JU Srednja škola za saobraćaj i komunikacije Sarajevo, ul. Velešići br.2, sa dugom tradicijom postojanja od 69 godina, važi za najuspješniju školu u obrazovanju stručnih kadrova iz domena saobraćajne struke. Škola obrazuje stručna zanimanja:
- TEHNIČAR PTT SAOBRAĆAJA (izborna područja: 1. Poštanske tehnologije; 2. Komunikacione tehnologije)
- TEHNIČAR DRUMSKOG SAOBRAĆAJA(izborna područja: 1. Opći smjer; 2. Unutrašnji transport)
Škola obrazuje i zanimanja trećeg stepena:
- Automehaničar
- Autolimar
- Autolakirer
- Vozač motornih vozila
- Autoelektričar
- Rukovalac građevinskih i pretovarnih mašina
Prateći društvene tokove i potrebe za cjeloživotnim učenjem i potrebama za prekvalifikacijom u obrazovanju Škola organizuje i vanrednu nastavu tokom školske godine. U svome radu Škola nastoji učenicima ponuditi zanimljive sadržaje koji će ih osposobiti i motivisati za dalje učenje.
Učenik IV2 razreda Kenan Dizdarević je pokazao interes za društvena pitanja i na časovima sociologije izradio istraživački rad na temu Mladi i mediji. Kroz svoj rad učenik Dizdarević postavlja pitanje o menijskoj pismenosti mladih i kritičkom odnosu učenika prema informacijama koje bobijaju kroz medije, posebno Internet. Do kakvih saznanja je Dizdarević došao u svome istraživanju saznaćete u radu koji slijedi.
UVOD
Svaka generacija ima svoja obilježja, neke elemente koji je čine prepoznatljivom i drugačijom u odnosu na prethodne. Za današnje mlade, takozvanu „Z (iPhone, Facebook) generaciju“, mediji, prvenstveno Internet, mobitel i društvene mreže, čine upravo to obilježje i specifičnost koju ranije generacije, odrasle uz drugi tip medija, kao što su radio, televizija ili novine, nisu imale.“Pripadnici Z generacije su rođeni i odrastaju u potpuno digitaliziranom okruženju“(1).Ukoliko bismo željeli definirati pojam medija, rekli bismo da „Riječ medij vodi porijeklo od latinskog izraza „medium“, što u bukvalnom prijevodu znači nešto što se nalazi u sredini, odnosno nešto što predstavlja sredinu. Glavni zadatak medija je prenošenje različitih vrsta informacija širokoj javnosti.“(2) Upravo zbog današnje okruženosti medijima i lahke dostupnosti informacija, mladi moraju biti vrlo oprezni i mnogo raditi na tome da znaju razlikovati vrijedne, istinite, informacije od onih koje to nisu. Zbog toga je jedna od ključnih kompetencija 21. stoljeća medijska pismenost.
Pojam medijske pismenosti definiran je na konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. godine kao “sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija”.(3) Iako je pojam defnisan još prije 25 godina, u Bosni i Hercegovini se o ovoj temi jako malo govori i piše. U posljednje vrijeme neke nevladine organizacije su pokrenule radionice medijske pismenosti za studente i učenike jer je primjetno da mladi veoma često informacije pronađene na Internetu prihvataju bez provjeravanja njihove tačnosti i relevantnosti, što predstavlja veliki problem. Moglo bi se reći da „medijski pismena osoba kontrolira proces interakcije s medijima. S tim u vezi je važno naglasiti da se kompetencije za ovakvu vrstu procjene medijskog sadržaja usvajaju pomoću dijeljenja iskustava i širenja znanja.“(4) Od ključne je važnosti dijeliti iskustva i znanja sa drugima, da bi što veći broj mladih postao svjestan i prednosti ali i nedostataka sadržaja na mreži, jer je upravo Internet prvo mjesto gdje mladi traže informacije za školu, literaturu za radove, eseje, ali i informacije za zabavu i lične interese. Upravo zbog toga bi se u školskim bibliotekama trebale organizirati neke vrste radionica ili obuke mladih da bi se pokazalo kako na najbolji način pretraživati informacije na Internetu, a posebnu pažnju posvetiti njihovom vrednovanju i analiziranju.
