U izbornoj noći 2. 10. 2016. godine prije nego smo i dobili zvaničnu potvrdu totalne, a već odavno očekivane katastrofe tzv. lijevog bloka, njihovi lideri su “zadovoljni rezultatima” panično pozvali na ujedinjenje ljevice te naglasili “nužnost” tog procesa i njegovo što skorije otpočinjanje. Neko neupućen, gledajući ih tako pomislio bi da će već tu noć, odmah, krenuti u taj “nužni” proces te onako u sam cik zore obznaniti konačno ujedinjenje uz dodatak zajedničkoj izjavi – samo još da se baza složi! Jer koga sjećanje još služi… bi oni, lideri, no baza nije htjela. A baza se u “lijevih” partija u nas vazda pitala. Pogotovo kad mišljenje baze godi ličnom interesu lidera.
I ne zna se u čemu je bilo više bezobrazluka, patetike i licemjerja – u pozivu na ujedinjenje na noć kraha ili u paničnim pozivima tokom kampanje da se “izađe i glasa”. A baza, koju ustvari čine stotine hiljada ljudi koji preziru i nacionalno i nacionalističko, liderima ljevice odgovorila je nedvosmisleno i žestoko, upravo onako kako zaslužuju – ostankom kući na dan izbora. U četvrtom razredu osnovne škole uči se da bilo koja veličina pomnožena sa nulom daje nulu. Ljudi su izlazili na izbore 2010. pa onda i 2014. i pokušavali da množeći se sa nulama promijene zakone matematike. Međutim, 2.10.2016. osvješteni, odlučili su da više ne vjeruju njima, liderima, već vlastitim očima.
Tako je Demokratska fronta, stranka sa čak pet državnih parlamentaraca, koja je od svog osnivanja u neprestanom stanju “resetovanja, čišćenja, restartovanja, osvježavanja i osnaživanja”, uspjela ostaviti kod kuće na dan izbora u političkoj praksi do sada nezabilježen broj svojih glasača- čak 100.000 i ostati bez ijedne načelničke pozicije. U tim procesima stranka je “snažila” odlascima ili tjeranjem Marjanovića, Pavića, Bajrovića, Suljagića, dr Akšamije… te do danas već stotina članova odbora, od mjesnih do Glavnog. U saopštenjima Demokratske fronte redovno je stajalo i stoji da ostaju sa njima samo “prave patriote” i da se samo takvi pozivaju da se priključe. Stoga dragi zemljaci, vas sto 100.000 koji ste se drznuli uskratiti podršku DF-u 02.10.2016. godine, da znate, izgubili ste patriotsku licencu koja se izdavala na adresi pomenute stranke. O tome kako se išlo “odlučno u promjene”, građani su prije par dana također rekli šta misle, jer politologija i politika uopšte, koliko god je društvena nauka i ostavlja puno prostora za obmane, toliko je i egzaktna nauka. Njena egzaktnost je na dan izbora neumoljiva.
U istom periodu, SDP je prolazio kroz “demokratizaciju i proces ozdravljenja”. Na oba kongresa održana u tu svrhu sve je bila tema sem jedne, one prave i jedine koja je trebala biti-raščišćavanje i jasno distanciranje od dijela stranke osumnjičenog za nezakonite radnje, korupciju i nepotizam!! Uveden je sistem jedan čovjek – jedan glas gdje je predhodno urađena “reevidencija članstva”. Rezultat svega je sreća i veselje lidera SDPa sve sa pratnjom iza leđa, koji u izbornoj noći ne skrivaju zadovoljstvo izbornim rezultatima slaveći svođenje SDPa na lokalnu snagu u tuzlanskom kantonu i pokušavajući ignorisati poptuni slom u glavnom gradu države, ulogu u gubljenju opštine Centar te jako loše rezultate u Bihaću, Zenici, Goraždu, Hercegovini… Okovi koje vuče SDP od perioda vladavine 2010 do 2014 godine još uvijek su tu i niko tamo nema namjeru da ih skida niti iko više vjeruje da će se to ikada desiti.
Stoga je profesor Asim Mujkić apsolutno u pravu kada kaže da “njihove prve reakcije kojima poraz prikazuju kao pobjedu, nažalost, govore da ne postoji spremnost za suočavanje s realnošću” a misleći na najuža rukovodstva pomenutih stranaka. Dakle, ujedinjenje ljevice promašena je tema u javnosti jer ono što još poneko u ovoj zemlji smatra ljevicom odavno to nije. Ne može se ujediniti nešto što ne postoji ili, broj pomnožen sa nulom daje nulu. A tek dvije nule pomnožene…Sve i da se, hipotetički, “ljevica” ujedini, koji bi to novi kvalitet donijelo?! Ovi isti ljudi koji su je uništili?! Zato je zabluda misliti da je izlaznost lijevo orijentiranih birača bila mala zbog razjedinjenosti “ljevice”. Oni su su ostali kući jer ne žele biti ponovo prevareni i razočarani od istih ljudi. Jednostavno,nisu imali šta birati.
Pod ljevicom u Bosni i Hercegovini u ovom momentu možemo smatrati tek, nažalost, jednu ogromnu amorfnu, neartikulisanu masu ljudi koji žele da naki način imaju okvir da djeluju kao ljevica. Postoji samo jedan način, jedan uslov da lijevi blok krene naprijed. To je odlazak sa političke scene onih koji su doveli do njenog sloma. Šanse da oni sami odu ravne su nuli. Ali, neka niko ne sumnja da će 2018. godine na jesen, onaj egzaktni dio politike odraditi svoje. Imena najodgovornijih za stanje lijeve Bosne i Hercegovine naći se na listama moleći građane za još četiri godine njihovog budžetskog novca. Građani, ljevičari, ostat će i taj dan kućama ne želeći da se množe sa nulama.
Autor: Denis Čarkadžić