Udruženje “Žene ženama” je nevladina organizacija žena i za žene. Nastala 1997. godine, bazirana na članstvu, organizacija raspolaže širokim iskustvom, koje integrira rodnu perspektivu u interpretaciji ljudskih prava, demokratije, feminizma i nenasilne komunikacije u jedinstveni i kreativani model djelovanja žena i ženskih grupa u kontekstu Bosne i Hercegovine i regije…..Udruženje Žene ženama djeluje na prostoru Bosne i Hercegovine uključujući oba entiteta i Distrikt Brčko ali i u regionu Zapadnog Balkana i šire kroz zajedničko djelovanje sa organizacijama žena i organizacijama za ljudska prava sa kojima dijele ciljeve, pristupe, gledišta i napore da se poboljša položaj žena u privatnom i javnom životu…… Gdje su ljudska prava žena u Bosni i Hercegovini ali i u drugim zemljama ovog „poremećenog“ svijeta ? U nepravičnim bolima i nepravičnim smrtima. U razlikama/jazu između onoga što žene proživljavaju i onoga što je zagarantovana ljudska prava ili rodne politikame koje načelno priznaju prava žena a nesposobne su da prihvate druga i različita iskustva, potrebe i interese……Najveća zabrinutost odnosi se na to da još uvijek žene nisu u potpunosti upoznate sa postojećim zakonodavstvom i politikama usmjerenim ka unapređenju rodne ravnopravnosti i ženskih prava i da to poznavanje rijetko imaju žene koje su izrazito siromašne i žene koje su izložene višestrukoj diskriminaciji, kao što su Romkinje, lezbejke, biseksualne i transrodne žene, žene sa invaliditetom, žene pripadnice etničkih manjina, starije žene i žene sa sela. Nasilje bazirano na rodnoj pripadnosti, nasilje u porodici, prisilna prostitucija i trgovina ženama, diskriminacija po osnovu roda u zapošljavanju, unaprjeđivanju i davanju raznih beneficija i dalje su prisutni….. Šta se dogodi sa ženama tokom izbora? Učestala je konstatacija da žene ne glasaju za žene! Ne glasaju ali za žene ne glasaju ni muškarci. To niko i ne zamjera. Kao da postoji neobična saglasnost između žena, između muškaraca ali između žena i muškaraca da „zadrže“ žene u porodičnom prividu, u privatnoj sferi…..Podaci u različitim istraživanjima, govore da je više od polovine žena iz uzorka (47,2%) doživjela bar neki oblik nasilja nakon što je navršila 15 godina. U prošloj godini u FBiH ubijeno je 5 žena a u RS 11 žena. Nasilje je galopirajući fenomen prema kojem ne smijemo a niti možemo biti ravnodušni…..Dok je prije nekoliko godina BiH svake godine gubila jedan gradić, posljednjih godina gubi grad srednje veličine. Natalitet je sve manji, a mortalitet veći. Stanovništvo stari, a gotovo da ne postoji područje u zemlji kojem ne prijeti “bijela kuga”. Ako ovako nastavimo, za 300 godina BiH neće imati stanovnika. U Bosni i Hercegovini bijela kuga poprima sve veće razmjere. Uzorci su loša socio-ekonomska situacija u zemlji, zbog čega se stanovništvo masovno iseljava…..
Kada je osnovano Udruženje i šta su mu temeljni ciljevi?
ZVIZDIĆ: Udruženje “Žene ženama” je nevladina organizacija žena i za žene. Nastala 1997. godine, bazirana na članstvu, organizacija raspolaže širokim iskustvom, koje integrira rodnu perspektivu u interpretaciji ljudskih prava, demokratije, feminizma i nenasilne komunikacije u jedinstveni i kreativani model djelovanja žena i ženskih grupa u kontekstu Bosne i Hercegovine i regije. Stoga sve aktivnosti koje su uključene i/ili bile uključene u radne programe doprinosile su i doprinose afirmaciji žena, prava žena i ravnopravnosti polova u svim sferama privatnog i javnog života.
Vrijednosti koje nas vode: timski rad (sudjelovanje i odgovornost); feministički principi u kreiranju ciljeva i vrijednosti organizacije; dobar protok informacija; poštivanje različitosti; dobra komunikacija; motivacija; dobrovoljnost; partnerstvo; solidarnost; transparentnost u radu i djelovanju.
Strateški ciljevi (2015 – 2019)
-
Uvođenje obavezne predmetne nastave o rodu i rodnoj ravnopravnosti
-
Psiho-socijalno savjetovanje za žene, muškarce, djevojke i mladiće i pružanje usluga savjetovanja (individualnog i grupnog) u kompanijama, ustanovama i školama
-
Podizanje kapaciteta zaposlenih u inistitucijama koje su odgovorne za provođenje politika u oblasti rodne ravnopravnosti
Mjere i aktivnosti za jačanje održivosti organizacije:
-
Način funcioniranja koji vodi ka strateškom razvoju ljudskih resursa i većoj diversifikaciji mogućih finasijskih izvora
-
Upravljačka struktura u funkciji organizacijskog razvoja
-
Projektni menagment koji ukazuje na sposobnost organizacije da razvije adekvatne projekte
-
Povećani kapaciteti u oblasti organizacijskog i finasijskog menagmenta
-
Strategija razvoja ljudskih potencijala zasnovana na posvećenosti postojećeg članstva i volontera
-
Organizaciona struktura uspostavljena kroz tri jedinice
-
Usluge psihosocijalnog savjetovanja
-
Mediji i odnosi sa javnošću (PR)
Oblast djelovanja
-
Ljudska prava žena
-
Rodna ravnopravnost
Inicijativa za monitoring EU integracija u BiH je koalicija organizacija civilnog društva koje aktivno učestvuju u procesu praćenja i izvještavanja o aktivnostima nadležnih institucija u BiH kao i drugih učesnica, pri ispunjavanju uvijeta pristupa Evropskoj uniji. Inicijativa na taj način osigurava kontinuiranu zaštitu i poštovanje ljudskih prava pri svakom donošenju odluka nadležnih institucija.