„Informatizacija i kompjuterizacija samo su dio medijske pismenosti.Medijska pismenost znači učiti o svim medijima – štampi, radiju i televiziji… Veoma je bitno znati njihovu historiju, produkcijska i ekonomska načela funkcionisanja, ko posjeduje i kontrolira medije, kakva je koncentracija medijskog vlasništva i njene posljedice – koncentracija društvene moći, osiromašenje i komercijalizacija sadržaja“.(5) Da bi mladi bili svjesni svega onoga što se krije iza medijskih sadržaja, oni moraju biti upoznati sa historijom svakog medija, sa njihovim osobenostima i pojmovima kao što su lektura, cenzura, vlasništvo…
Veoma je bitno kod mladih ljudi razvijati kritički odnos prema medijskim sadržajima tako da oni mogu prepoznati različite elemente sa kojima se susreću prilikom konsultiranja medijskih sadržaja i reagovati na njih prema potrebi. Često susrećemo sa različitim mišljenjima o tome da li su masovni mediji poput televizije i Interneta pozitivni ili negativni, a vjerovatno bi pravi odgovor na to bio da su i jedno i drugo, zavisno od načina korištenja i sposobnosti kritičkog tumačenja sadržaja koje dobijamo putem medija. Upravo je zbog toga neophodno mlade ljude osposobiti da kritički razmišljaju i propituju sadržaje sa kojima se svakodnevno susreću da bi se mogući negativni utjecaj medija minimalizirao.
Ne smije se zanemariti činjenica da je jedan od načina socijalizacije djece i mladih upravo medij i kao takav ima veliki značaj u odgoju novih generacija. „Kao jedan od faktora socijalizacije mladih uvijek se spominju mediji. Bilo da se radi o televiziji, novinama ili Internetu, mediji formiraju sliku ljudi o vanjskom svijetu.“(6) Nažalost, danas na televiziji srećemo jako malo emisija posvećenih mladima, tako da se oni svakako okreću sadržajima koje im prenose drugi mediji, posebno sadržajima na Internetu koje mogu sami kontrolisati i sami mogu stvarati vlastiti program, prema sopstvenim željama. Samim tim, veoma bitan elemenat jeste i mrežna pismenost, koja se za razliku od medijske, odnosi samo na Internet kao medij i mrežne izvore.“Osobe koje su odrasle u okruženju zasićenom digitalnim medijima i tehnologijama vrlo se vješto njima služe. S druge strane, upravo informacijske interakcije djece i mladih u novim digitalnim prostorima otkrivaju moguće probleme uzrokovane kognitivnim i emocionalnim razvojem i životnim iskustvima. Diskurs u kojemu prevladava načelna percepcija digitalnog urođenika koji, a priori, vješto koristi tehnologije, ne donosi osobito preciznu i objektivnu sliku o tome kako mladi doista koriste tehnologije u svrhu dolaženja do informacija na temelju kojih donose odluke“.(7) Činjenica je da mladi veoma lahko dolaze do željenih informacija i da lahko koriste tehnologiju, međutim, isto tako je činjenica i to da nedostaje kritičko posmatranje pronađenih izvora i da svakom generacijom kritičko mišljenje, tumačenje ili interpretiranje određenih sadržaja biva sve rjeđe. Zbog toga je neophodno mrežnu pismenost približiti svima, i korisnicima koji se tek upoznaju sa mrežom i njenim pretraživanjem ali i digitalnim urođenicima, koji od rođenja imaju pristup tehnologijama, računarima, mreži, ali nisu dovoljno osviješteni po pitanju same evaluacije pronađenih sadržaja.
Kroz anketu i rezultate ankete ću pokazati koliko su mladi prisutni u medijima, kako tumače medijske sadržaje, koje medije najčešće koriste, te koliko dnevno vremena provode okruženi medijima i medijskim sadržajima.
GLAVNI DIO
Predmet istraživanja ovog rada bio je uticaj medija na mlade i odnos mladih prema medijskim sadržajima. Ispitivanje je vršeno slanjem anketa mladim osobama i njihovim popunjavanjem, a za popunjavanje jednog anketnog listića bilo je potrebno najviše 10 minuta. Broj popunjenih anketnih listića je 48 i na osnovu njih donosim rezultate istraživanja.
