014.
Autorica: Nađa Čelebić, dvadesttrogodišnja magistrica komikologije usmjerenja Poslovno komuniciranje, magistrirala na temu novih medija, politike i odnosa s javnošću.