Inicijativa koja se zalaže za Ustav Bosne i Hercegovine koji će osigurati veću zaštitu ljudskih prava i sloboda, sa posebnim fokusom na rodnu perspektivu. Inicijativa je formirana od strane aktivista/kinja i organizacija iz cijele BiH, koji/e žele da ohrabre sve građane/ke da koriste svoje znanje, energiju i spremnost na uzajamno djelovanje i doprinose ispunjenju ciljeva Inicijative.
Koalicija marginalizovanih grupa u BiH KOMA kao mreža organizacija i pojedinaca čija je misija zalaganje za unapređenje ljudskih prava i jednakih mogućnosti marginalizovanih građana u Bosni i Hercegovini
Ženska mreža BiH je neformalna grupa organizacija civilnog društva i pojedinaca/ki koji/e zastupaju i bave se ženskim ljudskim pravima i podsticanjem rodne ravnopravnosti, a koja promoviše antidiskriminaciju, slobodu odlučivanja, jednakost, nenasilje i antimilitarizam, te prihvata feminističke vrijednosti djelovanja za mir, solidarnost, povjerenje, zajedništvo, jednakost i različitost.
Cilj je uspostava institucionalnog okvira za djelovanje organizacija civilnog društva koje djeluje u sektoru borbe protiv nasilja u porodici na nacionalnom i regionalnom nivou, kako bi se organizirano pristupilo traženju sistemskih rješenja za borbu protiv nasilja u porodici.
Napori Mreže za izgradnju mira usmjereni ka obnovi kvalitete društvenog i ekonomskog života u BiH, kao i ka dugoročnom povećanju sposobnosti cijelog bh. društva da se ophodi s različitostima i sukobima na konstruktivan i nenasilan način.
Misija mreže je promocija i zagovaranje ključnih pitanja javnih politika od značaja za razvoj civilnog društva, međusektorske saradnje i dobre uprave u našoj zemlji.
REKOM je koalicija organizacija civilnog društva iz zemalja bivše Jugoslavije za uspostavljanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava.
Regionalni ženski lobi za mir, sigurnost i pravednost u jugoistočnoj Europi (RŽL) je mreža liderica, političarki i žena iz civilnog društva iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije, i Srbije
Mreža pravde u Bosni i Hercegovini je neformalna mreža 64 ne-vladine organizacije koja djeluje u oblasti vladavine prava i zaštite ljudskih prava u cilju podrške efikasnosti, neovisnosti i odgovornosti pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine, kao i kvalitetnog informiranja, obrazovanja i zastupanja interesa građanki i građana u sektoru pravde.
V-Day je globalni aktivistički pokret za zaustavljanje nasilja nad ženama i djevojkama i djevojčicama.
Žene bez granica okuplja hrabre i odlučne žene da stvore novu žensku sigurnosnu paradigmu. Zalažu se za budućnost, bez straha, represije i nasilja.
N-Peace je mreža koja podržava liderstvo žena za sprečavanje sukoba, rezolucija i izgradnji mira, promoviše implementaciju Rezolucije Saveta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UNSCR) 1325 i srodnim rezolucijama, na regionalnom, nacionalnom i nivou zajednice.
Institut za inkluzivnu sigurnost zbog svoje vitalne vještine i znanja za žene nudi, podržava njihovo rukovodstvo kao ključno sredstvo za sprečavanje nasilja, zaustaviti rat, i vratiti zajednice nakon smrtonosnog sukoba.
Anna Lindh Fondacije je međuvladina institucija koja okuplja civilno društvo i građane širom Mediterana u cilju izgradnje povjerenja i poboljšanja međusobnog razumijevanje.
Žene u crnom Beograd od početka svog rada čini vidljivim nenasilan otpor, stvaraju Mreže ženske solidarnosti, mirovne koalicije i saveze, stvaraju žensku alternativnu istoriju/upisivanjem iskustava drugih i različitih, organizuju permanentnu mirovnu edukaciju, zahtjevaju demilitarizaciju i razoružavanje.
Mreža Žena Kosova predstavlja interese 106 članica, ženskih organizacija svih etničkih skupina u Kosovu na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou. Mreža je lider među organizacijama civilnog društva na Kosovu i u regionu, redovno sarađuje sa drugim ženskim grupama u regionu, neformalno i formalno.
“Avaaz web Pokret“ pokrenut je 2007.godine u nekoliko zemalja Evrope, Bliskog istoka i Azije sa namjerom da osnaži djelovanje žena i muškaraca u javnim politikama i donošenju odluka.
Global Coalition for Conflict Transformation (GCCT) se sastoji od organizacija posvećenih da podržavanju i implementiraju načela transformacije sukoba.
Kako u ovom trenutku vidite realizaciju ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini i u kojim se sredinama ona naročito krše?
Bosanskohercegovačko razumjevanje prava žena je uvijek bio i ostao nesklad između ideala koje su muškarci zamišljali i principa podređivanja i poslušnosti koje su nametali ženama. Patrijarhat i ženski otpor protiv podređivanja su u stalnom sukobu. Osvješćivanje žena u Bosni i Hercegovini o njihovim pravima i ulozi u društvu počelo je početkom dvadesetog vijeka. 1906. godine žene organiziraju prve štrajkove zbog uvjeta rada i niskih nadnica, 1919.godine osnovaju feminističko udruženje pod imenom “Društvo za prosvjećivanje žena i zaštitu njihovih prava”, a 1942. godine ženski pokret u BiH bilježi kulminaciju u borbi za ženska ljudska prava. Antifašistički front žena omogućio je ženama da imaju ista prava u pristupu gotovo svakoj profesiji, platu kao muškarci, godinu dana porodiljskog odsustva, legaliziran prekid trudnoće i razvod koji se mogao postići međusobnim sporazumom između supužnika. Definirajući ova prava, komunizam nije iskorjenio patrijarhalnu kulturu, nego ju je samo preoblikovao građenjem imidža klasno svijesne, emancipirane, višestruko opterećene žene (majke, radnice i samoupravljačice).
