Mladi u Bosni i Hercegovini (BiH) odrastaju u teškom okruženju: društvom koje je i dalje duboko podijeljeno i bori se sa zaostavštinom rata; političkim vodstvom koje ne vodi; ekonomijom koja je teško pogođena ekonomskom krizom i unutrašnjim pogrešnim upravljanjem; i nesigurnom budućnosti unutar ili izvan Evropske unije (EU).
Kako se mladi nose sa tim izazovima? Da li pokušavaju ostaviti prošlost iza sebe i premostiti jaz između različitih etničkih i vjerskih skupina u BiH? Ili se oslanjaju na etničke i nacionalističke osjećaje u ovim izazovnim vremenima? Da li imaju aktivnu ulogu u oblikovanju svog društva ili čekaju nekoga da im pokaže put – i, ako čekaju, koji put?
Malo je poznato o ulozi koju mladi u BiH igraju po pitanju dinamike mira i konflikta. Prethodna istraživanja koje je izvršio Saferworld ukazuju na to da mladi obično imaju negativnije mišljenje o sigurnosnoj situaciji i da su kritičniji po pitanju organa bezbjednosti nego starije generacije. Roditelji, nastavnici, lokalne vlasti i predstavnici civilnog društva izrazili su zabrinutost da su mladi koji su odrasli nakon rata skloniji etničkom nacionalizmu te nasilju i konfliktu. Ovo je istaklo potrebu za daljnjim i detaljnijim istraživanjem po ovom pitanju.
U sklopu Projekta Viđenje običnih ljudi o mirotvorstvu, zajedničke inicijative koju implementiraju Conciliation Resources i Saferworld te koja se finansira u sklopu Instrumenta za stabilnost Evropske komisije, Saferworld i Nansen dijalog centar (NDC) Sarajevo su uz podršku mladih istraživača u BiH istražili ulogu koju mladi u BiH igraju po pitanju dinamike mira i konflikta.
Izvještaj navodi da mladi u BiH odrastaju u kontekstu koji potiče etničke i nacionalističke osjećaje i strahove, ometa nezavisno i kritičko razmišljanje i tek bezvoljno rješava i reagira na brige i prioritete mladih. Mladi imaju ograničene mogućnosti da iznesu svoja mišljenja i da ih se čuje. Oni reagiraju na ovo nepovoljno stanje mješavinom kritike, apatije i nezainteresiranosti. Dosta im je toga što su zahvaćeni naslijeđem rata i žele da izbjegnu etničko, vjersko i geografsko etiketiranje. Zanima ih život u kojem nema nesigurnosti i ekonomskih ograničenja, u kojem se prema ljudima odnosi jednako i u kojem mogu učestvovati u donošenju odluka. Političke ideje i pogledi na svijet zasnovani na etničkom nacionalizmu nemaju mjesta u toj viziji.
Etnička i nacionalistička retorika i priča ostavila je svoj trag na mladima i iako je pozitivno međudjelovanje (za razliku od pukog suživota) i dalje teško, naročito u takozvanim „podijeljenim gradovima“, postoji interes za češćim sastajanjem u pozitivnom okruženju. Agresivno ponašanje među mladima je sve veća briga, naročito kada se kombinira sa prikazom ili korištenjem oružja, ali je rijetko usmjereno protiv drugih na osnovu etničke pripadnosti. Mladi su frustrirani generacijom svojih roditelja, naročito političkom elitom prema kojoj je nepovjerenje i prezir nevjerovatno visok. Ovu elitu se optužuje da je odgovorna za rat, za održavanje etničkih podjela, za održavanje korumpiranog sistema i za nepoštivanje vrijednosti, kao što su jednakost i učešće, ograničavajući tako budućnost mladih. Iako je prethodno istraživanje naglasilo brigu starijih generacija u vezi sa stavovima mladih, mladi ispitanici su u ovom izvještaju okrivili ulogu starije generacije u utvrđivanju etničkih podjela.
Kao reakciju na to, mladi padaju u apatiju: osjećaju da moraju sačekati da nestane utjecaj starije generacije prije ostvarivanja značajnih promjena. Ova apatija značajno ograničava glas i djelovanje mladih i očekuje se da će se takvo stanje nastaviti ukoliko se ne riješi. Još jedna ozbiljna briga koju je istaklo istraživanje je da bi sve veći stepen frustracije među ljudima (i mladim i starim) mogao u nekom trenutku eskalirati. Iako ovo ne mora biti negativno samo po sebi, postoji rizik da bi se ova eskalacija mogla odvijati duž poznatih i vidljivih etničkih podjela i da otpor prema etničkom nasilju ne bi bio dovoljno jak, iako etnička pripadnost i vjera ne moraju biti uzrok frustracije – pošto su ljudi jednako obespravljeni bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost.