Prema rezultatima ankete, 62.5% ili 30 osoba je ženskog spola, dok je 18 osoba ili 37.5% muškog. Što se tiče godišta, raspon se kreće od 1984. godišta do 2001. Najveći broj ispitanika je 1998. godište, njih 16, a zatim slijede 2000. (8), 1997. (6), 1999.(5), 1991.(3), 1992. i 1993. po dva ispitanika i po jedan ispitanik 1984., 1987., 1988., 1994., 1996. i 2001.
Na pitanje da li su upoznati sa pojmom medijske pismenosti 68.8% ili 33 ispitanika je odgovorilo da jeste, 25% (12) djelimično, i 3 ispitanika ili 6.3% nisu upoznata sa pojmom medijske pismenosti. Ovi rezultati su prilično zadovoljavajući jer vidimo da je većina ispitanih barem djelimično upoznata sa ovim pojmom i njegovim značenjem, što je samim tim jako dobar temelj za dalje napredovanje po ovom pitanju. Također, većina ispitanika, njih 75% (36) sebe smatra medijski pismenim osobama, 20.8% (10) djelimično medijski pismenim, a samo 4.2% (2) ispitanika smatra da nisu medijski pismeni. I ovo su također zadovoljavajući rezultati jer nam pokazuju da mladi ipak razumijevaju problematiku medijske pismenosti i shvataju da je medijsko opismenjavanje veoma bitno.
Što se tiče medija koje najviše koriste, svi ispitanici su naveli Internet kao osnovni i najčešći medij. 22 ispitanika ili 45.8% je navelo i televiziju, 7 (14.6%) štampu, a 4 (8.3%) radio.
Ono što je jedno od ključnih pitanja, o vjerovanju medijskim sadržajima, donijelo je prilično očekivane rezultate, s obzirom na to da je čak 79.2% (38) ispitanih odgovorilo da djelimično vjeruju medijskim sadržajima, što je u suštini i najbolji odgovor, jer su sadržaji i informacije koje dobijemo putem medija takve da mogu biti i tačne i netačne, a potrebno je samo biti spreman kritički tumačiti dobijenu vijest. Samo dvoje ispitanika ili 4.25 je odgovorilo da vjeruju medijskim sadržajima, a njih 16.7% ili 8, je odgovorilo kako apsolutno ne vjeruju u informacije koje se plasiraju putem medija.
Najveći broj ispitanika jako rijetko ili nikada ne ostavlja komentare na društvenim mrežama, njih 66.7% (34), dok 16 ispitanika povremeno komentariše objave svojih prijatelja. Iako je veliki broj ispitanika, 81.2% (39) oprezno prilikom komuniciranja sa nepoznatim osobama putem Interneta, pomalo zabrinjava činjenica da se čak 9 ispitanika ne smatra pretjerano opreznim po ovom pitanju, i to je vjerovatno jedan od segmenata na kojem bi se trebalo poraditi sa učenicima i studentima, jer je ovaj vid opreza uvijek poželjan.
Što se tiče društvenih mreža, ispitanici najčešće koriste Facebook (83.3%) i Instagram (66.7%), a prema rezultatima ankete, najveći broj njih, 50%, dnevno provodi između 3 i 6 sati online. 8 ispitanika je dnevno online manje od dva sata, a preko 6 sati je online 33.3% ispitanih.
Dokaz da se desila velika promjena dolaskom Interneta jeste rezultat ankete na pitanje koliko sati dnevno ispitanici provedu gledajući televizijski program, gdje je najveći broj njih, čak 29(60.4%) odgovorilo da je u pitanju manje od sat vremena, što bi prije nekih desetak godina bilo prilično nevjerovatno jer je televizija bila glavni masovni medij preko kojeg bi dobijali većinu potrebnih informacija, ali i zabavu i zanimaciju. 17 ispitanika (35.4%) je odgovorilo da provede između 2 i 5 sati ispred televizijskog ekrana, a njih dvoje da je u pitanju više od 5 sati. Što se tiče programa koje najčešće gledaju, prednjače filmski (30), sportski i serijski (19), muzički (14) i informativni (12), dok se najmanje gledaju politički (2) i dokumentarni (7).