Sigurnost patrijahata u socijalizmu poljuljana je po prvi put na Međunarodnoj feminističkoj konferenciji u istočnoj Evropi pod nazivom: Drug/ca žensko pitanje, novi pristup! održanoj u Beogradu 1978.godine. Ženska ljudska prava i jednakost spolova bili su dugo na margini političkog interesa u Bosni i Hercegovini. Javno govoriti o ženama i ženskim pravima tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka bilo je moguće jedino iz ženskog diskursa. Kroz artikulaciju vlastitog mišljenja i govora, žene su ukazivale na sve paradokse identifikacije ženske subjektivnosti u socijalizmu i demokratskoj tranziciji. Konkretan doprinos ženskog civilnog angažmana prije, tokom i nakon rata jeste da su ženska prava i pitanje roda zauzimali sve značajnije mjesto u oficijelnim razvojnim programima unutar politika države i državnih institucija. Trebalo je uložiti puno napora kako bi javni zahtjev za jednakim mogućnostima prodro kroz patrijarhalni i tradicijski autizam.
Rasprava o pravima žena i ravnopravnosti žena i muškaraca je stalno prisutna i javlja se u kontekstu političke, pravne i ekonomske tranzicije. Pravni okvir za integraciju ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini temelji se na Ustavu BiH, međunarodnim dokumentima navedenim u Anexu 1 Ustava BiH, Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH, Zakonu o zabrani diskriminacije BiH i drugim zakonima. Uprkos brojnim institucionalnim mehanizmima, zvaničnim priznanjima i pomacima u ovoj oblasti, ljudska prava žena i rodna ravnopravnost još uvijek nisu prisutni u svakodnevnom životu. Društvene, političke, ekonomske i kulturne nejednakosti su i dalje vidljive, a rezultat su stereotipa kako u porodici tako i u društvu općenito ali i (ne)voljnosti odgovornih da ljudska prava žena i rodnu ravnopravnost integriraju u javne politike i podržavaju njihovu stvarnu a ne formalnu primjenu.
Kršenje ljudskih prava žena, zanemarivanje principa rodne ravnopravnosti te isključivanje žena iz političkog i javnog života ne mogu se više opravdati samo nedostatkom resursa i ekonomskom nerazvijenošću. Novi izazovi su rodno zasnovano nasilje kao najveća prijetnja za sigurnost žena i porast jednoroditeljskih porodica.
Ljudska prva žena se krše i u gradskim i u seoskim sredinama. Najveća zabrinutost odnosi se na to da još uvijek žene nisu u potpunosti upoznate sa postojećim zakonodavstvom i politikama usmjerenim ka unapređenju rodne ravnopravnosti i ženskih prava i da to poznavanje rijetko imaju žene koje su izrazito siromašne i žene koje su izložene višestrukoj diskriminaciji, kao što su Romkinje, lezbejke, biseksualne i transrodne žene, žene sa invaliditetom, žene pripadnice etničkih manjina, starije žene i žene sa sela. Nasilje bazirano na rodnoj pripadnosti, nasilje u porodici, prisilna prostitucija i trgovina ženama, diskriminacija po osnovu roda u zapošljavanju, unaprjeđivanju i davanju raznih beneficija i dalje su prisutni.
Da li ste vršili istraživanja o sudjelovanju žena u vršenju javnih funkcija u društvu, bilo da se radi o onima u institucijama vlasti ili pak u ostalim sektorima te do kakvih ste rezultata eventualno došli?
ZVIZDIĆ: Mnoga istraživanja i dokumenti koje su uradile nevladine organizacije i međunarodne organizacije u BiH, svjedoče o diskriminaciji i društvenoj isključenosti žena odnosno ukazuju na potrebne korake u reformskim procesima zaštite ljudskih prava žena a tiče se vidljivosti spolno/rodnog razlikovanja potreba žena u socijalnim strukturama i transformacije političkih institucija kroz odgovornost i efikasnost u djelovanju. A najvažniji korak je pomjeranje žena iz pasivne asimilacije u aktivni otpor. To je preduvjet za ukidanje diskriminacije i društvene isključenosti žena kako u privatnom tako i u javnom životu.
Odnos prema ženama u BiH nikad nije bio jednostavan niti jednoznačan. Ulazak žena u javni prostor je ograničen i kontroliran. Iako je u međuvremenu uspostavljen institucionalni okvir za promicanje i nadgledanje uravnoteženog sudjelovanja žena i muškaraca u svim oblastima javnog i političkog života, disparitet između polova duboko je ukorijenjen i još uvijek boluje teške rane tradicijskih streotipa a u isto vrijeme prolazi put takozvane evropske perspektive muško/ženskih odnosa i rodne ravnopravnosti. Žene u BiH nisu obavezujući “akter” u sistemu i strukturi donošenja i provođenja politika i reformskih procesa. Uravnoteženo ili paritetno učešće žena u javnom životu je jedno od rijetkih pitanja u bosanskohercegovačkom javnom životu, u vezi s kojim postoji neupitan deklarativni konsenzus u politici i opštem javnom mnijenju. Istovremeno, teško je uvidjeti razumjevanje i iskreno angažovanje svih subjekata ali i samih žena u tom pravcu.
Formalno, ženska ljudska prava i jednakopravnost polova, je “važan”kriterij kvalitet životnog standarda u BiH, od 2000.godine. Bosna i Hercegovina je unaprijedila normativno-pravni i institucionalni okvir kada su u pitanju ljudska prava žena i rodna ravnopravnost, u mnogim slučajevima ali primjena ovih standarda ne sprovodi se na djelotvoran način. Zakonodavstvo i praksa nisu usaglašeni na različitim nivoima. Žene još uvijek ne zauzimaju istaknutu ulogu u društvu kroz aktivno učešće i zastupanje u političkom, ekonomskom i društvenom životu na svim nivoima.
