U ovako teškim vremenima pozitivno se iznenadimo svakom pojedincu koji se razlikuje od ostalih, kojem nije na prvom mjestu samo lična dobit nego čini dobra djela i pomaže onima koji nemaju. Jedan od njih je Duško Tadić iz Banjaluke, koji već sedmu godinu za redom organizuje akciju prikupljanja novogodišnjih paketića, kako bi i mališani iz socijalno ugroženih porodica osjetili radost praznika. Dušku je jedan od najvažnijih ciljeva da potakne što više ljudi da čine dobra djela.
Prvo ću Vas pitati kako bi sebe opisali i otkud inspiracija da postanete humanista kakav ste danas?
Teško je sam sebe opisivati, ali mogu reći da se trudim da ne postanem iskvaren kao ovo vrijeme u kom živimo. Što se tiče inspiracije, mislim da sam tako odgojen od malena da uvijek pomognem drugima, a isto tako kroz život mnogi su pomogli i meni, od ratnih vremena kada sam sa 10 godina postao invalid, pa i do dan danas neko uvijek nešto pomaže.
Kako je sve počelo i kada?
Prije 8 godina na poziv prijatelja iz Udruženja civilnih žrtava rata da prikupimo koji paketić za naše članove, odlučio sam da putem društvenih mreža koje sam uvijek koristio, pokrenem nešto pozitivno te sam objavio da prikupljamo paketiće. Tri prve godine prikupili smo nekih 200 do 300 paketića, a onda iz godine u godinu cifra i broj onih kojima smo paketiće slali popela se na skoro 5000 u poslednje dvije, tri godine.
Da li je odaziv ove godine možda i najveći?
Što se tiče odziva i podrške akciji, ova godina je rekordna jer smo već sada prešli cifru od 4300 prikupljenih paketića i imam osjećaj da nam se tek sad ljudi počinju javljati. Ovu priliku bih iskoristio da se zahvalim svim ljudima od Australije do Amerike koji su pomogli da akciju ponovo sprovedemo do kraja, jer bez njih ova ideja bi ostala samo ideja.
U pitanju su socijalno ugrožene kategorije društva. Koliko ste osmijeha izmamili i kakav je osjećaj kad znate da ste usrećili toliko djece?
S obzirom da je od prvog dana naša ideja bila da javno prikupimo paketiće, a da se ti isti tajno dostave do roditelja ili udruženja kako bi oni mogli obradovati svoje najmilije, trudimo se da nemamo kontakt sa djecom. Ali često dobijemo fotografije presrećne i nasmijane djece koja se bar na tren osjećaju kao i svi drugi vršnjaci koji za praznike dobiju poklone. Što se tiče osjećaja, to je ponos znajući i koliki broj ljudi, a i društveno odgovornih kompanija zajedno učestvuje u ideji da obradujemo najmlađe članove društva.
Pamtite li možda neki trenutak koji vas je baš emotivno pogodio?
Svaki paketić izaziva emocije od onih koji ga daruju, do onih za koga su namijenjeni i iako ima dosta emotivnih trenutaka, za nas je svaki isti, pun emocija, ljubavi i sreće.
Koji je Vaš savjet za sve ljude, kako se osvrnuti oko sebe i biti humanista u onoj mjeri u kojoj si u mogućnosti?
Nema tu savjeta. Oni koji imaju dušu uvijek su sami pomagali i pomagaće koliko mogu, a nažalost danas je u ovom surovom društvu sve više onih kojima je pomoć potrebna…
M.P.