Napisala: Žana Alpeza
Neki današnji svjetski psiholozi, filozofi, sociolozi, antropolozi itd. će reći da je „budizam“ više filozofija nego „religija“.
Istina, gledajući unatrag u prošlost 2500 godina i više, počevši od konfučijizma, taoizma, itd., vidjeti ćemo da je da su oni „recept“ kako da se sretno u skladu sa samim sobom sa prirodom može živjeti bezbrižno.
Oni koji dobro poznaju istočnjačku religiju isto tako znaju da je kod taoizma razlika u religiji i razlika u filozofiji. Razlika kod Taoizma i Konfučijizma je da je on „naglašavao“ važnost jednostavnog života i održanje ravnoteže s prirodom, pri čemu se nije slagao s Konfučijevim uvjerenjem da su u jednom društvu najvažniji snažna obitelj i država. Nije vjerovao u zakone i poučavao je da je najbolji način života ne poduzimati nikakve snažne, protuprirodne akcije. Po Konfučiju, suština svakog čoveka je čovekoljublje, a kod Budizma je „prosvijetljenje“.
Buda je zapravo podučavao da je vaša sreća zapravo „dukkha“ – riječ koja znači patnja ili stanje nezadovoljstva. Ustvari to znači da su Vaša sreća i nesreća ustvari jedno. Samo ih iluzija vremena razdvaja.
Sve što se pojavljuje prolazno je, ne treba pružati nikakv otpor onome što jeste, naučiti sadašnjem trenutku da bude i da prihvati nepostojanu prirodu svih stanja i stvari. Tako ćemo naći „Mir“.
Ne pružati nikakav otpor životu, ustvari znači biti u stanju sklada, lagodnosti i neopterećenosti.
Prilike, ljudi, stvari, financije, itd. su spoljašni oblici, život je taj koji se sastoji od ciklusa koji dolaze i odlaze. Ako sreću dobijemo iz nekog sekundarnog izvora neće nam biti previše duboka..
Razni oblici u životnom ciklusu se pojavljuju i oni su prolazni,pronaći sklad lagodnosti, i neopterećenostisa mnogim oblicima nam daje „spokoj“, sve oko nas da se ruši, raspada, mi ćemo osjećati mirnoću.
Kako to zvuči prosvijetljeno riječ „mirnoća“, Koračajmo laganim koracima koji ne pružaju otpor, jer zapamtimo, sve što se pojavljuje „prolazno je“.