Angažranje žena u političkom i javnom životu još uvijek nije priznato kao vrijednost koja je u stanju da transformira političke, ekonomske, socijalne, duhovne i kulturne prostore življenja. Iako su sistem kvote i mehanizmi rodnog izjednačavanja povećali žensku participaciju u političkom životu sveukupno, prije svega mislim na članstvo u strankama, broj žena na najvišim funkcijama u političkoj partiji i broj žena na kandidatskim listama, statistike pokazuju da žene uglavnom nemaju pristup moći i forumima gdje se kreira politika i donose odluke, isključene su iz ključnih tijela koja rade na značajnim reformama a broj izabranih žena od 1998 do danas je u stalnom opadanju na svim nivoima vlasti. Rodna nejednakost očita je na svim razinama. Šta se dogodi sa ženama tokom izbora? Učestala je konstatacija da žene ne glasaju za žene! Ne glasaju ali za žene ne glasaju ni muškarci. To niko i ne zamjera. Kao da postoji neobična saglasnost između žena, između muškaraca ali između žena i muškaraca da „zadrže“ žene u porodičnom prividu, u privatnoj sferi.
Iako je sistem kvota i gender mainstreaming povećao učešće žena u javnom životu, njihov broj se nije povećao u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Žene su glavni akteri u politickim partijama ali još uvijek nisu glavne u donošenju odluka niti odlučivanju. Iako bi smo trebale biti sretne što imamo ministrice na državnom nivou (ljudska prava i obrana), premijerku enitetske vlade, desetine ministrica u entiteskim i kantonalnim vladama, zamjenicu predsjednika Federacije, predsjednicu Zastupničkog doma parlamenta FBiH, pet načelnica opština/općina, predsjednicu Stranke penzionera i da ne brojim dalje, nismo jer su na te pozicije zakonodavnih i izvrsnih tijela postavljene od svojih predsjednika i rukovodstva politickih partija. Ta „postavljanja ili imenovanja“ žena na javne funkcije nisu rezultat razumjevanja politike polne jednakosti nego je rezultat posredovanja ili bolje reći pritiska političkog mainstream-a da se iz retorike uđu u stvarnost, ali naravno u skladu sa vlastim (ne)razumjevanjem muško/ženskih uloga u ustanovljenoj hijerarhiji i strukturi.
Mene zabrinjava to što žene ta postavljanja smatraju ogromnim iskorakom i što se zadovoljavaju da budu “postavljene” umjesto da po osnovu svojih osobnih kapaciteta budu legitimo izabrane i da same biraju pozicije na kojima će dati najveće doprinose. Umjesto što iskazuju “podobnost i suglasnost” političkim liderima voljela bih da pokažu snagu volje, znanja i iskustva i da se pitaju i da odlučuju o strukturi političke partije, o njenim sadržajima, odnosima, politikama i uticajima.
Kada se žena unutar stranke pobuni, prvo je ne podrže žene. Većina žena odustane ali srećom ima i onih, naravno to je mali broj, koje i kada izgube svaku nadu, neće da odustanu i bore se da promjene “unutrašnjost” političke partije svijesne svih prepreka i tegoba.
Broj žena u sudskoj vlasti ( u 100 sudova i 85 tužilaštva na državnom, entiteskom i lokalnom nivou te u Brčko Distriktu ) se kreće u rasponu od 37 do 62%. Bila je jedna žena predsjednica suda a sad je žena, glavna tužiteljica na državnom nivou a na lokalnom nivou je 16 predsjednica suda.
Što se tiče pozicioniranja žena na rukovodećim pozicijama na fakultetima, u privatnim i javnim kompanijama, agencijama i ustanovama, možemo reći da je stanje zadovoljavajuće ali se može učiniti i bolje i više.
Napori žena usmjereni ka transformaciji institucija i zakonodavstva nisu uspjeli da dovedu do promjene stavova, vrijednosti, političke kulture i svijesti u vezi sa jednakim mogućnostima na ovim prostorima. Samo učestvovanje žena u politici i reformskim procesima, ne osigurava poziciju “subjekta” čije mišljenje ili prijedlog se uvažava i prihvata ali i ne daje ni autoritet ni legitimitet ženskoj politici koja bi bila ravnopravana zvaničnoj politici.
Kako vratiti dostojanstvo, prava i slobodu ženama u ovim nerazotkrivenim simbiotskim obrascima opozicije priroda/kultura koju i žene i muškarci prenose vjekovima s generacije na generaciju? Potrebna je revolucija u glavi, u kući i u društvu. Revolucija protiv tradicije (prikladno za žene) i straha da žene preuzme „velike odgovornosti“. Čudno je da se ženama prepušta vodstvo u odgoju djece, brizi za svakodnevno preživljavanje obitelji kao i organizacija svih vidova pomoći u prevazilaženju nelagoda i kriza. I niko sa tim nema problem. Problemi i zapleti nastaju kad se oglase žene sa svojim zahtjevom da zajedno sa muškarcima organizuju upravu i samoupravu i podjele vodstvo.
Do uravnoteženog sudjelovanja žena u odlučivanja i do paritetne demokratije put je za sve nas u BiH još veoma dug. Svaki pokušaj pozitivnih promjena se obezvređuje „njegovanjem“ postojećeg stanja stagnacije i frustracije kada se spomenu žene, njihove uloge i pozicije kako u porodici tako i u društvu.
Da li su za značajnije sudjelovanje žena u vršenju javnih funkcija u društvo kao prepreka i određene predrasude koje vladaju u svijesti većine građana BiH i koje datiraju još iz prošlosti? Hoćete li navesti neke od vaših aktivnosti kojima pokušavate doprinjeti poboljšanju položaja žene u bh. društvu?