Što se tiče štampe, 54.2% ispitanika ponekad čita dnevnu ili sedmičnu štampu, 12.5% redovno, dok 33.3% ispitanika nikada ne konsultira ovaj tip medija.
Većina ispitanika, njih 77.1% smatra da mladi nisu dovoljno educirani o medijskim sadržajima, dok je potvrdno odgovorilo 22.9% njih. 91.7% smatra da bi trebalo provesti neki tip obuke ili edukacije o mrežnoj i medijskoj pismenosti, dok 8.3% smatra da to nije neophodno. Što se tiče uticaja medija na mlade, ispitanici smatraju da mediji imaju djelimično loš uticaj (62.5%). Njih 14 (29.2%) smatra da je uticaj medija negativan, dok samo 4 ispitanika smatraju da je uticaj medija na mlade pozitivan. Zanimljiv je podatak da bi 81.3% mladih (39) moglo izdržati jedan dan bez medija, dok njih 9 smatra da bi to bio nemoguć zadatak. Zbog ovog rezultata smatram da bi bilo zanimljivo sprovesti jedan dan bez medija među mladom populacijom, da se nakon tog dana vide njihove reakcije i komentari na ovaj tip akcije.
Mladi (95.8%) veoma često koriste Internet u svrhu obavljanja školskih/fakultetskih ili radnih obaveza, i samo 2 ispitanika su odgovorila da nikada ili rijetko koriste Internet u ove svrhe, a privatni sadržaj većina ispitanika(56.3%) rijetko objavljuje, 33.3% ponekad, a često privatni sadržaj na društvenim mrežama objavljuje 10.5% ispitanika.
Neka od mišljenja o uticaju medija na mlade jesu:
„Mediji imaju općenito snažan uticaj na mlade i to posebno na one koji još nemaju izgrađen stav pa se zbog toga mogu osjetiti i negativne posljedice.“
„Mediji mnogo uticu na mlade i cesto su oni ti koji pokrecu mlade na neku akciju. Takodjer, u medijima treba biti mnogo vise edukativnih emisija.“
„Mediji imaju veoma značajan uticaj na mlade, a često i negativan jer mladi najčešće informacije koje saznaju putem medija uzimaju “zdravo za gotovo” ne obraćajući pažnju na izvore.“
„Smatram da mediji loše utječu na mlade, jer na neki način mladi gube osjećaj za ono što je ustvari vrijedno u zivotu (a ne broj lajkova na slikama i sl.)“
„Mediji su blago novog vremena i uticaj može biti jako dobar ako mladi uzimaju samo najkvalitetnije od mase plasiranog.“
„Mladi većinu stvari prihvate onako kako im se serivira bez da malo istraže, zbog toga i jesu masa sa kojom se može lako manipulirati.“
„Mediji su veoma utjecajno, ali time i rizično sredstvo međuljudske komunikacije. Zloupotrebom medija stvara se mogućnost kontrole masa te razvoj nekritičkog otklona od sadržaja. Mladi vrlo često olako shvataju opasnosti, poput ugrožavanja privatnosti i krađe identiteta, te se upuštaju u “avanture” putem društvenih mreža ili ostalih medijskih platformi. Edukacija bi mnogo pomogla mladim ljudima da shvate dinamiku funkcionisanja medija.“
„Najvažnije je ne dopustiti medijima da upravljaju našim mišljenjem, a to se najbolje može učiniti razvijanjem kritičkog promišljanja i tumačenja sadržaja koji nam se plasiraju putem medija.“
ZAKLJUČAK
Prema rezultatima provedene ankete, možemo vidjeti da veliki broj mladih svakodnevno veliki broj sati provodi okružen medijskim sadržajima, te da je medij koji najčešće koriste Internet. Kroz anketu se moglo uočiti ono što je bilo i očekivano, a to je da je korištenje društvenih mreža svakodnevnica mladih ljudi i da veliki broj njih ima profile na društvenim mrežama, gdje redovno objavljuju sadržaje, ali i prate sadržaje drugih korisnika.
