Cao! Zovem se Deborah, imam 24 godine i upravo sam diplomirala političke nauke na Univerzitetu u Zürichu, Švicarska. U Sarajevu živim već više od dva mjeseca. Da budem iskrena, nikada nisam ni sanjala o odlasku u instranstvo nakon prvostepenih studija. Najmanje u Bosnu i Hercegovinu. Pa kako to da sam završila u Sarajevu? Pa, ovde sam zbog mog interesa za izgradnju mira (ali i zbog porodice i prijateljevog uvjeravanja u posao;)). Fakultetski studij je u početku pobudio moj interes za transformaciju sukoba i izgradnju mira. Sa nekim teorijskih znanjem u ovom području sam došla u BiH iskusiti kako funkcionira izgradnja mira u praksi. Iz tog razloga trenutno volontiram u nevladinoj organizaciji koja je uključena u izgradnju mira u Sarajevu.
Ovde radim već osam sedmica. Kao i mnoge druge orgaizacije, “moja” organizacija ima mnogo posla i hronično premalo osoblja: moje kolege/ice beskrajno uređuju, planiraju i provode različite organizacijske aktivnosti. Uprks njihovom silnom poslu često nisam u mogućnosti pomoći svojim kolegama/icama: jezik (BHS) se pokazao većom preprekom no što sam u početku mislila – a na žalost to je problem koji se ne može prevladati za tri mjeseca boravka. Ipak, postoji nekoliko stvari na kojima mogu pomoći kolegama/icama – bez obzira na moj nedostatak jezika: pripremam materijale za radionice, pišem mišljenja o dosadašnjim aktivnostima na engleskom jeziku i kupujem ručak za kolege/ice i za mene.
Povremeno se također pridružujem kolegama/icama na nekim aktivnostima. U posljednje vrijeme vikendom idemo u Tuzlu. Tamo držimo radionice za osnovne škole o univerzalnim etičkim vrijednostima i kako integrirati ove vrijednosti u razredu. Tokom vikenda sam također imala priliku susresti osobu iz druge nevladine organizacije koja radi sa ženama iz Srebrenice. Pričala mi je o svojoj organizaciji koja ima sveobuhvatan pristup rješavanju i liječenju trauma koje su žene doživjele tokom rata. Za mene je to bio veoma dirljiv i inspirativan sastanak.
U posljednje vrijeme sam učestvovala u radionici za osnovne škole o medijskoj pedagogiji. Voditelji radionice su bili kreativni mladići koji žele potaknuti ljude da kritički pristupe medijima. Na radionici su nastavnici/e koji učestvovali saznali kako mediji generalno funkcioniraju, i da svako od nas nas ima neke medijalne kvalitete, jer svatko od nas šalje i prenosi poruke. Ljudska bića u cjelini, ali nastavnici posebno, imaju moć da oblikuju percepciju drugih ljudi. Stoga je važno znati o toj moći i ponašati se odgovorno, jer “sa velikom moći dolazi i velika odgovornost” (citat Spidermana;)). Voditelji radionica su predstavili i načine kako koristiti film kao obrazovna sredstva. Pozvali su nas da napravimo vlastite kratke filmove (od ideje preko teksta do glume) o nasilju u školama. Bilo je zanimljivo vidjeti kako su oduševljeni učesnici/e snimali projekte i kako su raznolike i kreativne bile njihove ideje.
Sve u svemu, moje vrijeme do sada u Sarajevu je svakako bilo vrijedno – i preporučila bih to svima koji žele proširiti svoje horizonte: ne samo da sam svaki dan naučila nešto o izgradnji mira u praksi, već sam također mnogo naučila o Sarajevu, njegovoj istoriji i ljudima. Posebno sam zavoljela slušati ljude. Zanimljivo je i pronicljivo slušati različite ljude koji sa mnom žele podijeliti svoje priče i iskustva o svom životu u Bosni. Nažalost, mogla sam slušati samo priče ljudi koji govore engleski ili njemački – kao što sam spomenula ranije: propuštam mnogo zbog jezika (za sada). Ipak, radujem se što ću još nekoliko sedmica provesti u ovoj zanimljivoj zemlji. A možda ću naći vremena i discipline za poboljšanje mog jezika u preostalom vremenu – imam dovoljno motivacije za to.
Deborah Fritzsche, diploma iz političkih nauka Univerziteta u Zürichu, trenutno živi u Sarajevu.