ZVIZDIĆ: Ne postoji jedan glavni uzrok nego je riječ o kolopletu uzroka koji utiču na nejednak tretman žena u javnom životu-u politici i/ili tržištu rada a možemo ih pojedinačno nazvati kulturom, tradicijom, stereotipima odnosno njihovim prenošenjima sa koljena na koljeno po ženskoj genologiji, otuđenosti u demokratskoj tranziciji, sticanjem znanja i iskustava na brzinskim kursevima, nedijeljenjima iskustva sa drugom ženama, ratnim dešavanjima, postratnom tranzicijom koja se odnosi na gašenje industrijskih centara, stagnacijom privrede, velike ponude radne snage na tržištu rada odnosno na “bezobzirnu” trku ka tržišnoj ekonomiji, ekonomskim interesima, produktivnosti i profitu što je dovelo do gubitka posla i siromaštva žena te njihovog povratka u porodicu i porodičnim obavezama. Svi ovi uzroci su dio fenomena zvanog rodna (ne) jednakosti ali uprkos gotovo svakodnevnim javnim diskusijama o ovom problemu, nema njegovog adekvatnog pozicioniranja u društvenu praksu koja je na žalost po pravilu na štetu žena. Žene čine većinu u nevladinim organizacijama, u političkim partijama, u službama socijalne i zdravstvene zaštite, u pravosudnim i obrazovnim institucijama i uslužnim djelatnostima. Žene čine većinu kada je u pitanju diskriminacija u zapošljavanju, nejednak društveni status, nejednake mogućnosti u ostvarivanju radnih prava, nejednake koristi od ostvarenih rezultata rada, napredovanja i karijere. Nisu to marginalne pojave i/ili individualni događaji, nego problemi kojim se treba baviti sustavno.
Prepreke su također i:
-
(Ne) usaglašavanje Zakona Bosne i Hercegovine o rodnoj ravnopravnosti i Zakona o zabrani diskriminacije sa drugim zakonima, dovodi do pomalo haotične pravne situacije u zemlji na različitim nivoima kada je u pitanju „hronični nedostatak“ žena u svim nivoima vlasti ali i u svim drugim oblastima. Praćenje postojećeg zakonodavstva u oblasti ljudskih prava i rodne ravnopravnosti nije poboljšano jer ne postoje jasni ciljevi za politike i akcione planove a nisu ni utvrđene državne institucije koje su odgovorne za njihovu implementaciju.
-
Razlike u pravima iz socijalnog osiguranja vezanih za materinstvo između različitih entiteta i kantona kao rezultat neusaglašenosti prava iz socijalnog osiguranja za lica koja uzimaju porodiljsko ili roditeljsko odsustvo u cijeloj zemlji sa najvišim evropskim standardima.
-
Nizak nivo poznavanja zakona o rodnoj ravnopravnosti i zakona protiv nasilja nad ženama, ne samo među generalnom populacijom, već i među licima koja rade na sprovođenju zakona.
-
Ne postojanje adekvatna saradnja u prikupljanju sveobuhvatnih statističkih podataka o pravima žena i rodnoj ravnopravnosti za Bosnu i Hercegovinu.
-
Radni programi za poboljšanje položaja žena u BiH
-
Program održivosti organizacija civilnog društva u BiH (CSSP)
Program održivosti civilnog društva u Bosni i Hercegovini – CSSP Program (2014-2018), koji finansira Američka agencija za međunarodnu suradnju (USAID) nastoji razviti kapacitete određenog broja organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini u oblasti kreiranja i donošenja javnih politika te nadgledanja njihove primjene.
CSSP Program, provode Centri civilnih inicijativa (CCI) u partnerstvu sa Centrom za promociju civilnog društva (CPCD) u dvanaest sektora civilnog društva i učešće 22 izabrane organizacije civilnog društva (OCD) u BiH da: (1) uspostave partnerstvo sa različitim dionicima iz nevladinog, vladinog, poslovnog i medijskog sektora; (2) osnaže interne kapacitete i organizacijsku strukturu radi osiguranja svoje dugoročne održivosti i finansijske stabilnosti, i (3) povećaju svoj angažman u procesu donošenja javnih politika, te u praćenju i nadgledanju procesa provođenja ključnih strukturalnih političkih, društvenih i ekonomskih reformi bitnih za Evropske integracije.
Ovaj Program Udruženje Žene ženama provode u sektoru PRAVA ŽENA u partnerstvu i saradanji sa organizacijama žena i organizacijama za ljudska prava iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Mostara, Bihaća, Tuzle, Prijedora, Banja Luke, Foče, Trebinja, Goražda, Novog Goražda, Bijeljine, Orašja, Zenice, Jablanice, Livna, Viteza, Stoca, Brčkog, Sanski Most, Doboj, Zvornik. Period implementacije: 2014-2018 godina. Komponente programa:
-
Razvoj sektorske mreže-Womennet: Konsultacije o diskriminaciji i društvenoj isključenosti žena
Mreža Womennet je osnovana sa ciljem uspostavljanja bosanskohercegovačke baze o konsultacijama o eliminaciji diskriminacije i društvene isključenosti žena i uključuje identifikaciju niza subjekata (organizacija i ljudi), postojećeg stanja kao i izradu liste ključnih problema koji će se rješavati putem javnozagovaračkih akcija u budućim projektima i aktivnostima. Mreža Womennet služi kao alat kako bi se ostvario veći uticaj na poboljšanje javnih politika u skladu sa ljudskim pravima žena i ravnopravnosti polova.
-
Zagovaranje za društvene promjene- informativne i zagovaračke kampanje- Ljudska prava svim ženama u BiH
U okviru ovog zagovaračkog procesa pod nazivom Ljudska prava svim ženama u BiH, provodili smo i provodićemo različite aktivnosti (akcije, okrugle stolove, sastanke i kampanje) koje informiraju, motiviraju, ubjeđuju, zahtjevaju i pokreću pojednice i pojedinke da mjenjaju svoje ponašanje kada su u pitanju javne politike za ostvarivanje prava žena od razumjevanja preko djelovanja do provođenja.
Ljudska prava svim ženama u BiH je zajednički naziv zagovaračkog procesa za društvene promjene u pogledu donošenja i primjene javnih politika koje imaju direktan uticaj na rješavanje problema žena. U ovom izvještajnom periodu, provedene aktivnosti (kampanje i javna događanja u okviru kampanja) imale su za cilj da povećaju vidljivost javno-zagovaračkog procesa te da uključe što veći broj aktera. Kampanje (informativne i zagovaračke) imale su dva cilja:
-
Izmjene i dopune postojeće i donošenje nove regulative
-
Uključiti što veći broj građana, nevladinih organizacija, stručne javnosti i drugih aktera u ovoj oblasti koji će doprinjeti donošenju javnih politika
Nasilje prema ženama i nasilje u porodici – opštedruštvena osuda, odnosila se na promjenu člana 35 Zakona o zaštitu od nasilja u porodici FBiH, donošenje podzakonskog akta Kriteriji i standardi za osnivanje, rad i finasiranje sigurnih kuća u FBiH i usaglašavanje Pravilnika o postupanju policijskih službenika sa konvencijom VE o zaštiti žena od nasilja i nasilja u porodici.