Međutim, veliki problem i dalje predstavlja to što je medijska pismenost i medijsko opismenjavanje mladih ljudi veoma malo zastupljeno, što su pokazali i rezultati sprovedene ankete. Iako su mladi svjesni toga da sadržaji na mreži ili u drugim medijima ne moraju biti tačni i relevantni, ipak nemaju dovoljno znanja i iskustva da bi mogli sami razlikovati vrijedno od bezvrijednog, kvalitetno od nekvalitetnog, istinito od neistinitog…
Veliku ulogu u svemu ovome trebaju imati nastavnici, profesori, bibliotekari, svi oni koji imaju mnogo kontakta sa mladima, a koji prirodom svoga posla mladima trebaju olakšati i pomoći, naučiti mlade kako da uče, kako da razumijevaju sadržaje i kako da se kritički postave prema sadržajima koje svakodnevno zaprimaju od strane medija. Upravo zbog toga smatram da bi u školama, pa bar na časovima odjeljenske zajednice, trebalo malo više da se tematizira i problematizira ovo pitanje, jer je u današnje vrijeme prezasićenosti medijskim sadržajima i više nego potrebno. U svemu tome mnogo bi pomogle i neke radionice gdje bi se na najbolji način vidjelo kako mladi tumače sadržaje koji im se plasiraju, te da nam se pokaže kako postoje i alternative i drugi načini za razumijevanje tih sadržaja, da bismo i sami mogli postati svjesni važosti kritičkog mišljenja i što više raditi na njemu.
[1] Matijević, Milan. Novi mediji i razvijanje vrijednosti mladih. Zagreb: Učiteljski fakultet, 2011. URL: https://bib.irb.hr/datoteka/565096.Novi_mediji_i_vrijednosti_mladih__Banja_Luka_2010.pdf (4.12.2016.)
[2] Mrdaković, Anica. Šta je medij? URL: https://fmk11808.wordpress.com/2008/11/28/sta-je-medij/ (5.12.2016.)
[3] Zgrabljić-Rotar, Nada. Mediji: Medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji. Sarajevo : MediaCentar, 2005. Str. 1.
[4] Muhović, Ejla; Bekto, Amina. Medijska pismenost : Jedna od ključnih kompetencija bibliotekara i bibliotekarki. Sarajevo: Internews, 2014. URL: http://www.internews.ba/zurnal/medijska-pismenost-kao-jedna-od-klju%C4%8Dnih-kompetencija-bibliotekara-i-bibliotekarki (4.12.2016.)
[5] Zgrabljić-Rotar, Nada. Mediji: Medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji. Sarajevo : MediaCentar, 2005. Str. 2.
[6] Kadečka, Slaven. Javna televizija kao agent sekundarne socijalizacije mladih. Čakovec: Mreža mladih Hrvatske, 2010. Str. 112.
[7] Lasić-Lazić, Jadranka; Špiranec, Sonja ; Banek Zorica, Mihaela. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima –pronađeni u informacijskom opismenjavanju. // Medijska istraživanja 18, 1 (2012), str. 132.
LITERATURA:
- Kadečka, Slaven. Javna televizija kao agent sekundarne socijalizacije mladih. Čakovec: Mreža mladih Hrvatske, 2010.
- Lasić-Lazić, Jadranka; Špiranec, Sonja ; Banek Zorica, Mihaela. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima –pronađeni u informacijskom opismenjavanju. // Medijska istraživanja 18, 1 (2012).
- Matijević, Milan. Novi mediji i razvijanje vrijednosti mladih. Zagreb: Učiteljski fakultet,2011.URL: https://bib.irb.hr/datoteka/565096.Novi_mediji_i_vrijednosti_mladih__Banja_Luka_2010.pdf
- Mrdaković,Anica. Šta je medij? URL: https://fmk11808.wordpress.com/2008/11/28/sta-je-medij/
- Muhović, Ejla; Bekto, Amina. Medijska pismenost : Jedna od ključnih kompetencija bibliotekara i bibliotekarki. Sarajevo: Internews, 2014. URL: http://www.internews.ba/zurnal/medijska-pismenost-kao-jedna-od-klju%C4%8Dnih-kompetencija-bibliotekara-i-bibliotekarki
- Zgrabljić-Rotar, Nada. Mediji: Medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji. Sarajevo : MediaCentar, 2005.