Napori da se mladi aktivnije uključe u građanski život, da se potakne njihov otpor prema nasilju i ojača međuetničko djelovanje, su ograničeni, naročito po pitanju aktera iz BiH. Iako su prethodnih godina uspostavljene određene bitne politike i zakoni u vezi sa mladima, kao što su Državna strategija za borbu protiv maloljetničke delinkvencije ili Zakon o maloljetničkom pravosuđu u Republici Srpskoj (RS), ključne politike kao što su strategija za mlade za Federaciju BiH (FBiH) se tek moraju razviti. Također, provedba je veliki izazov u BiH. Mnogi mladi čak i ne pokušavaju da iskoriste postojeće mehanizme pošto vjeruju da neće moći izvršiti nikakav utjecaj na donošenje odluka, bez obzira da li su u pitanju omladinske organizacije ili političke stranke.
Samo nekolicina programa koje podržava EU primarno za cilj ima pružanje podrške mladima kako bi oni imali pozitivnu ulogu u dinamici mira. Međutim, posmatrajući različite instrumente, čini se da EU podržava niz projekata namijenjenih mladima i starijima te programa koji imaju potencijal razriješiti faktore konflikta i rizika te podržati mlade kako bi odigrali ulogu u izgradnji mira, čak iako to nije izričiti cilj projekta. Uz to, kroz svoje ključne politike i strategije, mehanizme za dijalog o politici i nadzor po pitanju procesa proširenja EU, EU uspostavlja kriterije i potiče napredak u područjima koja su bitna za ovo istraživanje, kao, na primjer, obrazovnim sistemom koji stvara podjele, visokom stopom nezaposlenosti mladih ili raširene korupcije. Kako bi se iskoristio i dalje ojačao potencijal kojim mladi moraju doprinijeti pozitivnoj i mirnoj budućnosti te kako bi se ograničile tendencije i stvorio otpor prema nasilju i nestabilnosti zasnovanoj na etničkoj pripadnosti ili vjeri, bit će potrebna dodatna usmjerena podrška iz BiH i međunarodnih aktera.
Izvještaj naglašava koliko je značajno razumjeti da su mladi značajan i konstruktivan faktor za budućnost BiH. Ovo znači da se potrebama i brigama mladih mora dati veći prioritet u područjima politika koja su bitna za mlade – od školovanja i obrazovanja do prilika za mlade za angažiranje na općinskom nivou, od borbe protiv korupcije i nepotizma do smanjenja etničke i nacionalističke retorike stranaka i političara. Treba shvatiti da su mladi sredstvo, a ne teret i da bi ih se trebalo poticati i dati im prostora da odigraju konstruktivnu ulogu i društvenom i političkom životu.
To, također, znači da bi se angažiranje mladih trebalo posmatrati iz perspective izgradnje mira i sprečavanja konflikata. Kako bi postali akteri u izgradnji mira, mladima iz različitih etničkih ili vjerskih skupina ili geografskih lokacija mora se dati prilika da se sastanu i da djeluju na konstruktivan način koji potiče mirne i pozitivne odnose. Ovo uključuje smanjivanje institucionalnih prepreka, kao što su podijeljene škole, ali i proaktivne pokušaje da se mladi zbliže kako bi razmijenili iskustva i radi zajedničkih aktivnosti.
Na kraju, da li se mir i stabilnost u BiH mogu održati i ojačati ovisi uveliko od toga da li će se i na koji način pozadinski razlozi za tenzije razriješiti. Ovo uključuje pitanje da li će BiH ostati država zasnovana i strukturirana na etničkoj pripadnosti; da li će etnička segregacija nastaviti oblikovati svakodnevni život; da li će se otvoreni i konstruktivni dijalog o tome šta se desilo tokom rata desiti na političkom i društvenom nivou; te da li će političke vođe nastaviti koristiti politiku uglavnom kao poligon za jačanje svoje ekonomske i političke moći i utjecaja umjesto da traže rješenja koja će poboljšati uslove života svim građanima BiH.