(Ne) Diskriminacija porodilja u FBiH, bavi se donošenjem mjera kojim vlada poduzima i kojim garantira prava porodilja u okviru natalne, demografske politike i zaštitu porodica sa djecom u svim kantonima; ukida diskriminaciju porodilja po različitim osnovama (mjesto prebivališta, (ne)zaposlenja, sektor zapošljavanja-javni i privatni, visina naknada, način finansiranja) i pitanja isplate naknada osoba koje koriste porodiljsko odsustvo podiže sa nivoa kantona na nivo Federacije BiH.
Stop nasilju i seksualnom nasilju nad ženama i djecom u BiH- Šutnja nije zlato
Kampanjom potaknuti entitetske vlade i vladu DB da iskažu jaču političku volju u borbi protiv nasilja i seksualnog nasilja nad ženama i djecom, tako što će povećati kazne za počinioce nasilja i budžete na ime izvršenja mjera iz akcijskih planova protiv nasilja i seksualnog nasilja.
Usmjeriti pažnju i na muškarce i na žene, razne aktere uključujući žrtve nasilja, poslodavce, zdravstvene radnike, novinare, pružaoce internetskih usluga i druge da se aktivno uključe u predlaganje sveobuhvatnih mjera za sprečavanje nasilja i seksualnog nasilja nad ženama i djecom ali i u praćenje njihovog ostvarivanju promatranom periodu.
U cilju jačanja kapaciteta neophodnih za dugoročnu održivost Udruženje Žene Ženama provodi Strategiju održivosti sa Komunikacijskom strategijom kao njenim sastavnim dijelom.
-
Preventivni program u srednjim školama s ciljem smanjenja nasilja u adolescentskim vezama (PREVENT)
Preventivnim djelovanjem smanjiti nasilje u adolescentskim vezama i stvoriti uslove uspostavljanje zadovoljavajućih i ravnopravnih partnerskih odnosa. Projektne aktivnosti se provode u 4 srednje škole (Sarajevo, Istočno Sarajevo, Goražde i Foča) i odnose se na edukativne radionice (za učenike/učenice, roditelje, nastavnike ), kreativne radionice (za učenike/učenice koje imaju za cilj da osnaže učenike/učenice da se bave vršnjačkom edukacijom), javni događaji-tribine, zajednička druženja i informativna kampanja a sve u svrhu podizanja svijesti zajednice o problem nasilja i nasilničkog ponašanja mladih i potrebi razvoja rodno osvještenog obrazovanja koje zahtjeva učešće mladih, porodice, škole i zajednice u razvoju preventivnih politika rodno zasnovanog nasilja. Sadržaj programa čine dva modula: Rodna ravnopravnost i Prevencija rodno zasnovanog nasilja.
Modul Rodna ravnopravnost odnosi se na ove ključne pojmove: rod, spol, rodni sterotipi, rodni identiteti, spolni identiteti, ženska ljudska prava i diskriminacija.
Modul Prevencija rodno uvjetovanog nasilja odnosi se na ove pojmove: korjeni rodno uvjetovanog nasilja, partnerske veze, komunikacija/sukob, transformacija sukoba.
-
Psihosocijalno savjetovanje
Od svog osnivanja, Udruženje se kontinuirano bavilo pružanjem psiho-socijalne podrške. S obzirom na dugogodišnje iskustvo i stručnost zaposlenica i suradnica Udruženja u sferi mentalnog zdravlja i psihoterapije, ova djelatnost ima namjeru da komplementarno bude pružana i kao komercijalna usluga za klijente (pojedince-žene i muškarce, kompanije, društva, organizacije i institucije) zainteresirane za poboljšanje zdravlja, osobnih potencijala, radne produktivnosti i odnosa kako u porodici tako i na radnom mjestu i u zajednici.
Psihosocijalna podrška i savjetovanje rezultiraju mjerljivim poboljšanjima koje je moguće kvantificirati i prikazati kroz broj osoba koje su se oporavile od problema mentalnog zdravlja ali i kroz rast prihoda u kompanijama, što bi trebalo da potakne poslodavce da ovaj vid usluga uvrste u redovne troškove poslovanja. Indirektno, pružanje ovih usluga rasterećuje sistem zdravstvenog osiguranja i doprinosi unapređenju kvaliteta mentalnog zdravlja zajednice.
Svjetska zdravstvena organizacija u svojim dokumentima također navodi „promoviranje mentalnog zdravlja u poslovnim sredinama (poput programa prevencije stresa)“ kao jednu od ključnih troškovno isplativih intervencija za unapređenje mentalnog zdravlja koje utječe na produktivnost zaposlenih.
Druge aktivnosti koje su provođene odnosno koje se provode odnose se na:
Promociju i disiminaciju instrumenata koji se bave pitanjima žena, mira i sigurnosti
Monitoring implementacije UNSCR 1325 u B&H koji se fokusirao na 5 područja:
-
Uključivanje žena na svim razinama odlučivanja
-
Uključivanje principa ravnopravnosti u Izvještajima generalnog sekretara i misiji Vjeća Sigurnosti
-
Zaštitu i poštivanje ljudskih prava žena i ženske djece
-
Uključivanje principa ravnopravnosti u Post – Konfliktnim Procesima
-
Uključivanje aspekata ravnopravnosti u očuvanju mira
Preuzimanje inicijative na lokalnom nivou/ Sudjelovanje javnosti u bezbjednosti ljudi
Uključivanje žena i njihovih organizacija u procese reforme sektora bezbjednosti predstavljao je suštinski dio efikasnog preuzimanja inicijative na lokalnom nivou. Civilne organizacije žena kao i organizacije koje se bave rodnim pravima su bitni učesnici u ostvarivanju bezbjednosti na lokalnom nivou jer pružaju pomoć žrtvama, ostvaruju veze sa bezbjedonosnim institucijama i rade na sprečavanju osjećaja da je ugrožena bezbjednost. Ove organizacije često imaju pristupa detaljnim informacijama o bezbjednosti na lokalnom nivou kao i potrebama lokalnih pravosudnih organa, te mogu poslužiti kao veza između lokalnih zajednica i ljudi koji donose ključne odluke u oblasti bezbjednosti.
