Rodna dimenzija sigurnosti predstavlja kompleks faktora koji utječu na funkcionisanje sigurnosnih sistema širom svijeta. Danas ta dimenzija gubi na značaju i postaje očigledno da sigurnost kao jedan od najtraženijih resursa na svijetu ne poznaje boju, rod, rasu, nacionalnost, spol. Ono sto sigurnost poznaje jeste mir, odnosno očuvanje mira. Cilj koji se postavlja jeste dokazati da u sigurnosti najbitniju,odnosno kljucnu ulogu može igrati ona,žena,koja može da je obezbijedi i da je pruži bilo kome u bilo koje vrijeme. U prošlosti to je bilo nezamislivo, a danas predstavlja realnost koja se suočava sa negiranjem i ignorisanjem uključenosti žene u polje sigurnosti.
Praćenjem odnosa društva prema rodnoj dimenziji sigurnosti kroz medije, seminare, i predavanja, izveden je sistem dokaza koji potvrđuju da rod nije isključivo muškog roda.
Rod ne korespondira samo sa biološkim identitetom vec je riječ prije svega i o proizvodu socijalizacije, odnosno kulturnoj, politickoj, socijalnoj strukturi maskuliniteta i feminiteta kao identitetu društvenog karaktera. Rod se može posmatrati i kao način struktuiranja odnosa moći,primjerice u porodici gdje je poznato da glava porodice, otac, tj. muškarac odredjen kao vrhovni svećenik, odnosno poglavar. Treba li nastaviti sa ovakvim struktuiranjem dalje u društvu, u sigurnosti? Kojeg je roda mir ? Kako rod određuje sigurnost u savremenom dobu?
Treba istaći da je pravo zena da učestvuju u društvenim aktivnostima, pa i na polju sigurnosti, bilo osporavano i ograničavano više nego bilo koja druga prava. Zbog čega?
Najviše zbog toga što muškarci kao pripadnici jačeg, ali ne i uvijek pametnijeg spola, nisu bili spremni iskazati ravnopravnost sa ženama, zbog toga sto su na zakljčcima o fiziološkoj nejednakosti gradili principe prema kojima nijedna zena nikad neće postati vojnik ili policajac, jer se smatra nedovoljno jakom, izdržljivom i sposobnom. Žene danas nisu dovoljno zastupljene u sigurnosnim sektorima, zbog, i dalje prisutnog straha medju muškarcima koji ne mogu da podnesu da im žena izdaje naredbe ili da rade za ženu.
O tome ne postoje nikakvi podaci niti izvori koji to potvrđuju. Međutim, to potvrđuje svijest ljudi, odnosno mentalitet koji moze podnijeti naredbu isključivo od muškarca. Ta činjenica ipak ne moze utjecati na to da žene zaista mogu i trebaju biti u sigurnosnim sistemima jednako zastupljene kao muškarci, pogotovo u onim tijelima koja su ključna i odnose se na donošenje bitnih odluka. Žene su se svojim radom i trudom uspjele dokazati na svim poljima, a ne samo na polju sigurnosti da su spretne, sposobne i spremne da se suoče sa svim onim situacijama sa kojima se suočavaju i njihove muške kolege.
„Žene uglavnom slabije posluju od muškaraca. To je zato sto nemaju žene za savjetnike.“
Napisala: Ema Gaši, IV-5
Prva gimnazija Zenica