Također, primjetan je porast broja žena vojnika i policajaca u mirovnim misijama BiH kao i sve veća zainteresiranost rukovodnog kadra u vojnim i policijskim nacionalnim snagama za imenovanje osoba za integraciju gendera u unutrašnje strukture rukovođenja i odlučivanja.
Promocija Plana akcije UNSCR 1325 u B&H
Plan akcije UNSCR 1325, usvojen od strane Vijeća ministara u julu ove godine bavi se nadzorom i odgovornostima nacionalnih zagovarača za implementaciju UNSCR 1325 u B&H. Plan je sačinila radna grupa koju su činili predstavnici i predstavnice vladinih institucija i NGO. Plan akcije će ubrzati implementaciju Rezolucije UNCSR 1325 na državnom nivou, kako na verikalnom tako i na horizontalnom nivou.
Rod i reforma sektora bezbjednosti
Na koji se način rodna pitanja mogu integrisati u procese reformi sektora bezbjednosti i bezbjedonosnih institucija? Moguće su dvije strategije: integracija rodnih pitanja (iskustva i specifične potrebe žena i muškaraca) i mjere kojima se promovira jednaka zastupljenost žena i muškaraca u sektoru bezbjednosti.
Žene u javnom životu-politika na ženski način
Broj žena u politčkom životu je nedovoljan da garantira legitimnost političkih institucija ali je dostatan da motivira druge žene da se bave politikom. Iako bosanskohercegovačko društvo ne uvažava „razlike“ ono je počelo da iskazuje poštovanje prema ženama političarkama koje su uprkos svim preprekama i pritiscima opstale u „teškoj“ političkoj areni ukazujući na činjenicu da politički pluralizam koji ne uključuje oba spola u procese donošenja odluka dovodi u pitanje legitimitet javnog odlučivanja što postaje stalna opasnost za razvoj stabilnog društva.
Da bi žene iz legalističkog idealizma ušle u politički realizam, moramo poraditi na disparitetu spolova duboko ukorjenjenom i u privatnoj i u javnoj sferi tako što ćemo svi i sve uložiti puno više volje i napora da se promjeni odnos prema ženama i njihovom učešću u kreiranju javnih politika.
Fokus našeg rada bila su prava žena i ravnopravnost polova u oblastima političke participacije, izgradnje mira i nenasilja. Od 1996.godine ženske organizacije u BiH dale su velike doprinose u podizanju svijesti javnosti, prevencije i zaštite žena i djece od nasilja i porodičnog nasilja.
Podaci u različitim istraživanjima, govore da je više od polovine žena iz uzorka (47,2%) doživjela bar neki oblik nasilja nakon što je navršila 15 godina. U prošloj godini u FBiH ubijeno je 5 žena a u RS 11 žena. Nasilje je galopirajući fenomen prema kojem ne smijemo a niti možemo biti ravnodušni.
Veličina problema dokaz je da nasilje nad ženama ne utiče samo na nekoliko žena – ono svakodnevno utiče na cijelo društvo. Stoga, aktivistkinje i aktivisti podstiču i upozoravaju donosioce odluka da stalno preispitivaju mjere za suzbijanje svih vrsta nasilja nad ženama i djecom.
Iako BiH ima zadovoljavajuću zakonsku regulativu, iako je ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja (Istanbulska konvencija), uspostavljeni su referalni mehanizmi zaštite koji uključuju sve relevantne aktere (policija, centri za socijalni rad, centri za mentalno zdravlje, obrazovne ustanove, loklane uprave i nevladine organizacije) ali stanje nije poboljšano. U BiH ima 9 skloništa za žene – žrtve nasilja i porodičnog nasilja koje vode ženske organizacije koji se suočavaju sa problemima statusa, rada i finasiranja.
Najveći problem jeste u sprovođenju sveobuhvatnih mjera za sprečavanje nasilja nad ženama. Kažnjavanje počinilaca nasilja je simbolično, sudski procesi traju dugo, žene, žrtve nasilja, nemaju podršku niti od članova porodice niti od zajednice, često ne znaju kome da se obrate za pomoć, a kad progovore ili prijave nasilje, mediji o nasilju izvještavaju senzacionalistički.
To što su neki počinioci kažnjeni i što su dobili poruku da će odgovarati za svoja (ne)djela nije spriječilo druge muškarce da nanose štete ženama. Kroz sve naše pristupe (institucionalne i vaninstitucionalne) mi hijerarhiziramo bol umjesto da se hijerarhizira zločin (nasilje nad ženama je zločin a ne prekršaj kako to u većini sudskih procesa klasificiraju sudije). Saučestvovanje sa tuđom boli ( pokušaj da shvatimo obrazac užasa nasilja prema ženama te čekanja da žena progovori) dovede nas do toga da i kad pomažemo, često gušimo i lomimo snagu žene koja zbog užasnog iskustva „zaleđena“ u strahu, neoslobođena tereta, prestaju da traže pomoć, optužuju sebe i ostaje u nasilju godinama.
Nasilje prema ženama i nasilje u porodici, trgovina ljudima i diskrimincija, ugrožavaju i dalje ljudska prava žena i ženske djece, ne samo u BiH nego u cijelom svijetu. Svi/sve trebamo činiti više “zbog brutalne činjenice” da je “opasnije biti žena nego vojnik u zoni sukoba, jer se u svijetu povećava rizik za žene zbog porasta nasilnih ekstremizama i terorizama. Žene su ponovo najizloženije”. Ovo je rekao zamjenik glavnog tajnika NATO-a Alexander Vershbow na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a prošle godine.
Ima li u Bosni i Hercegovini bijele kuge i kako vi iz Udruženja vidite taj problem?
ZVIZDIĆ: U BiH je svake godine za oko 12.500 manje stanovnika. Prirodni priraštaj je negativan a bijela kuga je zahvatila Srbiju, Hrvatsku i BiH.
Dok je prije nekoliko godina BiH svake godine gubila jedan gradić, posljednjih godina gubi grad srednje veličine. Natalitet je sve manji, a mortalitet veći. Stanovništvo stari, a gotovo da ne postoji područje u zemlji kojem ne prijeti “bijela kuga”. Ako ovako nastavimo, za 300 godina BiH neće imati stanovnika. U Bosni i Hercegovini bijela kuga poprima sve veće razmjere. Uzorci su loša socio-ekonomska situacija u zemlji, zbog čega se stanovništvo masovno iseljava.
Od 2012. godine BiH bilježi negativan prirodni priraštaj, za što stručnjaci uzroke vide u niskom natelitetu, nedostatku priroriteta za osnivanje porodice, kao i porastu broja abortusa. Politička nestabilnost, loša ekonomska situacija, uzroci su zbog kojih mladi, uključujući i cijele obitelji, odlaze u zemlje zapadne Europe.
Kako Udruženje reaguje na ovaj problem- kroz kampanju (Ne)diskriminacija porodilja u FBiH?
Sve za jednu Jednaka za sve!
Otklonimo zajedno različito postupanje u oblasti porodiljskih/ roditeljskih naknada i prava u Federaciji BiH!
Ne diskriminirajte nas, jer mi smo iste!
Ovom kampanjom Udruženje “Žene ženama” zajedno sa 10 organizacija civilnog društva udruženih u “Womennet” zahtijevaju od federalne vlade i resornih ministarstava da donesu jedinstven Zakon o zaštiti porodice sa djecom na federalnom nivou u kojem će, pored ostalog, biti precizirano da će:
a) zaposlene žene za vrijeme porodiljskog odsustva primati naknade u visini prosjecnih plaća koje su ostvarile u posljednjih šest mjeseci, a koje ne mogu biti niže od 66% prosjecne plaće porodilje prije odlaska na porodiljsko. Ovim bi se zadovoljili i bili prihvaćeni međunarodni standardi. Isti propis bi se odnosio i na oca, kojem treba biti ponuđena mogućnost da, u dogovoru s majkom, odluči koristiti roditeljsko odsustvo;
b) Nezaposlene porodilje trebaju primati jednake naknade na području Federacije BiH, a kriterij za visinu naknade je Imovinski census;
c) Isplate porodiljskih naknada treba urediti tako da zaposlene majke budu tretirane u sistemu zdravstvene, a ne socijalne zaštite. Porodiljske naknade za nezaposlene majke kao i naknade za dječiji dodatak, treba da budu tretirani u sistemu socijalne zaštite.
d) Formirati Fond za porodicu na nivou Federacije BiH prekompozicijom doprinosa za zdravstveno osiguranje i osiguranja od nezaposlenosti. Ovim se može obezbijediti ujednačenost isplata za zaposlene i nezaposlene porodilje u svim kantonima u Federaciji BiH.
Uvedite zakonska rješenja koja će djelovati motivirajuće na mlade bračne parove i planiranje porodice, kao i povećanje stope nataliteta s ciljem preveniranja “bijele kuge”!
Kako inače vidite položaj žena u cijelom svijetu i, hipotetički, da li bi danas Klara Cetkin i Rosa Luxemburg imale razloga da budu zadovoljne sa rezultatima svoje brobe za prava žena nakon tolikog protoka vremena?
ZVIZDIĆ: Šta bi rekle ove dvije posebne žene , „Velike dame“ ženskog i radničkog pokreta koje su zbog svojih antimilitarističkih ideja bile u izolaciji? Imale su veliki ugled ali i veliki broj neprijatelja.
NE SAMO DA SU BILE POLITIČKI RAVNOPRAVNE SA MUŠKARCIMA, VEĆ SU ARGUMENTIRANO POBIJALE NJIHOVE POLITIČKE TEORIJE U VRIJEME KADA JE ŽENAMA DILJEM EUROPE BILO NEZAMISLIVO MUŠKARCU PRIGOVORITI OKO MNOGO BANALNIJIH STVARI OD POLITIČKOG PORETKA.
Možda bi bile zadovoljne. Postoje mali pomaci i tračak nade da neke žene nastavljaju koračati njihovim stazama, žene koje zaziru od nacionalističkih pokreta i žene koje se i dalje pozivaju na njihova načela jedinstva, bratstva i slobode svih ljudi. Iako postoje pomaci u ravnopravnosti žena i muškaraca u politici, na tržištu rada i drugim oblastima, nisu bili dovoljni da se izgradi zrela vizija harmonične koegzistencije muškaraca i žena u političkom, intelektualnom, ekonomskom i finasijskom, socijalnom i kulturnom životu. Prava žena su još uvijek u ćorsokaku zbog toga što su žene nedovoljno vjerne vrijednostima koju su za nas izborile neke druge žene i što stalno prenose patrijarhat sa generacije na generaciju.
Zabrinjava me ovo stanje „moralne nekompetentnosti“ ali ne želim odustati da „koračam“ i tražim makar tračak nade za sve nas žene, bez obzira na sve naše iscrpljenosti, buran period u kojem živimo i sve poremećenosti ovog svijeta. Ne mogu da odustanem zbog sebe, zbog žena sa kojima dijelim sudbinu i zbog onih žena koje će doći.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (874)
Preuzeto sa: https://bedrudingusic.wordpress.com/2017/03/14/memnuna-zvizdic-izvrsna-direktorica-udruzenja-zene-zenama-iz-sarajeva-ljudska-prava-zena-u-bosni-i-hercegovini-ali-i-u-drugim-zemljama-ovog-poremecenog-svijeta-su-u-nepravicnim-bolima-i-nepr/